Cijene u Hrvatskoj dostigle evropske, a plaće ostale niske
Pred desetogodišnjicu članstva u Evropskoj uniji građani Hrvatske žive sve teže zbog inflacije i niskih plaća.
Za 10 godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji učinjeni su brojni koraci kako bi život i sve drugo što ide usporedo s njim postali kvalitetniji, a građani zadovoljniji i samim tim sretniji.
Dok će se vlasti, s jedne strane, hvaliti dobrim rezultatima i govoriti kako se puno toga popravilo, građani će se, s druge strane, požaliti da mnogi od njih jedva sastavljaju kraj s krajem.
Kada se gledaju suhe brojke, predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković rekao je nedavno kako Hrvatska ima oko 99.560 nezaposlenih što je najmanje od 1982. godine. U isto vrijeme, prema riječima premijera, Hrvatska ima gotovo 1,66 milijuna zaposlenih što je, u apsolutnom iznosu, najveći broj zaposlenih ikad.
„U proteklih nekoliko godina osnažena je naša ukupna ekonomska i fiskalna situacija, naš međunarodni i ekonomski i financijski položaj i, u konačnici, i fiskalni kapacitet”, kazao je Plenković.
Kada se govori o uspjesima Vlade treba svakako spomenuti i da je Hrvatska od 1. siječnja 2023. godine postala dio šengena, kao i da euro postao službena valuta. Sve to prati i rast kreditnog rejtinga, pa je tako agencija Fitch potvrdila kreditni rejting Hrvatska, najviši do sada (BBB+) sa daljim stabilnim izgledima.
Sve to se događa u vrijeme inflacije i sve većih problema običnih građana da prežive. Naime, s pandemijom, a onda i uvođenjem eura, Hrvatsku je pogodila visoka inflacija koja je dodatno opteretila kućne proračune. Međutim, najveći problem su niske plaće tako da su danas u Hrvatskoj europske cijene, ali i hrvatske plaće. Svjesni toga problema iz Vlade su najavili poreznu reformu koja bi dovela do poreznog rasterećenja najugroženijih vrsta i rast neto plaća građana. Nakon što paket bude dovršen, prvo čitanje u Saboru očekuje se prije ljetne stanke, a drugo čitanje na jesen kako bi stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine.
Rast plaća
„Što se tiče zaposlenih, trebalo bi donijeti niže stope poreza na dohodak. Podsjetit ću da je Vlada već nekoliko puta snižavala stopu poreza na dohodak, da smo u dva puta povećali osobni odbitak i da je sve to rezultiralo povećanjem prosječne plaće za 48 posto. S tom praksom želimo nastaviti i dalje. Sama primjena te nove reforme trebala bi stupiti na snagu s 1. siječnja 2024. godine“, rekao je Marin Piletić, ministar rekao je ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna isplaćena neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj iznosi oko 1.130 eura. Pri tome se očekuje i dalji rast plaća, što najavljuju i iz Hrvatske udruge poslodavaca, čiji je glavni ekonomist Hrvoje Stojić rekao kako se u 2023. godini očekuje rast plaća, odnosno ukupnih primanja zaposlenih od osam do 10 posto što je osjetno iznad očekivane ovogodišnje prosječne stope inflacije od 6,5 posto.
Sve te suhe brojke ipak obične građane, koji vrijedno rade i prehranjuju obitelj, ne dotiču mnogo jer su svjesni da se od brojki ne živi ali i da su im novčanici sve tanji.
Kupovna moć manja
„Slušam svakodnevno te priče po medijima, ali to nije to. Vjerujem da brojke i jesu takve, da nam raste kreditni rejting i slično, ali znam da mi danas teže živimo nego prije nekoliko godina. Plaća mi je ostala gotovo ista, zapravo povećana je za nekih 50 eura, ali su zato cijene otišle u nebo. Danas za 50 eura možemo kupiti znatno manje namirnica nego prije nekoliko godina. Nešto što je nekada koštalo 10 kuna, ili euro i nešto, danas je najmanje dva eura. I tako redom“, kaže Ivica Mandić iz Vinkovaca.
Pojašnjava kako rade i on i supruga te da imaju dvoje školaraca. Djeci treba svega i svačega tako da se gleda što se i kada kupuje, prate akcije po prodavaonicama i slično. Ističe kako ga posebno smetaju tvrdnje o prosječnoj neto plaći.
„Kažu kako je prosječna neto plaća preko 1.100 eura. I jeste kada se uzmu one od 3-4 tisuće eura i moja od nekih 700 eura. Da imamo supruga i ja po tih 1.100 eura ne bih se žalio. Bilo bi korektno i moglo bi se normalno živjeti. Međutim, nas oboje radi za po nešto više od 700 eura i zaista jedva sastavljamo kraj s krajem“, dodaje Mandić.
Radi svega toga su razmišljali i da odsele za Njemačku ili Austriju ali su na kraju, opet radi djece, odlučili ostati. Međutim, niti to, kako nam je rekao Mandić, nije konačna odluka te da postoji realna šansa da se put inozemstva odluči on kako bi zaradio za obitelj.
Dodatni poslovi
I Stevan V. iz Vukovara kaže kako ni on nije zadovoljan kvalitetom života u Hrvatskoj danas, a posebno ne s plaćom. Radi više od 30 godina, a on i supruga jedva zarade da mogu platiti račune, ratu za kredit za automobil i hranu. Zbog svega toga prinuđen je raditi privatno, odnosno dodatno poslije završetka službenog radnog vremena.
„Morali smo se kao porodica odreći nekih stvari na koje smo bili navikli tokom godina. Činjenica je da smo i ja i žena uvek radili puno i samim tim dobro zarađivali. I dalje radimo puno, ali sada si možemo puno manje priuštiti radi te inflacije. Iskreno, ne verujem u te službene brojke jer mislim da je inflacija puno veća nego što se prikazuje. Oni u tom izračunu u obzir uzimaju i stvari koje građanima ne trebaju ili ih ne kupuju svakodnevno. Međutim, kada se vidi cena ulja, hleba, mleka, šećera, brašna… čovek se zapanji. Kod nas jedan burek sada košta dva eura. Je li to normalno“, pita se Stevan.
Dodaje kako im prijatelje i članove porodice širom Europe, ali i da se oni začude kada dođu u posjetu i vide cijene po vukovarskim i okolnim prodavaonicama. Kaže i kako je tražio smještaj na Jadranskom moru kako bi s obitelji otišao na sedam dana na more, ali da je odustao kada je vidio kakve su cijene smještaja. Umjesto mora otići će negdje za vikend.
„Zaista ne znam gde sve ovo vodi i kako će sve ovo završiti. Kada se priča o životu u Hrvatskoj ne treba uzimati u obzir reči gradonačelnika, župana, ministara ili premijera. Oni zarađuju po 2-3 hiljade eura mesečno i imaju tko zna koliko još sa strane. Oni žive u nekom paralelnom svetu u odnosu na nas obične građane koji smo ipak većina. Oni jedu meso, a mi kupus. Zajedno imamo sarmu, ali to ipak nije isto. Tako je u svemu, pa imamo deo građana koji žive više nego odlično, putuju, oblače skupe stvari, odlaze na skijanje, more, kupuju nove automobile i većinu nas koji paze na svaki euro“, ističe Stevan.
Snalaze se kako znaju i umiju
Slično razmišljaju i drugi građani s kojima smo razgovarali o kvaliteti života danas u Hrvatskoj i kako preživljavaju od prvog do prvog u mjesecu. Mnogi od njih su rekli kako se nalaze na razne načine i rade dodatne poslove kako bi zaradili koji euro više. Tako se može čuti za one koji prodaju povrće i voće iz svojih vrtova, uzgajaju kokoši i prodaju jaja, uslužno šivaju, spremaju po kućama, kose travu… Ono što nije dobro za državu je činjenica da se velika većina tih poslova odvija na crno, odnosno da nisu prijavljeni državi i ne plaća se porez na njih.
„Svatko se snalazi kako zna i umije jer nemamo drugoga izbora. Kada premijer i ministri govore o nekim brojkama, mislim da pričaju o nekoj drugoj državi. Što je najgore, ne vidim kako će nam i kada biti bolje. Kod nas više nema industrije, ne otvaraju se tvornice. Sve se svelo na trgovinu i turizam na Jadranu, a to nije dovoljno niti dobro. Kada sve to vidim, nije niti čudo što mladi odlaze u inozemstvo. Nitko ne želi raditi za minimalac i da si pri tome malo toga može priuštiti“, kaže nam Katica S. iz okolice Vukovara.
Dodaje i kako on i suprug solidno žive, ali i da je razlog tome što oboje rade i što su im djeca u inozemstvu koja im pomažu kada i ako zatreba.
„Ne tražimo ništa od njih, ali oni nam obavezno kupe drva i uvijek kada dođu na godišnji nešto naprave, kupe i slično. Rade to jer se planiraju vratiti u Hrvatskoj kada u Njemačkoj nešto zarade. Mi bismo voljeli da to bude tako, ali vidjet ćemo što donosi vrijeme. Kažem kako mi živimo dobro, ali kada vidim susjede oko sebe i čujem iskustva prijatelja onda mi ne može biti dobro. Mi danas zaista imamo ne europske cijene, nego su naše cijene i više nego u Njemačkoj ali su nam plaće duplo manje. Bojim se da će tako ostati sigurno još nekoliko godina jer ne vidim načina da se nešto promijeni na bolje“, zaključila je naša sugovornica.