Schmidt: Austrijancima se mora pokazati da je Balkan više od nestabilnosti

Austrijskoj javnosti treba pokazati kako države Zapadnog Balkana Evropskoj uniji donose mnogo više koristi od percipirane nestabilnosti i političkih previranja, za Al Jazeeru kaže Paul Schmidt, generalni sekretar Austrijskog udruženja za evropsku politiku.

Povod razgovora je bilo nedavno istraživanje javnog mnijenja koje je pokazalo kako je uvjerljiva većina Austrijanaca protiv širenja EU što se, suprotno verbalom zalaganju zvaničnika u Beču, odnosi i na sve države Zapadnog Balkana.

Podrška Austrijanaca ulasku zapadnobalkanskih država u EU kreće se od 16 posto u slučaju Kosova, pa do 29 posto za Bosnu i Hercegovinu, što je ujedno i najveća podrška članstvu neke države regije u EU, pokazuju objavljeni rezultati istraživanja.

Schmidt za AJB navodi kako su ovakvi stavovi prisutni od 2010. godine, da je tomu dosta zaslužno malo poznavanje Balkana od strane Austrijanaca, ali i mali pokušaji da se to promijeni.

• Nedavno je Austrijsko udruženje za evropsku politiku (ÖGfE) objavilo novo istraživanje o stavu austrijske javnosti kada je riječ o proširenju Evropske unije i Austrijanci su (ponovo) bili protiv tog procesa. Kako objašnjavaju te stavove?

– U našoj anketi nismo direktno pitali za motive zašto su ljudi koji žive u Austriji za ili protiv daljeg širenja EU. Ono što možemo reći je da vidimo prilično stalni trend javnog mnjenja koje se protivi daljem širenju Unije. Od 2010. – godine kada smo počeli postavljati pitanja o mogućem pridruženju država Zapadnog Balkana i Turske – do danas ima jako malo promjena u priličnom oklijevanju građana kada je ovo u pitanju.

Zašto je javnost skeptična kada je riječ o širenju EU inače? Ima priličan broj motiva za to. Jedan od njih je taj da političari nisu još uvijek iznijeli uvjerljive argumente za to. Drugi se odnosi na osjećaj da se EU proteklih godina suočio sa brojnim izazovima i krizama i još uvijek se nije izborio sa tim problemima.

Iako ljudi u Austriji ne dovode samo članstvo države u EU u pitanju, često se čuju kritike na svakodnevno funkcioniranje Unije i njene kapacitete da se nosi sa aktuelnim problemima. Rat u Ukrajini, izazovi sa migracijama i visoka inflacija dodatno su pojačali zabrinutost i potvrdili stavove građana da se Unija u prvom i najbitnijem redu mora sama konsolidirati prije negoli se odluči za ambiciozne, obimne koraka daljeg širenja.

Anketa ÖGfE-a iz jula 2022. pokazala je kako je 78 posto ispitanika stava kako treba produbiti saradnju članica Unije, dok je tek 24 posto njih reklo kako je tada najbitnije dalje širenje EU.

Moram vas podsjetiti kako skepse o širenju EU u Austriji nisu novi fenomen. Ljudi iz Austrije su također oklijevali kada su Bugarska i Rumunija trebali ući u Uniju. Sa druge strane, pristupanje Hrvatske je bilo pozdravljeno sa dobrodošlicom, obzirom da je ta država ‘kvazi susjed’, ima pozitivan imidž i jedna je od glavnih turističkih destinacija Austrijanaca.

• Veliki procenat ispitanih Austrijanaca je protiv širenja na području zapadnog Balkana i imaju različite stavove kada je riječ o određenim državama. Na primjer, Bosna i Hercegovina je dobila najveći postotak podrške, ali je većina ipak protiv njenog članstva.

– Različiti stavovi i različiti procenti kada je riječ o pojedinim državama Zapadnog Balkana su zapravo minimalni, procenti ispitanika koji podržavaju ili odbijaju širenje su prilično slični za sve. Naše istraživanje pokazuje kako Austrija općenito više podržava države koje poznaje – na primjer, susjedne države koje su postale članice 2004. ili Hrvatska.

Generalno, malo se zna od Zapadnom Balkanu, a istovremeno se to područje povezuje sa slabijim ekonomskim razvojem i problemima političke nestabilnosti, institucionalne nestabilnosti i vladavine prava. Postavlja se i pitanje činjenice pristupa fondovima kada države postanu dio EU, a i pitanje da li je i sama Unija spremna dočekati nove članice. Posljednje, ali ne i najmanje bitno, izazov migracija je stalno prisutna tema domaćih političkih debata i jako loše utječe na stav javnosti.

Dodatno, a imajući u vidu relativno pozitivan stav prema Bosni i Hercegovini, treba znati kako u Austriji živi velika bh. dijaspora, a slično je i sa Srbijom. Međutim, prilično ambivalentan stav Beograda između EU i Rusije može se uzeti kao razlog protivljenju, kao i bilateralne tenzije sa Kosovom.

• Sa druge strane, austrijski političari pozdravljaju i zalažu se za širenje EU. Kako tumačiti ove različitosti između austrijske javnosti i politike? Generalno, može li Austrija, zbog blizine i zajedničke historije, pomoći Balkanu da se približi Uniji?

– Zvanična Austrija djeluje kao velika podrška država Zapadnog Balkana koje žele pristupiti Uniji. Širenje EU je jedno od nekoliko pitanja gdje austrijska Vlada, bez obzira koja koalicija je na vlasti, ima strateški stav i kaže: ‘Jako podržavamo širenje EU, čak iako tako ne misli javnost, jer to vidimo kao srednjoročni proces’.

Sa druge strane, kada se vodi debata u austrijskoj politici o mogućem članstvu balkanskih država, previše se stavlja fokus na sigurnosna pitanja i potencijalne opasnosti koje se mogu desiti, a premalo se govori o koristima i prednostima. Općenito, javna svijest i znanje o utjecaju bilo kakve bliže saradnje sa Zapadnim Balkanom su prilično ograničeni.

Zbog sporog procesa pristupanja EU, želja balkanskih država da se pridruže Uniji nije na vrhu agende domaće politike. Stoga ne iznenađuje kako ne svjedočimo značajnim promjenama javnog mišljenja posljednjih godina. Možemo pretpostaviti da će se ovo se promijeniti kada proces dobije na zamahu i dobije opravdanje politike, medija i građanskog društva. Kredibilna politika koja jako podržava širenje EU treba aktivnije objašnjavati zašto je integracija naših susjeda od koristi za obje strane i kako se to može ubrzati.

• Svjedočimo rastu i jačanju ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu. Kako može (i da li hoće) Austrija reagirati na to?

– Od najveće je važnosti da Austrija ostane veliki pristalica i velika podrška balkanskih država. Ukoliko regija Zapadnog Balkana potpadne pod jaki ruski utjecaj, to bi moglo dovesti do političke nestabilnosti i potkopati napore na jačanju sistema liberalne demokratije, vladavine prava, osnovnih ljudskih prava i evropskih vrijednosti.

Austrija zbog toga mora dodatno povećati svoje djelovanje u regiji, u smislu ekonomske i političke saradnje, podrške nezavisnom građanskom društvu, kulturalne saradnje i razmjene učenika i studenata. Iskreno, danas EU nije spremna za dalje širenje i mora prvo popraviti svoje kapacitete za prijem novih članica. Austrija se treba više angažirati kako bi se pripremili dalji koraci.

•  Kako komentirate dešavanja na istoku Evrope. Da li će Ukrajina, Moldavija, Gruzija postati tio EU prije Balkana?

– Možda je prerano za neke prognoze, ali mogu reći, te ostaviti po strani političke izjave o podršći i ekonomskoj i finansijskoj pomoći, članstvo Ukrajine, Moldavije i Gruzije u EU se realno ne može očekivati u bližoj budućnosti.

Pored činjenice da je Ukrajina u ratu, te da ne zanemarimo geopolitičke promjene i nove zbilje na terenu, postoje pred ovim državama ogromni – ekonomski, institucionalni i društveni – izazovi zbog čega je brzi pristup skoro pa nemoguć. No, ono što je još gore je ostaviti ih na ničijoj zemlji i ne ponuditi im evropsku perspektivu i bližu saradnju. Vremena je sve manje i ono će sve pokazati.

U poređenju sa istokom Evrope, integracija balkanskih država u EU bi trebala biti lakši zadatak, a za to treba i dovoljno političke volje i snage da se to zapravo desi.

• Na kraju, kako vidite razvoj rata u Ukrajini i da li će ga preživjeti Ruska Federacija jer neki spominju i njen raspad?

– Teško je prognozirati kako će se sve odvijati u Ukrajini. Međutim, evropska sigurnost i odbrambena arhitektura nikada neće biti isti. Od najvećeg je imperativa da Evropska unija i Zapad ne oslabe bezuvjetnu podršku Ukrajini, njenoj odbrani svog naroda, nezavisnosti, slobode i granica.

Koliko će ovo jedinstvo trajati, to jeste pitanje, ali se svi paketi sankcija Rusiji provode uz podršku svih članica EU. Zvanična Moskva je očito pogrešno izračunala evropsko jedinstvo i koheziju.

Malo je vjerovatno da će doći do raspada Ruske Federacije, pa se Evropa mora dobro pripremiti na dalji suživot sa i dalje velikom, nepredvidivom – i agresivnom – silom.