Izbori 2018. i 2023: Je li došlo do promjene političke mape između Erdogana i opozicije?

Piše: Asia Ibrahim

Tursku čeka drugi krug predsjedničkih izbora krajem maja, na kojem će se birati između predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog rivala Kemala Kilicdaroglua, budući da nijedan od njih dvojice nije dobio potrebnih 50 posto plus jedan glas.

U ovom izvještaju osvrnut ćemo se na trenutnu političku scenu nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su održani u nedjelju i uporediti je s prethodnim izborima 2018. godine, kako bismo vidjeli do kakvih je promjena došlo u glasanju za predsjednika Erdogana i njegovu Partiju pravde i razvoja (AKP) u odnosu na glasove opozicionih kandidata i stranaka.

Do kakve je promjene došlo u Erdoganovim glasovima između 2018. i 2023?

Na izborima 2018. predsjednik Erdogan je osvojio 52,59 posto, sa više od 26 miliona 330 hiljada glasova. Već u prvom krugu je uspio odnijeti pobjedu. Sada se broj glasova koje je dobio povećao na 27 miliona i 88 hiljada, dok je njegov procenat pao na 49,51 posto.

Ovo se može objasniti povećanjem ukupnog broja birača i većom stopom izlaznosti unutar zemlje u odnosu na 2018. godinu.

Zašto je Erdoganov procenat pao ispod 50 posto?

Ahmet Uysal, šef Centra za turske studije Orsam, smatra da je ovaj rezultat “uspjeh za Erdogana s obzirom na posljedice pandemije korona virusa i rata u Ukrajini, kao i zemljotresa koji pogodio Tursku prije tri mjeseca.”

Uysal je za Al Jazeeru rekao: “Erdogan vodi i ima najviše šanse da pobjedi u drugom krugu izbora, jer mu je potrebno samo 0,5 posto, iako se više od 10 opozicionih stranaka udružilo protiv njega”. Napominje da je najveći izazov poboljšati izlaznost pristalica na svakoj strani.

S druge strane, turski kolumnista i politički analitičar Faik Bulut kaže da se Erdoganov procent glasova smanjio zbog ekonomskih problema, problema s ljudskim pravima i podijeljenosti političkih struja (konzervativni nacionalizam, vjerske i ljevičarske struje) među kandidatima.

U razgovoru za Al Jazeeru, Bulut je dodao: “Ovo je poruka naroda Erdoganu da je potrebno rješavati ekonomske probleme i povećati plaće.”

Kakvu težinu imaju glasovi Kilicdaroglua u odnosu na glasove opozicionih kandidata 2018?

Kilicdaroglu je u prvom krugu dobio 44,88 posto glasova kao jedan od kandidata opozicionog Nacionalnog saveza, također uz podršku Kurda.

Opozicija je 2018. godine učestvovala s pet kandidata na predsjedničkim izborima, među kojima su bili Muharrem Ince ispred tadašnje Republikanske narodne partije (CHP), Meral Aksener ispred Dobre stranke i Selahattin Demirtas ispred prokurdske Narodne demokratske partije (HDP), a osvojili su 30,64 posto, 7,29 posto i 8,40 posto glasova.

U odnosu na 2018. godinu jasno je da je Kilicdarogluov procent glasova manji od ukupnog broja glasova opozicionih kandidata u 2018. godini. Uysal je to pripisao činjenici da Kilicdaroglu “nije bio konsenzualni kandidat, jer je čak i Aksener jedno vrijeme bojkotirala koaliciju”.

Što se tiče usporedbe sa sadašnjom situacijom, Uysal je rekao: “Opozicija je sada formirala širu koaliciju i čak je očekivala pobjedu u prvom krugu. Međutim, nisu uspjeli u tome, zbog čega su bili frustrirani.”

U isto vrijeme, analitičar Bulut naglašava da su se glasovi za Kilicdaroglua povećali na ovim izborima jer je dio opozicione koalicije Nacionalni savez, te zato što je Erdogan izgubio glasove u crnomorskoj regiji i centralnoj Anadoliji.

Je li opozicija imala koristi od predstavljanja samo jednog kandidata?

Uysal smatra da je Kilicdaroglu učinio nemoguće da prikupi sve ove glasove i teško da može nadoknaditi ovaj jaz između sebe i Erdogana.

Bulut, pak, smatra da opozicija nije imala drugog izbora, ali da je povlačenje Meral Aksener i njen ponovni povratak ostavio negativan utisak. To se odrazilo na Kilicdarogluove glasove. Da je opozicija predložila drugog kandidata, kao što je Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula, možda je mogla dobiti više glasova, smatra Bulut.

S njim se slaže i Uysal, koji smatra da je Imamoglu bio bolji izbor. Dodaje da se Kilicdaroglu nametnuo kao alternativa, ali da ima problem s identitetom jer je on alevija kurdskog porijekla.

Bulut je također podsjetio da postoji 5,5 posto razlike između Kilicdaroglua i Erdogana, te da opozicioni lider mora napraviti procjenu učinka svoje izborne kampanje i pristupiti općoj mobilizaciji svojih pristalica kako bi pobijedio u drugom krugu izbora, s obzirom na to da je dio glasačke baze stranaka koje su ušle s njim u koaliciju bojkotirao izbore ili nisu glasali za njega.

Kakva je trenutna raspodjela mjesta među strankama?

Narodni savez, koji čine stranke AKP, Stranka nacionalnog pokreta (MHP), Nova stranka blagostanja (YRP) i Stranka Huda-Par (Kurdi), osvojila je većinu u parlamentu sa ukupno 323 od 600 mjesta. Od toga je 268 za AKP, 50 za MHP, 5 za YRP, prema najnovijim statistikama agencije Anadolija.

S druge strane, u Nacionalnom savezu, CHP je osvojio 169 mjesta, uključujući i savezničke stranke Saadet, Stranku za budućnost i Stranku demokratije i progresa (DEVA), dok je Dobra stranka samostalno osvojila 43 mjesta.

Što se tiče Saveza rad i sloboda, Stranka zelene ljevice (YSP) i Radnička stranka Turske (TIP) osvojile su 61, odnosno 4 mjesta.

Do kakve je promjene došlo u pogledu mjesta koje su ove stranke osvojile u odnosu na 2018?

Broj mjesta koje su osvojile stranke AKP i YSP (Kurdi) se smanjio, a stranka YSP je na ranijim izborima učestvovala pod nazivom “Demokratski narodi”. Broj mjesta koja su osvojili CHP i MHP povećao se u 2023.

Što se tiče povećanja broja mjesta koje je osvojila stranka MHP, Uysal kaže da su glasovi AKP-a pripali ovoj stranci, dok je Bulut to pripisao “dubokom nacionalističkom pokretu u Turskoj, koji je potreban AKP-u da osigura parlamentarnu većinu.”

Što se tiče pada broja mjesta koje je osvojio YSP, Uysal pojašnjava da su se oni “fokusirali na ljevičarsku ideologiju umjesto na kurdski identitet i branili su homoseksualnost; zbog čega su izgubili glasove konzervativnih Kurda”. Bulut takvu situaciju pripisuje tome da su se “na vrhu liste ove stranke nalazili manje popularni kandidati i glasovi biračkog tijela stranke su otišli CHP-u, tako da se broj mjesta te stranke povećao”.

Uysal smatra da je stranka “CHP izgubila mnogo mjesta jer su se na njenim listama nalazili kandidati desničarskih stranaka s kojima su u savezu kako bi kandidirali Kilicdaroglua, što je utjecalo na popularnost stranke”.

Zašto se smanjio broj mjesta AKP-a?

Što se tiče pada broja mjesta koje je osvojila stranka AKP, Uysal smatra kako je to normalno jer je njihova Narodna alijansa zadržala većinu, a dio glasova je otišao savezničkim strankama. Te stranke su ostale unutar samog bloka, prema tome, to je uspješna strategija”.

Što se tiče Buluta, navodi da je stranka izgubila ova mjesta zbog ”ekonomskih problema, korupcije i pada povjerenja u stranku“, kako je to opisao.

Koje stranke po prvi put ulaze u parlament?

Stranka YRP na čelu sa Fatihom Erbakanom, sinom pokojnog premijera Necmettina Erbakana, uspjela je po prvi put ući u parlament kao konzervativna stranka, iako je tek nedavno osnovana. Uysal smatra da je stranka postigla taj rezultat jer je bila dio Narodne alijanse.

Ova situacija se razlikuje od onoga što se desilo sa Strankom Saadet, koja pripada istom pokretu i u savezu je s opozicijom, koja nije uspjela ući u parlament 2018. godine.

Što se tiče ljevice, Radnička stranka Turske (TIP) po prvi put je osvojila mjesta u parlamentu, što Bulut objašnjava time da su “ljevičarski glasovi u zapadnim pokrajinama otišli TIP-u”.