Turska opozicija tolerantnija po pitanju hidžaba
CHP je u prošlosti podržavao zabranu nošenja hidžaba u javnom prostoru. Nedavno je promijenio stav, no ne vjeruju mu svi.
Piše: Alessandra Bajec
Ženama u Turskoj koje nose hidžab, odnosno pokrivaju glavu maramom, život u javnoj sferi nekada nije bio moguć.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon decenija nastojanja države da obeshrabe žene da nose hidžab, uvedena je zabrana nošenja hidžaba u državnim institucijama, što je utjecalo na univerzitetsko osoblje, studente, advokate, političare i druge u javnom sektoru. Godine 1997, nakon što je vojnim udarom svrgnuta konzervativna vlada, u potpunosti je provedena zabrana koju je 2013. ukinula vladajuća Stranka pravde i razvoja (AK Partija) na čelu sa predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koji je tada obnašao funkciju premijera.
Kao pokazatelj koliko se Turska promijenila, Republikanska narodna stranka (CHP), glavni suparnik Erdogana i AK Partije na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, odbacila je svoj čvrsti sekularni stav i protivljenje hidžabu koje je zastupala posljednjih godina, uvjeravajući žene da će imati pravo na nošenje marame.
Žene koje nose hidžab sada su prisutne na skupovima CHP-a, na njihovim predizbornim plakatima, pa čak i među političarima.
To je dio nastojanja stranke da bude prihvatljiv velikom dijelu društva koji je religiozan i konzervativan, dok pokušava proširiti svoju koaliciju.
“CHP je postao popustljiviji kada je riječ o religijskim slobodama. Danas se ne bi usudili podržati takvu zabranu. Ljudi su obrazovaniji i svjesniji svojih prava”, rekla je Al Jazeeri Esin, radnica u jednom kozmetičkom salonu koja nosi hidžab, dok je sa svojom prijateljicom šetala istanbulskom četvrti Karakoy.
Ova 41-godišnjakinja jedna je od onih žena koje su zbog zabrane nošenja hidžaba napustile univerzitet i studirale od kuće. Kaže da je to razlog zbog kojeg je glasala za AK Partiju i u konačnici osam godina radila za vladajuću stranku.
Ironično, sada je u dilemi da li da uopće glasa na izborima u nedjelju, ili da glasa za CHP kako bi izbacila AK Partiju.
Njena prijateljica Sevgi, 50-godišnja penzionisana socijalna radnica, koja također nosi maramu, kaže da se ne boji pobjede CHP-a i da planira glasati za tu stranku.
“Mislim da se CHP neće vratiti na ‘stari put’ i da će poštivati pravo žena da nose maramu”, rekla je Sevgi Al Jazeeri.
Isti CHP?
No, nisu svi uvjereni da se CHP promijeno.
Fatma, akademkinja koja je zbog zabrane nošenja hidžaba bila primorana studirati na privatnom univerzitetu, na kraju je otišla u Sjedinjene Američke Države, jer nije mogla naći svoje mjesto u turskoj akademskoj zajednici zbog svoje odluke da nosi maramu.
“Ovo nije pitanje staro stotinu godina. Mlado je poput mene, mojih prijatelja, naših mama i tetki”, rekla je Al Jazeeri. “Ne mislim da iznenadno ukidanje zabrane briše predrasude i određene stavove.”
Fatma kaže da ne nasjeda na promjene unutar CHP-a.
“Ne mogu odjednom povjerovati da će me njihov novi politički stav zaštititi. Ne vjerujem da su se promijenili. Nisu me uvjerili da jesu.”
Mnogi konzervativni Turci Erdoganu odaju priznanje za vjerske slobode. On i njegova stranka uspjeli su održati svoju bazu religioznijih glasača koji su se pod vodstvom bivših sekularnih elita u zemlji osjećali otuđeno.
“AK Partija je riješila pitanje slobode vjerskog odijevanja. Ne osjećam da ću imati istu slobodu ukoliko CHP pobijedi”, rekla je Al Jazeeri Aisha, 23-godišnja studentica koja nosi maramu, dok je s prijateljicama šetala centrom Istanbula. “CHP sada govori kako će poštivati pravo žena koje nose maramu kako bi dobio više glasova.”
Aishina prijateljica Meryem klimnula je glavom, izražavajući na taj način zabrinutost. “Bojim se da bi oni [opozicija] mogli ograničiti našu slobodu vjerskog odijevanja, možda ne odjednom, ali postepeno”, upozorila je ova 20-godišnjakinja.
“Ne mislim da je CHP postao religijski tolerantan, već da pokušava dobiti podršku konzervativnih žena.”
No, Evin, žena koja ne nosi maramu, ne dijeli njihovo mišljenje, istučući da su se “vremena promijenila” od 1990-ih.
“Vlada pokušava predstaviti pitanje hidžaba kao temu za raspravu, ali to nije i ne bi trebala biti glavna tema”, kaže Evin.
Dugoročna promjena?
Prije šest godina, ženskim službenicama u policiji i vojsci – posljednjim bastionima zabrane – dozvoljeno je nošenje hidžaba.
Suočen s ovom promjenom, s AK Partijom na vlasti više od dvije decenije i etabiliranjem snažne prisustnosti u državnim institucijama, CHP je promijenio svoj stav o zabrani nošenja hidžaba. Umjesto toga, šef stranke i predsjednički kandidat Kemal Kilicdaroglu pokušao je dobiti povjerenje žena koje nose hidžab.
Ranije u oktobru, lider CHP-a je, u pokušaju da se približi konzervativnim Turcima među kojima sekularistička stranka ima malu podršku, najavio da će podnijeti nacrt zakona za zaštitu slobode nošenja marame u javnim institucijama. Kao odgovor, Erdoganova AK Partija predložila je referendum o ustavnim amandmanima kako bi osigurala garancije ženama koje nose hidžab u civilnim institucijama.
Kilicdaroglu i CHP također su nastojali privući vjerske konzervativce uključivanjem u svoju koaliciju Saadet Partiju, političku partiju koja dijeli porijeklo sa AK Partijom, kao i Gelecek Partiju, koju je osnovao Erdoganov bivši bliski saveznik, bivši premijer Ahmet Davutoglu.
Berk Esen, politolog čija su sfera istraživačkog interesovanja turska politika i demokratsko nazadovanje, smatra da promjenu CHP-a treba djelimično pripisati strukturnoj promjeni u politici zemlje od uspona AK Partije na vlasti, ali i CHP-ovom pristupu sekularizmu i drugim pitanjima koji je postao “umjereniji”.
“U kontekstu u kojem nije bilo zaštitnih aktera poput vojske i pravosuđa za zabranu nošenja marame, postalo je prilično teško braniti tako nepopularan politički stav”, rekao je Esen Al Jazeeri. “To također pokazuje da se stranka trudi doprijeti do novih glasača.”
Promjena CHP-a reflektira tansformaciju Turske u posljednjih nekoliko decenija u smislu prihvatanja vjerski konzervativnih ljudi u javni život, što se može objasniti “hibridizacijom” turskog društva, kako je to nazvao Esen.
Poredeći aktuelnu stvarnost sa prethodnim sekularizmom i vjerskim podjelama, politički stručnjak kaže da konzervativne mase, uglavnom ruralni tradicionalni Turci koji glasaju za stranke desnog centra, čine većinu biračkog tijela – iako su malo zastupljeni u politici. Brza urbanizacija u posljednjih 30 godina, nastavio je, dovela je konzervativce u velike gradove gdje su postali “vidljiviji” u turskom društvu.
No ipak, žene koje nose hidžab, a koje su na početku karijere, i dalje se suočavaju s preprekama.
Sumeyye, 26-godišnja studentica prava koja je upisala univerzitet nakon što je ukinuta zabrana nošenja marame, kaže da zna da postoje određene advokatske kompanije u kojima ne može aplicirati za posao.
“Svi znamo da [neke vodeće advokatske kompanije] ne prihvataju pripravnice ili advokatice koji nose hidžab”, kaže Sumeyye. “Zapravo, čak navode da se ne trudimo slati naše biografije tim kompanijama. Oni i dalje smatraju da advokatica koja nosi hidžab nije ‘reprezentativna’ i da će zbog nje ‘izgubiti klijente’”.
Pa ipak, kaže Sumeyye, dijelom zbog promjena koje su se doodile u posljednje dvije decenije, mlađe generacije, bez obzira na to da li nose maramu ili ne, su tolerantije jedini prema drugima.
“Kada je riječ o mlađim generacijama, osobe koje nose i osobe koje ne nose idžab više ne prave takvu diskriminaciju, kaže Sumeyye. “Oni tu temu vide kao problem iz 1990-ih ili ranih 2000-ih. Sukobi između različitih ideologija ili različitih kultura će se nastaviti, ali mislim da hidžab neće biti razlog tome.”
Uz dodatno izvještavanja Rumeyse Koc.