Erdogan: Čovjek koji dvije decenije dominira turskom politikom

Recep Tayyip Erdogan, čovjek koji dominira turskom politikom dvije decenije, nastoji produžiti svoju vladavinu za još pet godina.

Erdogan se bori da osigura treći predsjednički mandat, uz još tri prethodna premijerska od 2003. do 2014, na predsjedničkim i parlamentarnim izborima koji se naširoko smatraju najtežim s kojima se mora suočiti.

Ovaj 69-godišnjak dolazi iz konzervativne političke tradicije i stekao je reputaciju osobe koja izaziva podjele u zemlji koju je 1920-ih utemeljio Mustafa Kemal Ataturk na sekularističkim principima.

Erdogan je prije pet godina premašio Ataturkovih 15 godina na najvišem položaju u Turskoj, postavši najduži čelnik kojeg ta zemlja poznaje. Godine 2014. postao je prvi predsjednik izabran glasanjem naroda, nakon čega je pobijedio na referendumu koji je koncentrirao moć u njegovim predsjedničkim rukama.

Pogoršanje ekonomske krize

Nedjeljni izbori održat će se u periodu u kojem Turska prolazi kroz niz ekonomskih kriza koje su dovele do divljanja inflacije i produbljivanja krize troškova života.

Zemljotresi u jugoistočnoj Turskoj u februaru izvršili su dodatni pritisak na Erdogana, a mnogi su ljudi kritikovali reakciju njegove vlade i neuspjeh u provođenju građevinskih propisa, tvrdeći da su ti faktori pridonijeli gubitku više od 50.000 života.

“Mora ići. Njegov režim jednog čovjeka pomogao je stvoriti ovu katastrofu,” rekao je Furkan Ozbilgin, 29-godišnji stanovnik Antakye, uporišta upozicije i grada koji je najteže pogođen zemljotresima.

“Upravo zahvaljujući njegovoj vladavini izvođačima je bilo dopušteno da se izvuku s gradnjom tako loših zgrada koje su se srušile, ubivši hiljade ljudi”, tvrdu Ozbilgin.

Predsjednik, međutim, ima mnogo pristalica koje ističu njegove višegodišnje uspjehe i vide ga kao čovjeka koji će se uhvatiti ukoštac sa trenutnim problemima Turske.

“Naravno, tokom 20 godina, bit će loših razdoblja, kao i dobrih”, rekao je Ahmet Gokkaya, trgovac u istanbulskom konzervativnom naselju Fatih.

“Naš predsjednik se ne može smatrati odgovornim za zemljotres. Kontroliše li on svako gradilište u Turskoj?

“Vidjeli smo šta je učinio za ovu zemlju i ne bismo ga sada trebali napustiti.”

Uspon kroz političke vode

Erdoganova politička karijera može se pratiti unazad do 1970-ih u Beyogluu, istanbulskoj četvrti koja uključuje kuću iz njegovog djetinjstva u Kasimpasi, radničkoj četvrti na padinama koje vode od blještavih trgovina avenije Istiklal do voda Zlatnog roga.

Njegova prva politička uloga došla je 1976. godine, kada je postao šef omladinskog ogranka Stranke nacionalnog spasa, koju je vodio Necmettin Erbakan, budući premijer kojeg mnogi smatraju Erdoganovim mentorom.

Uzdigao se 1994. godine postavši gradonačelnik Istanbula, gdje se pozabavio mnogim problemima s kojima se suočavalo brzorastuće stanovništvo grada, poput onečišćenja zraka, odvoza smeća i nedostatka čiste vode.

No, četiri godine kasnije privukao je pažnju sudova zbog recitiranja kontroverzne pjesme. To mu je donijelo četiri mjeseca zatvora zbog poticanja vjerske diskriminacije.

Nakon što je u julu 1999. izašao iz zatvora, sa zabranom bavljenja politikom, Erdogan je dvije godine kasnije osnovao Stranku pravde i razvoja (AK Partija).

Petnaest mjeseci nakon osnivanja, stranka je pobijedila na izborima 2002, u uslovima finansijske krize. Zbog zabrane bavljenja politikom, Erdogan nije mogao preuzeti dužnost premijera do sljedećeg marta.

Tako su počele dvije decenije moći za koje su mnogi posmatrači rekli da su donijele dramatičnu promjenu u Erdoganovoj politici.

Promjene tokom 20 godina

Većina komentatora vidi prvu deceniju vladavine AK Partije kao onu u kojem je vlada prihvatila demokratske reforme dok je Turska težila pridruživanju Evropskoj uniji. Erdogana su liberali u zemlji i inostranstvu hvalili zbog popuštanja vojnog stiska nad zemljom i rješavanja prava žena i manjina.

U proteklih 10 godina, međutim, Erdogana su kritizirali zbog usvajanja autoritarnijeg stava za koji su mnogi rekli da je dodatno polarizirao Tursku, naročito nakon antivladinih protesta širom zemlje prije 10 godina i pokušaja državnog udara 2016, tokom kojeg je za dlaku izbjegao linč.

Čistke nakon neuspjelog puča dovele su do zatvaranja ili otpuštanja s posla desetaka hiljada ljudi, dok je vlada proganjala pristalice muslimanskog čelnika Fethullaha Gulena koji živi u SAD-u, kojeg je turska vlada okrivila za orkestriranje pokušaja puča sa svojim pristalicama.

Kritičari su rekli da je obuzdavanje korišteno kao paravan za ciljanje šireg političkog neslaganja, a izraz “gulenist” postao je izraz za ocrnjivanje svakog protivnika.

Godine 2015. AK Partijqa izgubila je parlamentarnu većinu, što je dovelo predsjednika do savezništva s ultranacionalistima i odustajanja od kurdskog mirovnog procesa.

Četiri godine kasnije, Erdogan je doživio svoj prvi izborni poraz kada su na lokalnim izborima veliki gradovi, uključujući Istanbul i Ankaru, izabrali opoziciju. Ponavljanje glasanja u Istanbulu, održano nakon što je AK Partija protestovala zbog ishoda, dovelo je do pobjede opozicionog kandidata s još većom razlikom.

Erdogan sada obećava ekonomski prosperitet i nastojao je uoči izbora smanjiti sve veće troškove života uvođenjem subvencioniranih računa za energiju i povećanjem penzija, plata javnih radnika i minimalnih plata.

Fokusirajući se na rezultate AK Partije u izgradnji mostova, cesta i bolnica, Erdogan je također istakao poboljšanja u svakodnevnom životu Turaka, istovremeno najavljujući snažne projekte, mnoge u vojnoj sferi, kao što je razvoj dronova.