‘Povratak’ Kadirova i čečenske TikTok vojske
Nakon Prigožinove prijetnje da će, zbog nedostatka municije, borci Wagnera napustiti front u Bahmutu oglasio se Ramzan Kadirov porukom da ih mogu zamijeniti čečenske snage.
Za čečenske borce uključene u rusku agresiju na Ukrajinu mjesecima se nije ništa čulo, a još je neobičnije što je dugo vremena izvan medijskih zbivanja bio i njihov lider, inače blizak Putinov saveznik, Ramzan Kadirov. A onda, sasvim iznenada, ili ne, kako tvrde dobro uopućeni izvori u prilike u Kremlju, Kadirov se oglasio poručivši da će, bude li potrebno, poslati svoje trupe u opsjednuti istočnoukrajnski grad Bahmut.
Povod „buđenju“ Ramzana Kadirova iz medijskog sna bila je prijetnja Jevgenija Prigožina koji je ultimativno poručio ruskom predsjedniku kako, u slučaju da njegove trupe ne budu adekvatno snabdjevene, povlači svoju vojsku iz Bahmuta. Kadirov je svoje „obećanje“ objavio na službenom Telegram profilu, a kako piše Newsweek čečenski vođa se u istupu „požalio“ na neugodan sukob koji je Prigožin imao sa ruskim ministrom odbrane Sergejom Šojguom i načelnikm glavnog štaba ruske vojske Valerijem Gerasimovim.
Ramzan Kadirov je u svom obraćanju zatražio od najviših ruskih zvaničnika da odgovore na optužbe vođe Wagnera, koji tvrdi da njegova vojska ne dobija dovoljno municije iznijevši podatak da su se sa sličnim problem suočile i čečenske trupe koje su se borile u Mariupolju.
Na kraju, poručio je da će ako „stariji brat Prigožin“ i njegov Wagner napuste Bahmut, on i njegova vojska priskočiti da popune prazninu.
“Ako scenarij i dalje bude ovakav, onda su naši borci spremni za napredovanje i zauzimanje grada. Pitanje je sata”, zaključio je Kadirov.
‘Povratak’ Kadirova i čečenskih snaga
Iznenadni povratak Ramzana Kadirova i čečenskih snaga u medijski fokus nametnulo je da se postavi nekoliko važanih pitanja. Ono najvažnije svakako je zašto su, nakon početnog visokog medijskog profiliranja, u posljednjih nekoliko mjeseci čečenski borci potpuno medijski nevidljivi. Na pitanje odgovor daje vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić koji kaže da je osnovni razlog njihovog „medijskog mirovanja“ taj što su „oni pretrpjeli prilično velike žrtve“.
„To su vojni redovi koji su dosta desetkovani. Ne možemo govoriti o konkretnim brojkama, vjerovatno ćemo u nekom daljnjem vremenu saznati koliko su one stvarno velike, ali po informacijama koje imamo mislim da su oni pretrpjeli velike žrtve i zato su nestali iz javnog pojavljivanja“, pojašnjava Avdagić.
Bitka za Bahmut postala je istovremno i bitka za poziciju moći unutar režima u Kremlju i svaki akter tih „igara moći“ koristi priliku kako bi iskazao odanost Vladimiru Putinu i javnosti se nametnuo kao nezaobilazan vojno-politički faktor, kaže Avdagić.
„Sve ovo što se događa oko Prigožina i Kadirova to su one igre moći ili kako se na engleskom kaže ‘power play’. Oni se svi u javnosti pojavljuju kako bi pokušali doprijeti do što većeg broja ukupnih ruskih građana kako bi sebe same što bolje pozicionirali. U ovome što radi Prigožin, Kadirov vidi svoju priliku da sebe dokaže, da ponovo vrati u fokus svoje tzv. Kadirovce kao nekakve spartanske vojnike, kako ih oni nazivaju i prezentiraju, a koji se zapravo u stvarnom, realnom, ratnom području nisu pokazali nekakvu veliku djelotvornost, nego su više bili TikTok vojnici, medijski vojnici koji služe stvaranju imidža Kadirova u kompletnoj ruskoj političkoj i javnoj sceni“, kaže Avdagić.
Snažna retorika
Stvaranje jaskih medijskih slika i fantoma ono je na šta se režim Vladimira Putina sada posebno fokusirao, jer situacija na frontu, za rusku armadu, nije uopšte dobra. Velike riječi, snažne retoričke poruke i „bildanje“ imidža je ono na čemu se zasniva ruski odnos prema ratu, kaže Avdagić. Za ilustraciju navodi mimohod održan u Moskvi na Dan pobjede nad fašizmom za koji navodi da je bio „vojno-tehnički jako porazan, ali je retorički bio ogorman jer se nastojao pokazati najmoćnijim do sada“.
Kadirovljev nastup u javnosti više govori o procesima unutar Kremlja, koji su ostatku svijeta još uvijek poprilično tajnoviti ali se iz nekih gesta može naslutiti u kojem pravcu ide ruska politika, kaže Avdagić potencirajući kako je čečenski lider, ipak, osoba koja nema vojno niti organizacijsko iskustvo.
„Kada bih zbilja procjenjivao čemu, osim u medijskom smislu, sve skupa ovo služi, možda je moguće da Kadirov smatra da sada kada je ostalo jako malo da bi oni to mogli završiti i da bi on mogao biti pobjednik situacije i iskoristiti stanje na terenu. Kadirov možda gleda Prigožinovu slabost odnosno nevoljnost ruskog ministarstva obrane da surađuje sa samim Prigožinom“, kaže.
Krvavi rat
Avdagić kaže da ne vidi nikakvog smisla u mogućem dolasku čečenskih trupa u Bahmut, jer već sada je to bitka koja nalikuje onima iz Prvog svjetskog rata, dakle krvava i potpuno besmislena, a zapravo bitka koja odnosi hiljade života.
„Činjenica je nešto drugo: radi se o veoma krvavom ratu, nečemu što možemo uspoređivati sa Prvim svjetskim ratom, topovskim djelovanjem u kojem se svaki metar osvojenog terena plaća stotinama, možemo slobodno reći hiljadama života. To je nešto grozno što je Evropa smatrala da je upravo sa Prvim svjetskim ratom, možemo reći i Drugim svjetskim ratom – završeno.
U vojnom smislu, ne vidim nikakvog značaja da će čečenske snage tamo doći. Međutim, u desetkovanim redovima ruske vojske, što se moglo vidjeti na mimohodu, oni će možda i svaku takvu mogućnost prihvatiti“, jasan je Avdagić.
Čečensko društvo će ovakvom politikom Ramzana Kadirova platiti ogromnu cijenu, smatra Avdagić.
„Kolika će, i ako se dogodi, biti cijena za čečensko društvo ne treba ni govoriti. Svaki poginuli čovjek ostavlja iza sebe nekoga, ako ne familiju onda prijatelje, i to je žrtva koja je nemjerljiva bez obzira o kojem pojedincu je riječ. Na žalost, u ovakvoj situaciji, u ‘power playu’ u Rusiji, možemo očekivati najgore stvari i žrtvovanje svojih sunarodnjaka za ekstremne stvari ne treba nikoga ni iznenaditi“, zaključuje.