Kome je Hitna pomoć hitna, a kome usputna

Slika 1: Kasna večer, čekaonica odjela pedijatrije u centralnom objektu Hitne pomoći u Sarajevu. Na nekoliko stolica sjede majke sa bebama, malom djecom u naručju. Tiho pitaju malene kako su, imaju li temperaturu, zabrinuto pipaju čelo i upitno gledaju muževe-očeve koji hodaju gore-dole hodnikom. Neka djeca ne sjede jer nemaju na čemu, stolice zauzete, a i malo ih ima… Polako se ulazi, manjak doktora.

Odjednom, dolaze dječak koji skakuće na jednoj nozi, pod ruku ga vodi otac, majka glasno priča na telefon kako „nije mogao više izdržati, cijeli dan ga noga boli, otekao zglob kao somun…“. Odjeća, obuća, telefoni odaju kako su imućnijeg stanja. Pošto nemaju gdje sjesti, već počinju psovke na račun države, mrtvog predsjednika i članova uže porodice od uprave Hitne do vlasti. Nakon dvije-tri minute, otac se probija pored svih u čekaonici, ulazi u ambulantu „samo da pita nešto“. Deset sekundi kasnije se vraća i govori: „Ulazite“.

Nebitne su bebe pod temperaturom, njegov mezimac se povrijedio na terminu, nije stigao prije do porodičnog ljekara od roditeljskih obaveza…

Slika 2: Čekaonica za odrasle. Nekoliko dosta starijih muškaraca, žena sjede. Žale se na glavobolju, pritisak, nesvjesticu. Djevojku od dvadesetak godina prijateljica (ili možda rodica, sestra) pridržava zbog jakih bolova u stomaku, blijeda kao kreč… Otvaraju se vrata, ulazi „ekipa“ od četiri – pet mladića, vodeći jednog pod ruku. Galama, priča, videopozivi ostatku ekipe, „malo je ‘taj-i-taj’ pretjerao, zaigr'o se“.

„Jel problem da uđe preko reda“, pitaju, „loše mu je praaavo“, razvlači se izgovor. Niko ne želi se zamjerati, „samo nek’ odu“.

Obje su istinite priče iz sarajevske Hitne pomoći. Primjetan je nedostatak osoblja za trijažu, medicinskih sestara, ljekara? Oni su zauzeti jer zaista imaju pune ruke posla sa raznim slučajevima, ali se nameće pitanje – zar nije moguće organizirati (u krajnjoj distanci uposliti nove) ljude, medicinske sestre ili braću, koji su obučeni da zaista vide kome je pomoć zaista hitno potrebna i vrše trijažu već pri samom ulasku?

Sa druge strane, mnogi pacijenti čekaju da prođe 20:00 sati jer tada Hitna pomoć preuzima rad od porodičnih ljekara i dispanzera. U Hitnu možete doći sa ličnom kartom, bez zdravstvene i bez problema dobiti pomoć – pa i izvaditi zub…

Protokoli i smjernice

Direktorica JU Zavoda hitne pomoći Kantona Sarajevo Amra Bašić-Živadinović navodi kako je Zavod u „potpunosti kapacitiran da pruža usluge hitne medicinske pomoći“ u Kantonu Sarajevo.

„Izazovi u kadrovskoj popunjenosti, tehničko/tehnološkoj usklađenosti i kontinuiranim napretkom u tretmanu hitnog pacijenta se uz angažman zdravstvenih profesionalaca uspješno savladavaju“, navodi ona i dodaje kako Zavod za hitnu medicinsku pomoć kantona ima stalno angažirane timove u svim općinama KS izuzev općine Trnovo.

„Timovi hitne medicinske pomoći su dislocirani  po doktrini ‘približiti hitnom pacijentu sve kapacitete potrebne za spašavanje života i bolji ishod liječenja’. Hitna medicinska pomoć je organizovana da može brzo i efektivno pružiti tretman hitnom pacijentu. Pacijenti koji nisu hitni se javljaju porodičnom ljekaru“, ističe ona.

No, česta je slika da upravo oni koji nisu hitni prave gužve, bilo da se smatraju bitnijim od drugih, povlače poznanstva ili jednostavno koriste silu, galamu da bi dobili besplatnu i brzu pomoć…

Bašić-Živadinović kaže hitna medicinska pomoć ima protokole i smjernice tretmana hitnog medicinskog pacijenta koji se kontinuirano nadograđuju i unapređuju u svrhu pružanja kvalitetne zdravstvene usluge urgentnom pacijenta.

Gubitak vremena zbog uputnica

Da li se vikend dežure u općinskim domovima zdravlja mogu drugačije organizirati? Na primjer, da li svaki centralni objekat može imati dežurne pedijatre, porodične ljekare? Iz menadžmenta ove javne ustanove kažu kako je to, obzirom na trenutnu situaciju i manjak kadrova – zapravo nemoguće.

„Upravo nas manjak stručnog kadra, u prvom redu pedijatara, u tome sprječava. Što se tiče porodične/obiteljske medicine, svaki naš centralni objekat ima dežure vikendom“, navode iz menadžmenta.

Ističu kako sa Hitnom pomoći imaju uglavnom korektne odnose…

„Ponegdje postoje određene nesuglasice koje se tiču upućivanja pacijenta od punkta Hitne medicinske pomoći do porodičnog doktora i obratno čime se gubi dragocjeno vrijeme i pacijenti opravdano negoduju“, kažu i dodaju kako su poduzete mjere kako bi se o ‘nesporazumi’ riješili u skorije vrijeme.

Pitali smo ih da li u njihovim centralnim objektima postoji mogućnost ispostave Hitne pomoći kako bi se olakšao rad centralnog objekta u kasnim večernjim, ranim jutarnjim satima.

„Trenutnim zakonskim okvirom to nije moguće. U opisu djelatnosti HMP je pružanje urgentnih usluga.  Inače, u svakoj općini HMP ima svoj punkt, samo je negdje pri centralnim objektima JUDZKS, a negdje nije.“

Hronični manjak pedijatara

Bilo da je riječ o vanrednim okolnostima, dežurama ili regularnom radu, uposlenici Domova zdravlja KS često se žale na prevelik obim posla zbog manjka ljudstva, a menadžment kaže kako kontinuirano popunjava nedostajući kadar.

„U prethodnom periodu, poseban fokus je stavljen na popunjavanje timova porodične medicine gdje je bilo značajnih nedostataka. Uspjeli smo značajno popuniti timove porodične medicine i svesti nedostatak kadra u navedenoj službi na minimum. I dalje se radi o službi sa najvećom fluktuacijom kadra, naročito doktora medicine koji ustanovu napuštaju najčešće iz razloga odlazaka na specijalizaciju za druge zdravstvene ustanove, a posebno KCUS.“

Ističu kako će u narednom periodu biti prioritet popunjavanje kadrova u specijalističko – konsultativnoj djelatnosti gdje trenutno najviše nedostaje specijalista neurologije, psihijatrije i ORL.

„Nedostatak specijalista na primarnom nivou zdravstvene zaštite je izražen kod nedostatka specijalista pulmologije, pedijatrije i neurologije. Za angažman specijalista pulmologije upravo je pri kraju Javni oglas za popunu navedenih radnih mjesta gdje ćemo uspjeti angažovati dva pulmologa.“

Najveći problem je nedostatak pedijatara.

„Ustanova periodično ima otvorene javne oglase za popunu radnog mjesta specijalista pedijatar, ali jednostavno nema prijavljenih kandidata ni iz drugih dijelova BiH. Trenutno Dispanzeri za predškolsku djecu (ukupno ih je devet) pružaju kontinuiranu zdravstvenu zaštitu i ulažu maksimalan napor da se nedostatk kadra ne osjeti s obzirom da se radi o osjetljivoj populaciji“, navode iz menadžmenta Domova zdravlja.