Troškovi radnih sati najniži u Bugarskoj, najviši u Luksemburgu

Troškovi rada po satu u zemljama Evropske unije porasli su u 2022. godini u odnosu na 2021. godinu, pokazali su najnoviji podaci Eurostata.

U 2022. prosječni troškovi rada po satu u cjelokupnoj ekonomiji procijenjeni su na 30,5 eura u EU i 34,3 eura u euro zoni, dok su godinu dana ranije oni iznosili 29,0 eura odnosno 32,8 eura.

Ove procjene proizlaze iz podataka o nivoima troškova rada koje je prije nekoliko dana objavio Eurostat.

Prosječni troškovi rada po satu prikrivaju značajne razlike između zemalja EU-a, pri čemu su najniži troškovi rada po satu zabilježeni u Bugarskoj (8,2 €) i Rumuniji (9,5 €), dok su  najviši u Luksemburgu (50,7 €), Danskoj (46,8 €) i Belgiji (43,5 €).

Troškovi rada po satu u industriji iznosili su 30,7 eura u EU i 36,6 eura u eurozoni. U građevinarstvu su satnice iznosile 27,3 € odnosno 30,8 €. U uslugama, troškovi rada po satu iznosili su 30,2 eura u EU i 33,3 eura u eurozoni. U nerealnom sektoru, ne računajući javnu upravu, satnice su iznosile 31,3 € odnosno 34,8 €.

Prema analizi koju je uradio Eurostat, dvije glavne komponente troškova rada su plate i dnevnice i troškovi koji nisu povezani s platama, poput socijalnih doprinosa poslodavaca. Udio troškova izvan plata u ukupnim troškovima rada za cijelokupnu ekonomiju iznosio je 24,8 posto u EU i 25,5 posto u eurozoni. Najniži udio troškova koji se ne odnose na plate zabilježen je u Litvaniji (5,4 posto) i Rumuniji (5,3 posto), a najveći u Francuskoj (32,0), Švedskoj (31,9) i Italiji (27,8 posto).

Troškovi rada po satu najviše su porasli u Bugarskoj

U 2022., u usporedbi s 2021., troškovi rada po satu na nivou cijelokupne ekonomije izraženi u eurima porasli su za pet posto u EU i za 4,7 posto u eurozoni.

Unutar eurozone troškovi rada po satu porasli su u svim državama članicama. Najveći porast zabilježen je u Litvaniji  (+13,3 posto), Irskoj (+9,3 posto) i Estoniji (+9,1 posto).

Za zemlje EU izvan eurozone, troškovi rada po satu izraženi u nacionalnoj valuti porasli su 2022. u svim zemljama, a najveći porast zabilježen je u Bugarskoj (+15,3 posto), Mađarskoj (+13,9 posto), Rumuniji (+12,2 posto) i Poljskoj (+11,7 posto), dok su najmanje porasli u Danskoj (+2,3 posto).

U 2022. godini većina zemalja Evropske unije postupno je ukinula šeme podrške uvedene 2020. i produžene 2021. kako bi se ublažio utjecaj pandemije COVID-19 na kompanije i zaposlenike. Uglavnom su se sastojali od kratkoročnih radnih aranžmana i privremenih otkaza koje je država u potpunosti ili djelimično nadoknadila.

Ti su programi općenito bilježeni kao subvencije ili porezne olakšice s negativnim predznakom u komponenti troškova rada koja nije vezana za platu. Stoga postupno ukidanje šema podrške povezanih s COVID-om daje pozitivan doprinos rastu troškova rada po satu.

Ukupni troškovi

Ukupni troškovi rada odnose se na ukupne izdatke koje snose poslodavci kako bi zaposlili radno osoblje. Oni pokrivaju troškove plata i troškove koji nisu povezani s platama minus subvencije. Oni uključuju troškove stručnog osposobljavanja ili druge izdatke kao što su troškovi zapošljavanja, potrošnja na radnu odjeću itd.

Troškovi plata uključuju direktne naknade, bonuse i dodatke koje poslodavac isplaćuje zaposleniku u novcu u zamjenu za obavljeni posao , isplate u štednju zaposlenika, isplate za neodrađene dane i naknade za druge potrebe kao što su hrana, piće, gorivo, službeni automobili, itd.

Troškovi izvan plata uključuju socijalne doprinose poslodavaca plus poreze na zapošljavanje koji se smatraju troškovima rada minus subvencije, namijenjen povratu dijela ili cjelokupnog poslodavčevog troška direktne naknade.

Podaci o troškovima rada prikazani u izvještaju Eurostata odnose se na preduzeća s 10 i više zaposlenih, uključujući i pripravnike. Procjene su dobivene ekstrapolacijom podataka o troškovima rada po satu iz Ankete o troškovima rada (LCS) iz 2020. izraženih u nacionalnim valutama pomoću tromjesečnog indeksa troškova rada (LCI) koji prenose države članice.

Kako bi se izračunale monetarne procjene u eurima i izveli evropski agregati, korišteni su prosječni godišnji kursevi valuta. Koristi se LCI koji nije prilagođen za kalendarske učinke, osim za Dansku, Švedsku, Island i Norvešku, gdje su dostupni samo kalendarski prilagođeni podaci.

Kada su u pitanju Austrija, Španija, Finska i Island, podaci su preuzeti iz nacionalnih izvora, dok se u slučaju Hrvatske procjene temelje na Anketi o troškovima rada iz 2016. godine. U izvještaju nisu korišteni podaci troškova radnih sati u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, te troškovi radnih sati u aktivnostima osoba koje se bave kućnim poslovima za proizvodnju usluga za vlastite potrebe.

U izvještaju podaci za neke zemlje nisu potpuni, poput Mađarske, dok je izvještaj izazvao reakcije u nekim zemljama poput Slovačke, Portugala, Grčke ili Kipra gdje radnici smatraju da su manje plaćeni nego što to izvještaj pokazuje.