‘Stand-up’ za Ukrajinu: Suočavanje s ratom kroz komediju

Piše: Verena Hoelzl

Srijeda je navečer i ljudi željni smijeha stalno pristižu u unutrašnjost teatra, odnosno bara sa crnim zidovima u kvartu Mitte u centralnom Berlinu.

Ono što na prvi pogled liči na još jednu večer komedije u gradu koji njima obiluje zapravo je mnogo više od toga. Većina posjetilaca ovog kluba nema mnogo razloga za smijeh, posebno u društvu jedni drugih. Oni su iz zaraćenih Rusije i Ukrajine.

Dolaze nastupati ili gledati. Govore ruski ili ukrajinski. Neki su profesionalci, a neki početnici. Zajedničko im je zanimanje za stand-up komediju i, više od toga, prezir prema ruskoj invaziji na Ukrajinu.

“Izrazito smo antiratnog stava”, kazao je Nikita, 32-godišnji Rus stoičkog držanja sa brkovima i gustom crnom kosom iz Sibira, koji želi da ga oslovljavamo umjetničkim imenom. Počeo je organizovati večeri stand-up komedije za publiku koja govori ruski, nekoliko mjeseci prije rata. Invazija na Ukrajinu ih je pretvorila u čin prkosa.

Ima viceva na račun ruskog predsjednika Vladimira Putina, šala o tome koliko je “zaostala” i koliko se oslanja na papir njemačka birokratija, kao i o njemačkom kancelaru Olafu Scholzu i njegovoj sporoj isporuci oružja Ukrajini (Htio sam se požaliti što mi ne stiže hamburger – onda sam vidio oznaku s imenom dostavljača, Scholz, i sve mi je bilo jasno).

Ovi stand-up umjetnici pružaju olakšanje sebi i publici. To je način da izbace tugu, ljutnju i očaj zbog rata i zajednički jezik na temu života u egzilu.

Prije rata su se berlinske ukrajinske i ruske zajednice koje dijele jezik miješale na događajima na kojima se govorio ruski. Ali ova invazija ih je okrenula jedne protiv drugih. Noći komedije u klubu Ma's (klub je u međuvremenu zatvoren) i u nekolicini drugih lokacija u gradu su izuzetak.

Međutim, postoje ograničenja kada nasmijavate ljude na račun rata koji svaki dan odnese stotine života.

“Jasno da ne zbijate šale na račun leševa u Buči, ali se možete šaliti na temu veš-mašina koje su ruski vojnici tamo ukrali”, kazao je Nikita.

On sjedi u sobi bez prozora u backstageu i čeka da otvori nastup. Pored njega sjedi kolega, fokusiran na komad papira na kojima su naškrabani njegovi skečevi, povremeno podiže pogled i sluša.

“To je, na kraju krajeva, suština komedije: ne govorite stvari direktno, nalazite druge načine”, priča Nikita, referirajući se na njegovo gnušanje nad zločinima koje vojnici iz njegove domovine čine u Ukrajini.

Kada se Nikita doselio u Njemačku prije gotovo 10 godina, razlog je bio poslovne prirode, a ne zato što ga je politički aktivizam na to prisilio. Ali, lično je iskusio kakva je to ruska vlada. Tokom posjete porodici 2021. pridružio se protestu u Moskvi, pruživši podršku kritičaru Kremlja Alekseju Navaljnom. Uhapšen je i proveo je 10 dana u zatvoru.

“Veoma lijepi praznici”, kazao je ozbiljno, samo je osmijeh odavao ironiju. Nikitin stav o ruskoj vladi je jasan. “Putin je ratni zločinac, mora ići u zatvor”, kazao je on Al Jazeeri.

Njegove noći komedije prvobitno nisu zamišljene kao događaji koji se vrte oko rata – to je jednostavno trebala biti zabava za publiku koja govori ruski. Nikita, koji inače radi u IT industriji i ne smatra se političkim aktivistom, počeo ih je organizovati nakon što mu je usporeni ritam života tokom pandemije omogućio da se konačno upiše na online čas stand-up komedije.

Kada je nastup zakazan svega nekoliko dana nakon početka invazije na Ukrajinu 24. februara 2022, Nikita nije bio siguran je li prikladno održati događaj koji privlači publiku iz zaraćenih strana i cilj mu je nasmijati ljude dok njihovi zemljaci i zemljakinje ginu.

Ali više od svega, odlučio je da želi dati njihovim antiratnim glasovima platformu. Najavivši da sav iznos od prodaje ulaznica ide za Ukrajinu, nadao se da će jasno dati do znanja na kojoj strani su on i izvođači.

“Na početku smo rekli ljudima: ‘Ako podržavate Putina, onda možda ne biste trebali doći na nastup'”, priča Nikita.

Od tada je na noćima komedije od prodaje ulaznica prikupljeno blizu 10.000 eura (10 665 dolara) koje su uložili u rekonstrukciju kuća u Ukrajini ili su ih predali ukrajinskoj vojsci preko kontakata na terenu.

Zajednički prostor

Bivši Sovjetski savez ima dugu tradiciju humora; koristio ga je da se svrsta na pravu stranu Drugog svjetskog rata, za razliku od nacista. Ukrajinci sada koriste humor kao način da osvoje međunarodne simpatije i podstaknu domaću otpornost pred ratom.

Memi su preplavili društvene mreže, a čak i zvanična komunikacija među vladama često pribjegava sarkazmu. U velikim gradovima kao što su Lavov i Kijev, klubovi komedije su ponovo otvoreni nedugo nakon invazije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je i sam postao poznat prvo kao komičar na nacionalnoj televiziji.

Neki stand-up nastupi izazivaju neugodne osjećaje i tenziju, kaže Nikita, posebno među ruskom publikom koja mora podnijeti teret šala. Od početka nastupa sa otvorenim mikrofonom, više puta se desilo da ljudi ustanu i napuste šou, često nakon šala koje dovode u pitanje postojanje Rusije kao nezavisne države ili kada šale na račun Rusije nisu dobro zaodjenute u humor, kažu komičari.

Kada su se dvije žene namrštile nakon što se pojavio skeč na ukrajinskom, izvođačica Julija Onščensko, 28-godišnja stand-up umjetnica iz Odese s gromoglasnim smijehom, koja je došla u Berlin u martu prošle godine, im je rekla da je bolje da nauče jezik da bi mogle pomoći djeci kada se budu pripremali za ispite iz ukrajinskog jednog dana, aludirajući na svoju želju da Rusija neće postojati kada se ovaj rat okonča.

Pomenute žene su otišle prije kraja nastupa, priča Julija, ali su se pobrinule da organizatorima poruče da “neonacisti” poput nje ne bi trebali moći nastupati na ovim događajima. Julija i sama organizuje stand-up nastupe. Nastupi na ruskom su zabranjeni.

Nikita priča kako su i njegovi nastupi bili povod za e-mailove ispunjene mržnjom od Rusa, pa čak i Nijemaca, u kojima su ga optužili za, kako je zovu, rusofobiju. Ideja da su Rusi i Ukrajinci dio istog događaja, kako na pozornici tako i izvan nje, također se ne dopada svima.

“Neki ljudi misle da nije prihvatljivo da bilo ko bude u istoj prostoriji sa ‘neprijateljskom državom'”, kaže on.

On bi volio kada bi večeri komedije mogle biti prostor u kojem se ljudi iz Rusije i Ukrajine, koje su obe nekada bile dio Sovjetskog saveza, mogu povezati. Ali, ima realna očekivanja kada su u pitanju šanse za uspjeh.

“Mogao bih reći budimo prijatelji. Ali onda moja država bombarduje još jedan tržni centar tik prije nego što vi krenete na nastup”, nastavlja on, slijegajući ramenima, razočaran.

On, svejedno, i dalje pokušava.

“Zaplješćite ako ste iz Rusije i ganuti jer ne podržavate rat”, povikao je Nikita u mikrofon na početku nastupa. Ispred njega, 50-ak većinom mlađih ljudi, polovina Rusi, polovina Ukrajinci, lješkarili su na stolicama. Neki su polako podigli ruke i grupa ih je nagradila usklicima. “Konačno Rusi koji dižu glas!”, kazao je on suho prije nego što je izveo skečeve o sankcijama i svom sibirskom porijeklu.

‘Oslobađanje tenzije izazvane ratom’

Naredna je nastupila 41-godišnja Jana George, historičarka istočnoevropske regije koja predaje njemački strancima na Univerzitetu u Jeni.

“Muž mi je Rus, ja sam Njemica. Lijepo je što sada imamo opcije u vezi toga ko će biti fašista u našoj vezi”, našalila se ona na tečnom ruskom. Publika je prasnula u smijeh.

Kada se tek počela baviti stand-up komedijom tokom boravka u Rusiji, redovno je crpila materijal iz svog identiteta Njemice. Šale o Drugom svjetskom ratu pomogle su joj da adresira krivicu za Holokaust za koju je željela da svi znaju da je priznaje. Ali sada, kada su u toku zločini u Ukrajini, većina tih šala više joj “ne leži”.

Jana, koja ima porodicu među Rusima, ponekad se bori da pronađe prave riječi za invaziju pred svojim ukrajinskim komšijama u Jeni, gradu udaljenom dva sata od Berlina. Al Jazeeri je u pauzi nakon nastupa rekla da se osjeća bespomoćnom pred svom tugom i bolom.

Na pozornici, osjeća da konačno može uraditi nešto i pozabaviti se “slonom u sobi”, referirajući se na agresiju za koju su domovina njenog muža i njen dom za dugi niz godina postali krivi. “Humor je dobar način da se govori čak i o najtežim stvarima.”

Komedija stvara zajednicu. Jana se živo sjeća nastupa koji se desio svega nekoliko dana nakon što je Rusija počela invaziju na Ukrajinu prošlog februara. Ljudi su došli pravo sa antiratnog protesta, i sjedili su u publici ogrnuti ukrajinskim zastavama. Iskustvo zbijanja šala na račun rata i smijanja ispostavilo se katarzično.

“Na trenutak smo bili u stanju zaboraviti. Oslobodili smo se tenzije izazvane ratom”, kazala je ona.

Pristuni u publici pričali su Al Jazeeri o sličnim osjećajima. “Važno je šaliti se na račun svog bola”, kazao je Serhij Lisivra, tihi 24-godišnjak koji voli ružičaste šešire. Originalno iz Mariupolja, radio je kao televizijski glumac u Kijevu i stigao je u Berlin u maju. Dobio je dozvolu da ode zbog studentskog statusa.

Pozvala ga je prijateljica Ukrajinka da je gleda kako nastupa. Mogao bi se povezati sa istomišljenicima na predstavi i smijeh bi ga oraspoložio, govorila mu je ona.

Tako je i bilo. “Dobro je smijati se, možete pustiti sve na trenutak.”

Serhij kaže da oduvijek koristi sarkazam kao način da se zaštiti od depresije. “Crni humor je moj način nošenja sa situacijom.” Djeluje i kada je u pitanju rat. “Kada se nečega zaista plašite, najbolji način borbe protiv toga je da se smijete na račun toga”, vjeruje on.

Ali ne osjećaju svi olakšanje od šala. Za vrijeme pauze, ispred kluba, mlada žena je čučala na tlu. Izgledala je uznemireno. Ona je Ruskinja i šale su joj ponovo predočile ono što njene država radi u Ukrajini. Serhij je nije poznavao, ali ju je, pričajući blago, pokušao utješiti.

Komunikacija s mladom ženom iz neprijateljske države za njega ne predstavlja problem; on čvrsto vjeruje kako postoje “dobri Rusi”. On ih podržava, a postaje čak i lakše ako se smiju istim šalama na račun svega što ih zbunjuje i iritira u vezi njegovog novog života u Njemačkoj.

Kada je čuo ostale kako se zezaju na račun Deutsche Bahna (nacionalne njemačke željezničke kompanije) koji hronično kasni, problemi s kojima se suočava kao izbjeglica izgledali su malo blaži. “Pomaže mi kada shvatim da svi prolazimo kroz ovo i da nisam sam.”

‘Ovo nije moj dom’

Zbijajući šale na račun sveprisutnosti droga u gradu, borbe za pronalaženje stana na konkurentnom berlinskom tržištu za iznajmljivanje ili borbe sa birokratijom koja i dalje koristi papir, većina umjetnika koristi pozornicu kao ventil za temu izbjegličkog života u Njemačkoj.

Smijeh zbog borbi koje obje zajednice vode predstavlja dobrodošlo olakšanje od otpora na koji nailaze mnoge šale povezane s ratom.

“Ono što mi se zaista dopada kod Nijemaca je njihova ljubav prema tišini”, priča Erik Orlovski, mršavi 33-godišnjak koji je pobjegao iz Kijeva prošlog aprila. “Ne mogu ni zamisliti koliko bi im teško bilo živjeti pod sirenama za zračnu uzbunu u Ukrajini. Vjerovatno po pomislili: Da me bar raketa već pogodila!”

Kada je neko iz publike uporno prekidao nastupe komentarima o tome šta vide na pozornici, voditelj Kolja Bolt iz Moskve, aludirajući na stereotip njemačke korektnosti, ih je upozorio: “U Njemačkoj smo, društvo. Ovdje ljudi poštuju pravila.”

Kad god je neko iz Ukrajine izašao na pozornicu, intimna atmosfera u prostoriji postala je natopljena očekivanjima, a publika bi se utišala.

Margarita Stiemerling, energična mlada žena iz Bile Cerkve, grada 80 kilometara južno od Kijeva, brzo je ponovo podigla atmosferu svojim skečem o zamkama zabavljanja u stranoj zemlji.

“Ovo nije moj dom, moram izlaziti s kim god mogu, s jadnicima, nezaposlenima – i Rusima”, rekla je ona. Publika je urlala od smijeha.

Margarita je jedna od brojnih početnica. Otkad je počeo rat, scena u Berlinu raste, kaže Daria Lahutina, 30-godišnja bivša menadžerica za korisničku podršku jednog kozmetičkog brenda, koja se brzo osmjehnula. Počela je nastupati dok je još živjela u Kijevu i misli da su pronašli humor zato što žarko žele podijeliti svoje osjećaje vezane za rat. “To je još jedan način da se zauzmemo za našu domovinu.”

‘Dobar Rus’

Mark Abijeljašev je tek stigao u Berlin iz Ukrajine; sjedio je odvojen od gomile koja se miješala ispred bara tokom pauze, zamišljeno zureći u noćno nebo ispod svoje crne kape. Nije mu se dolazilo na predstavu, ali ga je prijatelj kod kojeg je odsjedao ubijedio da se pridruži.

Nisu ga puno zanimale šale o Njemačkoj koje je čuo tu noć, nije se uopšte želio doseliti ovdje.

“Još se navikavam na miran život ovdje”, rekao je zamišljeno. Još čudnije od odsustva sirena bilo mu je to što je dijelio bar s Rusima.

Jedna od tih Ruskinja je Ženja Kotrini, 27-godišnjakinja iz Volgograda na zapadu Rusije koja je došla u Njemačku prije nekoliko godina jer joj je djed Nijemac. Nikada nije nastupila, ali ju je stand-up komedija oduvijek privlačila, još otkad je radila u baru u Rusiji koji je organizovao večeri stand-up komedije.

Ženja je jedna od rijetkih koja je, kada je odlučila doći na događaje u Berlinu, počela sklapati prijateljstva s Ukrajincima.

Kaže da “ne zamjera” zbog šala na račun njene domovine koje ciljaju na Putina ili na manjak protivljenja ratu. “Jedino mi teško pada slušati ljude koji podržavaju rat na društvenim mrežama.”

Ova mlada žena sada uči ukrajinski – na zahtjev novih prijatelja iz Ukrajine, kaže ona. S obzirom na nepravdu za koju je Rusija odgovorna, kaže da se nikada ne bi osjećala u poziciji da propituje taj zahtjev.

Jedna od prijateljica koje je upoznala kroz stand-up je Julija Oniščenko, žena koju su prozvali “neonacistkinjom” nakon jednog od nastupa. “Ako ste došli na ovaj događaj, to znači da ste dobar Rus, zar ne?”, povikala je prema publici kada je došao red na nju da nastupi.

Julija organizuje i vodi vlastite večeri komedije, a ciljna grupa joj je ukrajinska publika i podstiče umjetnike da govore isključivo ukrajinski – nasuprot ruskom pokušaju da izbriše kulturu njene domovine. Nikita kaže da nije ni pitao može li nastupati na njenim događajima jer ne govori ukrajinski.

Julijini osjećaji vezani za dijeljenje pozornice s Rusima su kompleksni. Iako je prijateljica s Ženjom, kao i većina Ukrajinaca, oštro se protivi ideji dijaloga i ne misli da komedija može pomoći da se kreira zajednica s Rusima. Nakon rata, ništa to više ne može, smatra Julija.

Nakon što su Rusi napustili njen nastup, prvobitno je odbila nastaviti ali je ubrzo ponovo razmotrila svoju odluku.

“Osjetila sam kao da dopuštam da me se utiša”, kazala je. Stoga je odlučila nastaviti, pa čak i pojačati šale.

“Vjerujem da postoje dobri Rusi”, kazala je uz pomfrit i falafel u turskom restoranu gdje se grupica umjetnika okupljala nakon nastupa. “Jesi li sigurna, Julija?”, pitala ju je Daria, klimajući glavom i zadirkujući je.

!Ako postoje Rusi koji nam pomažu da prikupimo novac i ubijemo loše Ruse, onda okej”, kazala je, referirajući se na donacije koje odlaze ukrajinskoj vojsci. To nije šala. Ukrajinci se smiju. Smije se i Ženja, jedina Ruskinja za stolom.