Arijana Saračević Helać: Vikić je ponio olimpijsku baklju 1984, a baklju slobode 1992.

Tog 5. aprila 1992. godine Sarajevo se našlo pod opsadom koja je trajala 1.425 dana i bila je najduža opsada jednog glavnog grada u historiji modernog ratovanja.

Arijana Saračević Helać, bosanskohercegovačka novinarka izvještavala je sa sarajevskog ratišta, a njene priče su obišle svijet. Dobitnica je Zlatnog ljiljana i Svjetske nagrade za hrabrost koju “International Women´s Media Foundation” dodjeljuje ratnim reporterima, a u razgovoru se prisjetila događaja s početka opsade Sarajeva te kako se glavni grad Bosne i Hercegovine u teškim trenucima branio od daleko nadmoćnijeg neprijatelja.

“Nakon barikada 1. marta 1992. godine polako smo svi ulazili u tu situaciju koja je kulminirala upravo 5. aprila događajima ispred i u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Bila sam mlada novinarka i kao lutajući reporter nalazila sam se na više lokacija. Sjećam se dobro, snimila sam učenike koji su spašeni u policijskoj školi na Vracama koje su srpske snage bile zarobile zajedno sa profesorom Huseinom Balićem, direktorom škole na Vracama. Njih su oslobodili specijalci Dragana Vikića koji je bio komandant Odreda policije Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH i ti dečki su došli u RTV dom i njih sam snimala. Međutim, 3. aprila, došao je transporter specijalne jedinice pred zgradu RTV jer je jedan od prvobitnih planova srpskih snaga i Jugoslovenske narodne armije (JNA) bio da se osvoji tadašnja Televizija Sarajevo, kasnije Televizija Bosne i Hercegovine. I dobro se sjećam tog transportera i tih specijalaca koji su sačuvali RTV dom”, prisjeća se Saračević Helać.

Podsjeća da su se tog 5. aprila 1992. godine u Sarajevu održavale antiratne demonstracije te da je televizijski prijenos išao uživo ispred i iz Skupštine RBiH, kada su avioni JNA nadlijetali Sarajevo, kada se pucalo snajperima po građanima, kada su poginule Olga Sučić i Suada Dilberović.

“Sjećam se dolaska Dragana Vikića u Skupštinu kada se obratio građanima riječima: ‘Poštovani građani, ja sam Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH…’, te ih pozvao da brane grad. Zaista, to je bio presudan trenutak kada su građani odlučili da brane svoj grad i svoju zemlju za budućnost ove države”, priča ova istaknuta novinarka.

Smatra da je hrabro srce Sarajlija presudilo da se glavni grad Bosne i Hercegovine odbrani.

“Vjerujte, srce je presudilo. Jer svi znamo da je bio embargo, da su naši ljudi bili nenaoružani i da je teritorijalna odbrana bila razjedinjena. Imali smo samo te Vikićeve specijalce, koji su u noći 17. na 18 aprila u akciji ‘Pretis’ oduzeli oružje i oklopne transportere i s tim oružjem je na početku odbranjen grad”, kaže Saračević Helać.

Malo polažemo na kulturu sjećanja

Dodaje da za mnogobrojna dobivena priznanja sada nema apsolutno nikakve privilegije niti ih je ikad imala.

“Naprotiv, jednostavno su me natjerali da uvijek nastavim raditi sve više i više. Jednostavno, imala sam taj imperativ cijeli život da ne smijem okaljati profesionalni obraz i evo nakon 35 godina karijere, to mi je kao i na početku karijere jednak imperativ. Što se tiče tih privilegija, apsolutno ih nisam imala ni u kakvom smislu”, navodi ova cijenjena novinarka.

Kako se već posljednjih 12 godina nalazi Dokumentarnom programu entitetskog javnog servisa (FTV), uradila je nekih 30-tak što dokumentarnih filmova, što dokumentarnih serijala.

“Neke sam od tih serijala i pretočila u dokumentarne filmove. Meni je bilo jako čudno da niko prije mene nije uradio film o Aliji Isakoviću, 2017. godine sam bila relativno mlada novinarka, ali sam osjetila da treba to da se radi. Također, 2015. godine uradila sam film Emerik Blum, kojeg do tada nije niko uradio”, govori Saračević Helać.

Autorica je i drugih dokumentarnih filmova kao što su: Izdaja Bosanske Posavine, Tito, Politička ubistva, Djeca rata, Pozderci, Posljednja sjednica s osvrtom na lik i djelo Bogića Bogićevića, Nijaz Duraković, Talijan, Referendum 92, Bosna koji je nagrađivan nekoliko puta, Memorijalni centar Srebrenica – Potočari o borbi majki da se njihovi sinovi ukopaju na mjestu zločina, a ne tamo gdje su vlasti bile odredile u nekom mjestu blizu Kladnja, Na rubu, Ubistvo policajaca, Vanredno stanje, Demokratija – film o prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini, te dokumentarnog serijala i filma Dejton…

“Kroz dokumentarni film ti događaji i ti ljudi žive. To mi je bio cilj. Mi jako malo polažemo na kulturu sjećanja, toliko malo poznajemo našu historiju. Sada smo u situaciji da s različitih strana slušamo različite historije, a činjenice postaju sve manje važne, a meni je cilj da te činjenice budu zauvijek činjenice kao što jesu”, ističe ova priznata novinarka.

U politici nema slučajnosti

Njen posljednji dokumentarac posvećen je Draganu Vikiću, čovjeku koji je javno pozvao građane Sarajeva na odbranu od agresije, a koji je prethodno bio i sportista s najvišim sportskim priznanjima.

“Dragan Vikić je heroj odbrane grada Sarajeva, Bosne i Hercegovine. Dragan Vikić je prije toga bio sportista, osvajao je evropske medalje, bio je prvak u borilačkim vještinama, nosio je olimpijsku baklju za vrijeme 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, što se vrlo malo zna.  Onda je bio profesor u školi za obuku policajaca i tamo je postao jedan od omiljenih profesora. Puno prije rata učestvovao je u nekim složenim akcijama, koje će se pokazati kao veoma važne za početak odbrane prvo Sarajeva, a onda i ostalih krajeva Bosne i Hercegovine. Puno smo pazili da niti jedna izjava ne bude patetična i držali smo se strogo činjenica i prikazom događaja kakvi jesu bili. Filmom dominiraju arhivski snimci zbog čega sam kao autorica posebno zadovoljna”, izjavljuje Saračević Helać.

Ne krije da veoma tužno gleda na današnju političku zbilju u Bosni i Hercegovini i mišljenja je da se situacija u zemlji neće relaksirati tako brzo.

“Nažalost, mladi ljudi odlaze, nezadovoljni su, mi stariji barem imamo neka sjećanja, međutim, to nas ne amnestira da odustanemo od naših ideja koje smo upravo imali 1992. godine, barem lično ja. Ja sam vjerovala 1992. godine u nešto i ne želim i ne dam jednostavno da me popusti ta volja i želja i 30 godina poslije. Zaista vjerujem da možemo biti bolja država, pravednija država, bogatija država, ali se prije svega se moramo riješiti korupcije i kriminala”, jasna je ova ugledna bosanskohercegovačka novinarka.

Razgovor završava tvrdnjom da ništa nismo naučili iz prošlosti.

“Znate, mi imamo kratko pamćenje, nezahvalni smo u svemu. Ne želimo da naučimo, jednostavno je tako da živimo od danas do sutra, bez plana. U politici se sve planira. Znači, u politici je sve isplanirano, a u nauci se dešavaju slučajnosti. U politici nema slučajnosti i ovo sve što se nama dešava je davno isplanirano”, zaključuje Saračević Helać.