Sukob u Sudanu: Ratni zločinci trebaju odgovarati, a ne biti dio vlasti

Velika zainteresiranost SAD-a za sudansko pitanje iznenadila je mnoge posmatrače, s obzirom na napete odnose između dvije zemlje u protekle tri decenije. Od izbijanja borbi između sudanske vojske i Snaga za brzu podršku, Washington je preuzeo inicijativu da komunicira s dvije strane i nizom zabrinutih prijestolnica u regiji te da radi na zaustavljanju borbi.

Sudan tradicionalno predstavlja sivu zonu u klasifikaciji zemalja prema njihovom odnosu sa Sjedinjenim Američkim Državama, jer nije saveznik od strateškog značaja, kao što je to slučaj sa Saudijskom Arabijom ili Egiptom, niti je zemlja koja iskazuje neprijateljstvo prema Washingtonu, poput Sirije ili Irana.

Od svrgavanja bivšeg predsjednika Omara al-Bashira prije četiri godine, SAD je pokušao pomoći Sudanu da se vrati u međunarodnu zajednicu nakon što su toj zemlji ukinute ekonomske sankcije. SAD je ohrabrivao Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku da nastave ponovo pružati svoju podršku toj zemlji, a također je uklonila Sudan sa svoje liste zemalja koje “podržavaju terorizam”.

Washington je bio optimističan u pogledu prihvatljivog početnog uspjeha koji je ostvaren kroz proces demokratske tranzicije, prije vojnog udara protiv civilne vlasti u oktobru 2021. godine. U augustu 2022. ambasador John Godfrey stigao je u Khartoum kao prvi američki ambasador u Sudanu u više od četvrt vijeka.

Al Jazeera je obavila intervju s profesoricom Rebeccom Hamilton, stručnjakinjom za sudanska i afrička pitanja na Pravnom fakultetu Američkog univerziteta u Washingtonu, sa ciljem da skrene pažnju na stav Washingtona o trenutnom sukobu u Sudanu. Iznijela je svoje viđenje o posljedicama borbi koje se vode u toj zemlji i njihovim budućim scenarijima.

Hamilton predaje međunarodno pravo i zakone o nacionalnoj sigurnosti na Američkom univerzitetu u Washingtonu. Međunarodna je stručnjakinja za sudske sporove u vezi s genocidom, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Ranije je radila kao advokatica u Tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda, naročito u nekoliko slučajeva u Demokratskoj Republici Kongo, Centralnoafričkoj Republici, Ugandi i Sudanu.

Radovi profesorice Hamilton objavljivani su u časopisima specijaliziranim za međunarodno pravo koje izdaju Yale i Harvard. Autorica je knjige Borba za Darfur: javna akcija i borba za zaustavljanje genocida, a prethodno je radila u Uredu za specijalne operacije i sukobe niskog intenziteta u Ministarstvu odbrane SAD-a.

• Zašto administracija Joea Bidena pokazuje toliki interes za situaciju u Sudanu?

– Sudan je treća po veličini zemlja u Africi i to je mjesto gdje su uzastopne američke administracije uložile značajne diplomatske napore i finansijska sredstva. Sigurna sam da Bidenova administracija shvata da bi bilo kakva vrsta nasilja kojem trenutno svjedočimo u Sudanu mogla dovesti do humanitarne katastrofe i nestabilnosti u cijeloj regiji u narednim godinama.

• Koji su glavni američki interesi u Sudanu?

– Ne mogu govoriti u ime Bidenove administracije, ali američka politika generalno teži demokratskom i stabilnom Sudanu. Problem je u tome što se tranzicija iz diktature u demokratiju nikada ne događa preko noći, a dok se to dogodi, neizbježna je nestabilnost. Pitanje koje se nameće u narednim godinama je: kako će Sjedinjene Američke Države i druge zemlje balansirati između cilja uspostave demokratije i cilja stabilnosti?

• Ko vodi politiku Sudana unutar Bidenove administracije? Postoji li dovoljna koordinacija između Ministarstava za vanjsku politiku i odbranu, Vijeća za nacionalnu sigurnost i američke Centralne obavještajne agencije (CIA)?

– Koordinacija je uvijek izazov u velikoj birokratiji kao što je američka vlada. Međutim, trenutno me najviše zabrinjava to što SAD i druge zemlje evakuiraju svoje diplomate, a to znači da više neće biti američkog prisustva na terenu koje je neophodno da pregovori između zaraćenih strana krenu naprijed ili za održavanje odnosa sa civilnim društvom, njihovu izgradnju i razvijanje, što je jednako važno.

• Državni sekretar Tony Blinken izrazio je zabrinutost zbog ruske Wagner grupe. Slažete li se s njim?

– Ruska Wagner grupa je problem gdje god da djeluje u svetu, ali ne mislim da je to najveći od mnogih velikih problema s kojima se Sudan trenutno suočava.

• Hoće li uspjeti pokušaji da se Snage za brzu podršku integriraju u Oružane snage Sudana, budući da pojedini to smatraju nemogućim?

– Napori da se Snage za brzu podršku integriraju očito su bili katalizator za ovo najnovije nasilje, ali istina je da morate nešto učiniti s njima: ili će biti integrirane u sudanske Oružane snage ili postoji drugi plan za razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju.

Ukratko rečeno, ne možete jednostavno imati dvije “vojske” koje se bore za kontrolu nad Sudanom, što se trenutno dešava i to na štetu civila.

• Je li Sudan postao tačka takmičenja velikih sila (SAD, Rusija i Kina)?

– Važno je razumjeti događaje u Sudanu u kontekstu svjetske geopolitike, a nadmetanje snaga između SAD-a, Rusije i Kine samo je jedan dio toga. Kao i uvijek, sudanska historija i dinamika trebaju biti polazna tačka za svaku analizu, a najvažniji vanjski akteri u ovom trenutku su regionalni. Hoće li Egipat nastaviti podržavati sudanske Oružane snage? Hoće li Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Saudijska Arabija ukinuti podršku Hemedtiju? Ovo su pitanja na koja se odmah treba fokusirati.

• Kako i kada će se ovaj sukob okončati?

– Dugoročno gledano, ovaj i svi nasilni sukobi u Sudanu mogu se okončati jedino kroz težak, haotičan, ali istinski inkluzivan mirovni proces koji podrazumijeva razgovore koji su sudanskom narodu više puta uskraćivani, a tiču se njihovog nacionalnog identiteta.

Mislim da to iziskuje ogroman politički talenat koji postoji među omladinom Sudana, gdje bi oni imali priliku pokazati svoju sposobnost vodstva. Brinem se da je ono što ćemo umjesto toga vidjeti, barem na srednjoročnom planu, još jedan ishitreni mirovni sporazum o podjeli vlasti među ljudima s oružjem.

• Postoji li stvarna opasnost od širenja borbi i uplitanja regionalnih strana u sudanski sukob?

– Regionalni utjecaj je već evidentan iz razmjera izbjegličkih tokova. Ako regionalni akteri odluče da podrže jednu ili drugu stranu, to će samo produžiti nasilje. Ovo nije bitka koja se mora “dobiti” vojnim putem, što bi trebala biti poruka svih strana kako bi se nasilje zaustavilo.

• Ima li SAD utjecaj na sukobljene strane u Sudanu?

– SAD ima određeni utjecaj, posebno u mjeri u kojoj mogu uvesti sankcije, ali regionalni akteri su ključni za postizanje dogovora u Sudanu.

• Koja je uloga SAD-a u budućnosti Sudana?

– Washington treba nastaviti s pokušajima da dobije podršku regionalnih aktera kako bi se postigao dogovor oko prioriteta i potrebe da se zaustavi nasilje. Moraju ulagati u sudansko civilno društvo i slušati narod kada kaže da želi da ratni zločinci odgovaraju umjesto da se nagrađuju pozicijama u institucijama vlasti.

Posljednje pitanje za SAD glasi: hoće li učiniti ono što još uvijek nije, a to je iskazati solidarnost s demokratskim težnjama sudanskog naroda čak i kada se čini da je nedemokratsko rješenje najbolji izbor za postizanje stabilnosti.