Može li Kina zamijeniti SAD na Bliskom istoku

Kao što to sporazum Saudijske Arabije i Irana pokazuje, moć Pekinga u regiji raste, međutim, Kina ne može zamijeniti sigurnosnu prisutnost SAD-a, a možda to i ne želi.

(Al Jazeera)

Ministri vanjskih poslova Saudijske Arabije i Irana sastali su se 6. aprila prvi put nakon sedam godina. Mjesec dana ranije, najviši dužnosnici nacionalne sigurnosti te dvije zemlje iznenadili su svijet ponovno uspostavivši diplomatske odnose nakon više godina neprijateljstva koje je podiglo napetosti u njihovom zajedničkom susjedstvu.

Ali sastanci koji su doveli do velikog napretka nisu održani na Bliskom istoku. Ugostila ih je i posredovala Kina, nakon više godina neuspješnih pokušaja Omana i Iraka.

Na Zapadu, centralna uloga Kine u održavanju ruske ekonomije uprkos sankcijama i nespremnost Pekinga da čak i propituje Moskvu o njenoj invaziji na Ukrajinu, izazvali su oštre kritike.

Ipak, stručnjaci kažu da njen novi uspjeh kao mirotvorca na Bliskom istoku signalizira pomak za Kinu, koja je tradicionalno oklijevala da se preduboko uključi u napore za rješavanje globalnih sukoba.

I čini se da ima velike snove. U februaru, malo prije završetka iransko-saudijskih pregovora, Peking je pokrenuo svoju Globalnu sigurnosnu inicijativu, s ciljem “mirnog rješavanja razlika i sporova između zemalja kroz dijalog i konsultacije”.

Zatim je prošle sedmice novi kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang rekao da je Peking spreman posredovati u mirovnim pregovorima između Izraela i Palestine.

Saudijsko-iranski dogovor mogao bi Kini poslužiti kao “odskočna daska za buduće inicijative”, rekla je Julia Gurol-Haller, saradnica na Institutu Arnold-Bergstraesser u Freiburgu u Njemačkoj. To je izjava da je Kina spremna igrati veću ulogu u posredovanju u sukobima nego što je dosad imala, dodala je.

Sve ovo dolazi u trenutku kada je utjecaj Sjedinjenih Američkih Država – tradicionalno najvećeg mešetara moći na Bliskom istoku – oslabio, prema mnogim analitičarima.

Odluka SAD-a da se povuče iz iranskog nuklearnog sporazuma, njegov “toplo-hladni” odnos sa Saudijskom Arabijom i njegova duga okupacija i haotično povlačenje iz Iraka i Afganistana, naštetili su njegovom kredibilitetu. Domaća politika također je ometala SAD, kao i sve veći zamor i oprez u američkoj javnosti prema desetljećima dugoj ulozi zemlje kao globalnog policajca.

Ali može li Kina Bliskom istoku ponuditi sve što je SAD – uz sve svoje propuste – pružao tokom godina?

Kratak odgovor: Uprkos brzorastućoj moći, Kina još nema sposobnost da zamijeni SAD na Bliskom istoku, gdje Washington ima desetke vojnih baza i saveznika koje se obavezao braniti. Ali Peking možda još ne želi preuzeti tu odgovornost u svakom slučaju, kažu stručnjaci. Za sada, Kina može imati koristi od proširenog diplomatskog i ekonomskog utjecaja dok dopušta SAD-u da nastavi voditi brigu o sigurnosti regije.

Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian, lijevo, rukuje se sa svojim saudijskim kolegom princom Faisalom bin Farhanom Al Saudom, desno, i kineskim kolegom Qin Gangom u Pekingu, 6. aprila 2023. (AP)

Prednost za Kinu

Mnogo prije sporazuma Saudijske Arabije i Irana, Kina je već izgradila svoju poziciju kao vitalnog partnera zemljama Bliskog istoka.

Kina je glavni trgovinski partner Saudijske Arabije i Irana i najveći je kupac nafte iz te dvije zemlje. Posljednjih je godina dodatno učvrstila te odnose, potpisavši 2021. ugovor o 25-godišnjoj saradnji s Iranom i sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu sa Saudijskom Arabijom 2022. godine.

Ali ta se dobra volja proteže izvan Saudijske Arabije i Irana, zahvaljujući nemalom dijelu ogromne Inicijative Pojas i put (BRI) pokrenute 2013, s ciljem povezivanja Azije, Evrope i Afrike kroz mrežu luka, željeznica, autocesta i drugih infrastrukturnih projekata.

Kina je uložila više od 273 milijardi dolara u regiju između 2005. i 2022. Ona je najveći ulagač na Bliskom istoku. Također kupuje naftu iz Iraka, plin iz Katara, a izvozi oružje u Alžir, Maroko, Tursku, Egipat i Saudijsku Arabiju. Pomaže Egiptu u izgradnji svoje nove prijestolnice izvan Kaira, a izgradila je i mrežu metroa u Meki.

U decembru 2022, kineski predsjednik Xi Jinping posjetio je Saudijsku Arabiju na tri dana, tokom kojih je također održao prve sastanke na vrhu u Pekingu s Arapskom ligom i Vijećem za saradnju u Zaljevu (GCC). Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman opisao je posjetu kao obilježavanje “nove historijske ere” u vezama između Kine i njegove zemlje.

U međuvremenu, brzi napredak Kine u najsavremenijoj tehnologiji posljednjih godina znači da Peking može ponuditi pristup uslugama poput 5G mreža putem kompanija poput Huaweija.

Sve ovo daje Kini automatski utjecaj u regiji, rekao je Trita Parsi, suosnivač i izvršni potpredsjednik Quincy instituta za odgovorno upravljanje državom, organizacije za strateško promišljanje sa sjedištem u Washingtonu. Taj je utjecaj omogućio Pekingu da uspije sa Saudijskom Arabijom i Iranom gdje prethodni pregovarači nisu uspjeli, rekla je. Zemlje u regiji žele ostati u milosti Kine iz ekonomskih razloga.

Još bolje, Peking se smatra ideološki neutralnim trgovinskim partnerom, koji je dugo održavao politiku nemiješanja u domaća pitanja bliskoistočnih zemalja, od politike do ljudskih prava, što ga čini manje kontroverznim posrednikom od zemalja poput SAD-a.

Također nije povezan s nekim određenim interesom kao što je bliski odnos SAD-a s Izraelom, i nema historiju kaznenih akcija – bilo kroz vojnu akciju ili sankcije – u regiji.

“Na kraju krajeva, ključni razlog zašto mnoge od ovih zemalja imaju benigni stav prema Kini nije samo zato što se Kina ne miješa u njihove poslove, već zato što nisu vidjeli da se Kina ponaša na način koji je prijeteći za njih, ili ima potencijal da bude prijeteći”, rekao je Parsi za Al Jazeeru.

SAD ne uživa takav ugled, čak ni među nekim od svojih tradicionalnih partnera – a sankcije protiv Rusije zbog rata u Ukrajini dodatno su izazvale nelagodu u glavnim gradovima regije, sugerirao je on.

“Sa Sjedinjenim Američkim Državama, oni vide [da] ima sposobnost odsjeći Rusiju od međunarodnog finansijskog sistema u roku od pet dana. To je neizmjerno moćan alat, a Sjedinjene Američke Države nisu se ponašale posebno odgovorno zadnjih 20 godina”, rekao je Parsi. “Dakle, to je vrlo moćan alat u rukama povremeno nesmotrenog igrača. To je prijeteće.”

SAD ima više od 30 vojnih baza na Bliskom istoku — što je prisutnost s kojom se Kina ne može natjecati (AP)

Druga vrsta moći

U isto vrijeme dok se postavlja kao potencijalna alternativa SAD-u na Bliskom istoku, Peking zapravo ne pokušava uzurpirati poziciju koju Washington dugo drži, rekao je Fan Hongda, profesor na Institutu za bliskoistočne studije Univerziteta za međunarodne studije u Šangaju.

Moć Kine prije svega leži u njenom ekonomskom utjecaju i projektima poput BRI-ja; a to je nešto što bi rado zadržala za sada u regiji, rekao je.

“Kina nikada nije namjeravala kontrolirati Bliski istok”, rekao je Fan za Al Jazeeru. “Ne mislim da Peking ima ikakve planove da istisne SAD na Bliskom istoku. Jer mnoge akcije Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku nisu ono što se Kini sviđa. Ukratko, Kina ima svoj način saradnje sa zemljama Bliskog istoka.”

Kina i SAD našli su se na suprotnim stranama sukoba poput sirijskog građanskog rata. Peking je iskoristio svoj veto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi zadržao sirijskog predsjednika Bashara al-Assada na vlasti. Ali inače se manje isticao u pogledu velikih sukoba od Washingtona, i nema istu zabilježenu historiju u provođenju promjene režima i pomaganju u svrgavanju demokratski izabranih vođa. SAD ima više od 30 vojnih baza na Bliskom istoku.

Da budemo iskreni, uprkos imidžu koji voli promovirati o sebi kao dobroćudnoj sili u usporedbi sa SAD-om, Kina je posljednjih godina krenula u dramatičnu nadogradnju i proširenje svojih vojnih sposobnosti, koje često pokazuje u vlastitom susjedstvu. Godine 2017, Narodna oslobodilačka vojska izgradila je svoju prvu prekomorsku vojnu bazu u Džibutiju, u blizini Hormuškog moreuza.

Četiri godine kasnije, Wall Street Journal izvijestio je da Kina vjerovatno gradi pomorsku bazu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, projekt koji je obustavljen nakon što je SAD intervenirao kod vlasti UAE-a. Neki kineski promatrači kažu da Peking slijedi politiku “prvo civilno, a zatim vojno” dok gradi infrastrukturu poput luka, željeznica i aerodrome, prema Centru za strateške i međunarodne studije.

Ipak, Zakiyeh Yazdanshenas, direktorica Projekta Kine i Bliskog istoka u Teheranskom centru za bliskoistočne strateške studije, rekla je da dosadašnji rezultati Kine pokazuju malo apetita za angažmanom u regiji poput SAD-a.

“Peking nema ni sposobnost ni želju za vojnom prisutnošću poput američke u regiji, ali pokušava proširiti svoj utjecaj na Bliskom istoku, a posebno u Perzijskom zaljevu”, rekla je za Al Jazeeru.

Yazdanshenas je opisala ciljeve Kine kao trostruke: “Osigurati sigurnost slobodnog protoka energenata uz nametanje najniže cijene za Kinu i istovremeno podizanje njenog prestiža kao odgovornog međunarodnog igrača.”

Kina je izgradila mrežu metroa u Meki (AFP)

Ograničenja utjecaja

No, iako to Kinu može dovesti prilično daleko, njena nevoljkost da preuzme ulogu “policajca” ili pružatelja sigurnosti mogla bi dugoročno ograničiti njen pregovarački arsenal, rekao je Mark Fitzpatrick, saradnik za strategiju, tehnologiju i kontrolu naoružanja Međunarodnog instituta za strateške studije sa sjedištem u Londonu.

Također ostaje da se vidi hoće li Kina moći provesti dogovore u kojima je posredovala samo sa ekonomskim garancijama ili može li ponoviti svoj nedavni uspjeh i osim onog postignutog između Irana i Saudijske Arabije – zemljama koje su obje duboko povezane s Kinom putem prodaje energenata.

“Jedno je pitanje hoće li se saudijsko-iransko približavanje održati i hoće li ga Kina moći provesti. Mislim da su mnogi ljudi sumnjali u to koliko će to biti stabilno”, rekao je Fitzpatrick za Al Jazeeru. “Moglo bi se dogoditi nešto što će te odnose ponovno pogoršati, a kineska ekonomska moć možda neće biti dovoljna da te dogovore stvarno provede u djelo. To ne znači da će sve propasti, ali može se desiti da se svi aspekti dogovora možda neće odvijati kako se Kina nadala.”

Za sada, Kina mora ići “vrlo dugim i trnovitim” putem do mira i izbjeći da bude uvučena u dugotrajne sukobe, kao što su Sjedinjene Američke Države učinile mnogo puta, rekla je Gurol-Haller sa Instituta  Arnold-Bergstraesser u Freiburgu.

“Nije jasno kako će Kina pratiti Iran i Saudijsku Arabiju dugoročno”, rekla je za Al Jazeeru. “Zajednička izjava koja je izdana nakon sklapanja ovog sporazuma ne pojašnjava kako će strane potpisnice ili Kina odgovoriti na kršenje.”

“Šta se događa ako Iran prekrši svoj dio dogovora? Ili šta se događa ako Saudijska Arabija ne ispuni ono što je obećala? Stvarno nije jasno kako Kina može reagirati na to i šta je uvjetno govoreći mrkva, a šta štap.”

Ono što je jasno, rekla je Gurol-Haller, jest da za Kinu na Bliskom istoku težak posao počinje sada.

Izvor: Al Jazeera