Radi li EU dovoljno na smanjenju ruskog utjecaja u kandidatskim zemljama

Kada je Rusija u februaru prošle godine počela vojnu agresiju na Ukrajinu, najviši politički zvaničnici Evropske unije preko noći su postali veliki zagovornici proširenja i ubrzanog prijema balkanskih i istočnih evropskih zemalja u članstvo.

Argumenti brojnih političkih analitičara koji su godinama upozoravali briselske čelnike na opasnost od ruskog utjecaja odjednom su se počeli uvažavati. Takav stav zvanični Brisel je zastupao prvih nekoliko mjeseci ruske agresije na Ukrajinu.

Kako je vrijeme odmicalo, taj stav je polako nestajao, pa danas imamo situaciju da ponovo samo manji broj visokih zvaničnika EU govori o stvarnoj opasnosti od ruskog utjecaja i bržem prijemu nekih zemalja kandidata.

Mnogi smatraju da Evropska unija treba pojačati svoj angažman i prisustvo u zemljama istočne Evrope gdje Rusija ima veliki utjecaj kako bi se tim zemljama pomoglo da što brže provedu potrebne reforme potrebne za prijem u punopravno članstvo.

Viši saradnik u Carnegie Europe Thomas De Waal kaže kako smo, otkako je ruska invazija na Ukrajinu počela u februaru 2022, vidjeli drugačiju EU u istočnoj Evropi.

„Snažna podrška Ukrajini, konsenzus o sankcijama Rusiji, oživljen proces proširenja s ponudama za kandidaturu Ukrajini i Moldaviji te uslovnom ponudom Gruziji. Osim toga, EU ima vodeću ulogu u novom mirovnom procesu između Armenije i Azerbejdžana, plus prvu postratračku misiju u Armeniji, zemlji koja je formalno saveznica Rusije“, kaže De Waal.

Dodaje kako je to impresivno, ali je li to “dovoljno”, mjerit će se tek dugoročno.

„Je li riječ o sistemskom pomaku ili samo o treptavom geopolitičkom trenutku? Najveći izazov bit će postići da proces pristupanja za Moldaviju i Ukrajinu donese rezultate. Gruzija je još jedna velika glavobolja: kako održati gruzijsku uslovnu ponudu na životu, a da se gruzijskoj vladi ne da slobodan prolaz za njezino povlačenje iz demokratije?

Ako EU ozbiljno misli na dublju integraciju istočne Evrope, također treba pronaći sredstva i riječi da pridobije nove društvene birače: gruzijskog poljoprivrednika koji se boji da će izgubiti Rusiju kao izvozno tržište ili moldavsku penzionerku koja je zabrinuta za svoje račune za plin zbog rata u Ukrajini. Još je dug put pred nama“, istakao je De Waal.

Nedovoljan briselski angažman

Analitičar češkog lista Hospodarske Noviny Martin Ehl smatra kako EU ne čini dovoljno za Ukrajinu, koja je u ratu, a time ne čini dovoljno ni za druge zemlje u kojima Rusija pokazuje svoje mišiće, gledajući jesu li još uvijek sposobni održati carstvo na okupu.

„Postoji određena atrofija koja oštećuje ove mišiće, ali oni su još uvijek tu, dok oni iz EU-a nisu bili prisutni prije ruskog rata u Ukrajini, a nisu prisutni ni sada. EU je slaba u bodybuildingu velikih snaga. Njegovu mišićnu snagu čine riječi i papiri i nešto malo novca, ali ne i hard power, koja je danas potrebnija od soft powera. Pogledajte režim sankcija Rusiji. Postaje šala kako se zemlje poput Armenije ili Kazahstana koriste da se zaobiđu sankcije“, upozorava Ehl.

Unija je slaba u pružanju čvršće moći, a njena meka moć nije dovoljna za istočnu Evropu. Rusija je slabija nego prije, ali još uvijek dovoljno jaka da upotrijebi svoju moć prisile da pritisne te zemlje. Dakle, između Rusije i EU stvara se opasna tampon zona oko koje će se u budućnosti voditi borba. A EU nije spremna za takvu borbu. Uz slabu Rusiju, nestabilnost će vjerovatno postojati dugoročno, naveo je Ehl u svojoj analizi.

Njegovo mišljenje dijeli i Elžbieta Kaca, viša saradnica na Institutu za međunarodne poslove iz Poljske. Smatra kako EU čini premalo da zaustavi rusku imperijalističku politiku.

„Čak i ako je Unija ojačala svoje djelovanje u istočnoj Evropi, još uvijek oklijeva oko nivoa svojih ambicija. Ukrajina i Moldavija dobile su status kandidata za članstvo u EU, ali je stvarna perspektiva njihova pristupa neizvjesna.

EU i njezine države članice isporučuju vojnu i finansijsku pomoć Ukrajini, druga je nakon Sjedinjenih Američkih Država po podršci, ali to je bolan i dugotrajan proces u nekim glavnim gradovima. Sankcije grizu Rusiju, ali prelazna razdoblja, rupe u zakonu i njihova slaba provedba od strane država članica daju ruskoj ekonomiji vremena za prilagodbu“, navodi Kaca.

Kako bi promijenila ruske kalkulacije, EU bi trebala učiniti sve kako bi omogućila Ukrajini da dobije ovaj rat, uključujući ponovno zauzimanje Krima. To bi Evropskoj uniji moglo dati vremena da ojača otpornost svojih istočnih partnera, zaključuje.

Mnogo prostora za napredak

Direktorica Političkog instituta Globsec iz Bratislave Alena Kudzko smatra kako je Evropska unija učinila dosta na pomoći zemljama istočne Evrope, ali da još uvijek dosta prostora u određenim oblastima gdje se podrška može i treba podići na viši nivo.

„EU je učinila mnogo dobrog po pitanju istočne Evrope. Unija je, naprimjer, Moldaviji dodijelila status kandidata za članstvo u EU i zemlji pružila brzu finansijsku pomoć, pomoć u koordinaciji snabdijevanja alternativnom energijom i pomoć u odupiranju raznim hibridnim prijetnjama. EU je također pojačao svoje posredničke napore između Armenije i Azerbejdžana i nastavio pritisak na Gruziju da ostane pri reformskom kursu. Međutim, te aktivnosti čine samo osnovne temelje za potrebne vrste angažmana.

Ako regija želi napredovati, EU mora brže ispuniti svoje obaveze. Pravila i mehanizmi za međunarodnu podršku i angažman donatora koji su osmišljeni za vrijeme mira nisu dovoljni za vrijeme rata. Štaviše, bilo kakav angažman EU-a u regiji ove godine bit će protraćen ako blok ne uspije pokazati svoju izdržljivost i pripremiti se za dugotrajni sukob u Ukrajini. EU mora znatno više ulagati u regiju, i to dosljedno, i ispuniti svoje političke obaveze u pogledu proširenja“, navela je Kudzko.

Bidzina Lebanidze, viši analitičar na Institutu za politiku iz Gruzije, smatra kako je nakon ruske invazije na Ukrajinu, EU ispravio mnoge svoje greške iz prošlosti, uključujući otvaranje evropske perspektive zemljama koje su se spremne pridružiti, smanjenje energetske ovisnosti o Rusiji i snabdijevanje Ukrajine vojnom opremom, iako nevoljko i sporim tempom.

Međutim, smatra Lebanidze, EU mora shvatiti da će čak i ako se rat između Rusije i Ukrajine zaustavi privremenim prekidom vatre, njezino geopolitičko i normativno suparništvo s Rusijom i Kinom biti duga igra, pri čemu će istočna Evropa i područje Crnog mora igrati ulogu najvažnije ‘ratne linije’ EU-a.

„Pomalo neočekivana otpornost Ukrajine protiv Rusije i liderstvo SAD-a u koordiniranju zapadnog odgovora na ruski iscrpljujući rat pomogla je EU-u da pronađe svoj geopolitički identitet. Međutim, Unija treba uložiti mnogo više resursa i razviti vlastitu dugoročnu viziju o tome kako stabilizirati regiju Istočnog partnerstva (EaP), neutralizirati zloćudni utjecaj Rusije i usidriti regiju u vlastitu orbitu“.

EU uči na vlastitim greškama

Sinikukka Saari, direktor Istraživačkog centra na Finskom institutu za međunarodne poslove smatra da Evropska unija još uvijek nije dovoljno učinila na zemlje istočne Evrope, ali da uči na svojim greškama iz prošlosti i prilagođava se novoj evropskoj stvarnosti.

„Rezultati angažmana EU-a kroz njegov okvir Istočnog partnerstva sumorni su. Iako je donio neke opipljive koristi za države u istočnoj Evropi i južnom Kavkazu, ignorirao je njihove hitne brige za sigurnost. Vizija EU-a o preklapanju ruskog i evropskog utjecaja pokazala se fatamorganom. Geopolitička stvarnost pogodila je EU u lice kada je Rusija ponovno pokrenula svoj brutalni agresorski rat protiv Ukrajine“.

Angažman EU-a u široj Evropi trebao bi biti usmjeren na zaustavljanje ruskih predatorskih praksi i izgradnju spremnosti, otpornosti, odvraćanja i odbrambenih sposobnosti u Evropi. U biti, EU mora ponovno razmisliti o tome šta evropski mirovni projekt znači u današnjem svijetu. Sve manje nije dovoljno, za cijelu Evropu, naveo je finski analitičar.

Dakle, svi istražitelji i analitičari koji su radili u analizi Carnegie Europea smatraju da bi Evropska unija, zbog sve jačeg ruskog utjecaja na zemlje istočne Evrope, a ista je ili slična situacija i sa zemljama zapadnog Balkana, trebala pružiti više tim zemljama na njihovom evropskom putu.