Kulenović: Mnoge manjine u Hrvatskoj politički su zrelije od Bošnjaka

Doc. dr. sc. Tarik Kulenović je umirovljeni sociolog, politolog i antropolog. Rođen je u Zagrebu 1969. godine, u kojem je završio Klasičnu gimnaziju, diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu, magistrirao politologiju, doktorirao političku antropologiju na Fakultetu političkih znanosti i Institutu na antropologiju Sveučilišta u Zagrebu.

Predavao je na Filozofskom fakultetu, Fakultetu političkih znanosti i Prirodoslovno matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Autor je više objavljenih znanstvenih radova i knjiga, među kojima se ističe knjiga Politički islam, a pred objavom mu je i knjiga Umreženi islam – muslimani u Bosni i Hrvatskoj.

• Kako generalno ocjenjujete položaj Bošnjaka u Hrvatskoj?   

– Generalno? Loš, da ne kažem nešto gore. To nam pokazuju podaci s hrvatskog Popisa stanovništva 2011. i 2021. godine. Od 32.000 državljana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci 2011. godine, spali smo na 24.000 Bošnjaka. Taj manjak od 25 posto bošnjačke populacije ne čine ljudi koji su odselili, umrli ili su ubijeni. Nije bio rat, niti genocid. Ti su ljudi i dalje živi, državljani Hrvatske koji žive u Hrvatskoj, a Bosna im ništa ne nudi, ne daje im motiv da budu Bošnjaci.

Treba priznati, Republika Hrvatska nam osigurava formalne uvjete da i u Hrvatskoj budemo Bošnjaci, no nerad postojećih bošnjačkih nacionalnih institucija je katastrofalan. I one su najodgovornije za ovakvo stanje. Bošnjaci su svedeni na burek od sira i folklor. Posvađani, pohlepni, sujetni, lako uvredljivi. Svatko misli da je najpametniji i da upravo on treba biti kalif umjesto kalifa, u ovom slučaju saborski zastupnik, predstavnik Bošnjaka. Kad pitam koga oni misle predstavljati ako ljudi nema, onda sam veća budalina od Budaline Tala.

Pojednostavljeno, ambiciozni žele biti krov bošnjačke kuće, a zaboravili su da Bošnjak kuću gradi od temelja. Ne može krov stajati u zraku ako kuća nema temelja.

• Koji su to najveći izazovi s kojima se Bošnjaci u Hrvatskoj susreću?  

– Hoćemo li opstati kao Bošnjaci ili nestati, pretvoreni u Bosance, Hrvate muhamedance ili što ja znam što. Sadašnja je vladajuća garnitura u hrvatskih Bošnjaka djelom pokazala kako uništava zajednicu i ako želimo opstati te pojedince treba ukloniti kao što se kukolj uklanja iz žita. Naša najstarija kulturna institucija u Hrvatskoj je sudski blokirana godinama zbog prepucavanja uhljeba koji vođeni svojim nerealnim ambicijama blokiraju cijelu zajednicu, a to je samo jedan primjer.

• Koliko su Bošnjaci doprinijeli razvoju današnje, moderne Hrvatske?

– U tri stoljeća koliko Bošnjaci sudjeluju u razvitku Hrvatske njihov je doprinos velik, da ne kažem ogroman. Gdje god zagrebete po javnom životu Hrvatske nalazite Bošnjake – od akademika, preko znanstvenika, privrednika, glumaca i sportaša. Od prvog mezara na Mirogoju, mezara na pulskom Mornaričkom groblju do danas. Enes Čengić je bio najbolji prijatelj Miroslava Krleže i vozač, Suad Rizvanbegović partner Franje Tuđmana u preferansu i tenisu, da ne nabrajam dalje… Gotovo svaki vojno sposobni Bošnjak je sudjelovao u obrani Hrvatske, nas gotovo 50 posto, a Hrvata oko dva posto populacije. Brojke govore. Ne samo notorni Džaferbeg Kulenović i 13. SS Handžar divizija. U sastavu partizanske vojske Hrvatske bile su dvije imenom Muslimanske brigade, a u Bosni je bila jedna 16. tuzlanska narodnooslobodilačka udarna (NOU) brigada, u zagradi – Muslimanska.

Današnje četiri džamije s munarom i gradnja još nekoliko njih govori nam kako Hrvatska dobro reagira i prihvaća muslimane iz Bosne. Od milja govore za nas: “naši muslići”. Zbunjuju ih ti novi, nepoznati muslimani koji dolaze odnekud iz dalekih krajeva. Jer mi smo “naši muslići”, a oni su stranci. Zbunjuje ih i to Bošnjaci. A mi smo Bošnjaci. Ne samo Kulenovići u pravoj muškoj liniji, od Kulina bana do mog sina Alibega, nego nas dva milijuna. Lijepi i pametni, žuti i plavi. I muslimani.

• Uskoro će manjinski izbori u Hrvatskoj, koja su Vaša očekivanja?

– Zlu se spremaj, dobro ti dodijati neće, govorila je moja rahmetli nena. Preživjela je dva svjetska rata, rodila osmero djece, bila izbjeglica u svojoj pedesetoj godini, s Ljutoča sišla u Bihać i u Zagreb. I danas je se sjećaju kako je u vrijeme najcrnjeg socijalizma nosila hidžab kad je išla plaćati račune u poštu. Svašta je begovica prošla, ali nikad nije zaboravila tko je.

Hrvatska je, kao Slovenija i Njemačka, zemlja u koju Bošnjaci dolaze na rad. Ako se vremenom ožene za domaću djevojku i osnuju obitelj, lako zaboravljaju tko su i postaju Hrvati preko noći. Ne zaboravljaju tako lako da su muslimani, daju sergiju za džamiju, no često kažu: “Nemoj me javno spominjati, nemoj me selamiti tako glasno”. Nažalost, ako ne držimo do sebe, iluzorno je očekivati da nas drugi poštuju.

• Koliko su opravdani zahtjevi Bošnjaka za vlastitom izbornom jedinicom u Hrvatskoj?

– Što će nam? Prof. dr. Šemso Tanković, prvi bošnjački saborski zastupnik, slijedio je politiku Stranke demokratske akcije (SDA) u jako teškim vremenima za Bosnu. Proslavio se izjavom o bosanskoj mornarici u Neumu, no izdržao je i pokazao da su Bošnjaci puno više od Muje i Sulje (Hase u hrvatskoj verziji) iz viceva. Nedžad Hodžić, drugi zastupnik, podijelio je ženama u Saboru ‘Cvijet Srebrenice’. Inače je bio nemoćan za bilo što uraditi, pa je morao slijediti politiku Kluba zastupnika nacionalnih manjina, u osnovi politiku srpske zajednice.

Sadašnja zastupnica (albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine), Ermina Lekaj Prljaskaj vjerovatno favorizira interese (svoje) albanske zajednice, što je legitimno, makar nam ne mora biti simpatično. Kroz izbornu političku trgovinu u njenom izboru pomogli su i glasovi kandidata Bošnjaka koji nisu mogli biti izabrani, pa su, vođeni logikom bolje Albanka kad ja neću biti izabran, njoj prepustili svoje glasače. No, takvi smo mi Bošnjaci. Danas su i Albanci i Romi politički zreliji od Bošnjaka, rade za svoje zajednice, a kod Bošnjaka je još uvijek dominantno: “Pošalji budalu po vodu, pa sjedi i plači”.

• Kako komentirate odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske?

– Kakvi su interesi u igri? Primarni je šverc ruske nafte preko Bosne – od Ploča do Bosanskog Broda. Milijarde dolara nafte su protekle tuda bez plaćenog feninga poreza. Čim postavite pitanje o tome, odmah grakne hrvatski predsjednik Zoran Milanović kako Bošnjaci ugrožavaju hrvatsku zajednicu u Bosni. Meni je žao Hrvata u Bosni jer ih Milanović želi iskoristiti za svoj temeljni cilj: osvajanje novog predsjedničkog mandata. Prevario je UDB-inu strukturu i hrvatsku ljevicu koji su mu omogućili premijerski i predsjednički mandat; prevarit će i bosanske Hrvate ako mu osiguraju mandat. A oni to mogu, jer imaju hrvatsko državljanstvo i pravo da glasaju na hrvatskim izborima. Premijer Andrej Plenković je realniji. Tvrdo brani interese koje zastupa Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) što mu donosi glasove na izborima u Hrvatskoj.

Odvratni su pokušaji negiranja Željka Komšića kao Hrvata jer nije član HDZ-a BiH. Komšić je pošten čovjek, rođeni Sarajlija za kojeg se zna gdje je bio kad je bilo najgore. Nije pobjegao, nego je branio svoj rodni grad. Današnjoj hrvatskoj državnoj politici nažalost više odgovara nekadašnji predsjednik općinskog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), robovlasnik za vrijeme rata, drug “legitimni” Dragan Čović, jer je iz HDZ-a BiH. No, to je politika.

• Koliko je opasno miješanje Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, konkretno u proces izmjena izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini?

– Otprilike u 13. stoljeću Katolička crkva je optužila Mađare za takozvanu Kumansku herezu. Odgovor je bio: “Nismo mi, Bošnjaci su heretici”. Posljedično, to je dovelo do Križarskog rata na Bosnu koji su poveli upravo Mađari (Ugri) kada je smijenjena dinastija Kulina bana i ustolićena dinastija Kotromanića. To vam je primjer miješanja u unutrašnje stvari Bosne. Prošla su stoljeća, no akteri su uglavnom isti.

• Kakva je uloga religijskih zajednica u izgradnji povjerenja među raznim etničkim skupinama?

– Narod kaže: Vole se k'o pop i hodža. Ne bez razloga. Vjerski profesionalci različitih religija imaju dokumentirano dug dobar odnos. Njihov dobar odnos je primjer za vjernike i druge stanovnike. Činjenica je kako su vjerski profesionalci prilično sudjelovali u sukobima naroda na ovim prostorima, no to se desilo i ne može se promijeniti. Pitanje je: kako sutra? Kao i svuda, popova i hodža ima i dobrih i loših ljudi. Loši su nas odveli u rat, a nadam se kako nas dobri vode u mir.

• Kako danas Evropa tretira muslimane i koliko je zapravo prisutna islamofobija?

– Kako 27 zemalja Europske unije tretira oko 30 miliona muslimana koji u njoj žive? Različito od zemlje do zemlje, različito od grada do grada. Volimo zaboraviti kako je Europska unija prvenstveno ekonomska zajednica u koju su se ljudi udružili da im bude bolje. Samo Njemačka treba godišnje milijun novih radnika. Gdje da nađu te ljude? Danas proklinju Angelu Merkel što je bila pametna i otvorila granice, primila izbjeglice, a primila je nove radnike koje Njemačka i Europska unija treba.

Domicilno stanovništvo je često protiv došljaka jer strahuju da će im uzeti poslove i žene. No, razvijena industrija stalno treba radnu snagu koja je spremna jeftino raditi. Tako je i u Hrvatskoj. Vlasnici primaju i Nepalce, i Sirijce, i svakoga tko hoće raditi za malu nadnicu.

Migracije radi boljih uvjeta života i rada prate čovječanstvo od pamtivijeka. Možemo dizati zidove, no ne možemo protiv toga. I Steve Jobs, genije koji nam je ustvari stvorio današnje mobitele i internet je migrant, po ocu Sirijac, musliman. Gdje bi danas čovječansto bilo da je ubijen u Siriji kao dijete? Nogometaš Mesut Özil, njemački reprezentativac je etnički Turčin. Jednom je rekao kako kad zabija golove slave ga Nijemci, kad mu ne ide viču mu: “Prljavi Turčine!”. To je stvarnost današnjeg svijeta.

• Koja su Vaša očekivanja u budućnosti kada je riječ o Zapadnom Balkanu, koliko će ova regija još čekati pred vratima Evropske unije?

– Ovakvi možemo čekati do Sudnjeg dana. Možemo se izgovarati na to što smo muslimani, no sami sebe lažemo. U Europskoj uniji živi i radi 30 milijuna muslimana. Kome smetaju Bošnjaci? Nas šaka jada, ako nas ima dva milijuna u Bosni. Mi proteste čujemo iz Slovenije, Hrvatske i Mađarske, iz zemalja koje svoje interese imaju u Bosni. Sjećam se jednog Bošnjaka 1991. godine. Išao sam ocu u bolnicu, on je bio na porti, valjda prvi sastav Zbora narodne garde (ZNG). Pročitao mi ime na osobnoj i pozvao me kad se vraćam da sjednem kraj njega. U razgovoru mi je spomenuo i Hrvate, rekao mi je bez osude: “Branim im zemlju, a oni pobjegli u Njemačku”. Kakva je dalje njegova sudbina bila, ne znam. No, Bošnjaci tako završavaju posvuda, primaju nas jer smo dobri radnici i ne tražimo puno novaca. Bošnjačka vojna groblja imate u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji, Turskoj, Iranu… Čak je i model za spomenik neznanom junaku na beogradskoj Avali bio neki Bošnjak sa Sandžaka. Stranci su davno prepoznali kako neke stvari mogu samo Bošnjaci. Kad mi postanemo svjesni sebe rado će nas primiti i u Europu. Bajram šerif mubarek olsun. Nek nam je hairli svima.