‘Rusija se plaši ukrajinske kontraofanzive, a ona je već počela’

Institut za proučavanje rata (ISW) iz Washingtona na dnevnoj bazi plasira informacije o razvoju događaja u ratu u Ukrajini, sa mapama koje pokazuju ko šta drži i kontroliše, kao i ko napreduje, a ko se povlači, a koje možemo pronaći u mnogim medijima koji objavljuju njihove informacije.

Analitičari ISW-a prate pomjeranja linije, uspješnost akcija i mnoge druge aspekte rata, nastojeći se oslanjati na otvorene izvore. Vjerovatno i neke druge, no, o tome ne govore.

Jedna od tih analitičarki je Katerina Stepanenko, Ukrajinka iz Kijeva koja fokusira akademsku i profesionalnu karijeru na istragu o implikacijama ruskog hibridnog i informacijskog rata u Ukrajini i konflikte.

O ratu u Ukrajini govorila je za najveće svjetske medije, uključujući CNN, BBC, Associated Press i Foreign Policy, a o trenutnoj situaciji na ratištu, najavljenoj ukrajinskoj kontraofanzivi, te stanju ruske vojske pristala je govoriti i za Al Jazeeru.

Razgovor je počeo pitanjem o trenutnim dešavanjima u Bahmutu, poprištu najduže bitke od početka invazije na Ukrajinu, u kojoj obje strane trpe velike gubitke.

„Prema našim informacijama, Rusi trenutno drže položaje u centru i sjeveru Bahmuta, te neke na jugu grada. Rusija pravi gotovo marginalan napredak iz dana u dan. Radi se o urbanom ratovanju koje je veoma izazovno i u osnovi, napreduju jako sporo, blok po blok. Mnogo je uličnih borbi. Obje strane mogu biti u pravu u svojim opisima stanja. Istina je da Ukrajina drži svoje položaje na zapadu, što potvrđuju i ruske snage, te su odlučni da ostanu tamo“, kaže Stepanenko.

„Rusi pokušavaju prodrijeti prema zapadu i prekinuti ukrajinske komunikacije, ali trpe velike gubitka. Ukrajinska vojska nije okružena i može se kretati prema zapadu i natrag. Čini se da situaciju ipak imaju pod kontrolom.“

• Kako biste ocijenili odnos ruskih snaga i Wagnera, odnosno, ruskog vojnog vrha i šefa plaćeničke grupe Jevgenija Prigožina koji je bio izrazito loš, poput borbe za moć?

– Sada se u Bahmutu dešava nešto zanimljivo, a to je njihova saradnja. Činilo se da je Rusija željela više pripadnika Wagnera u Bahmutu, jer je povukla svoje elitne snage. Sada se to mijenja i vidimo saradnju. Putin očito pokušava iskoristiti sve raspoložive snage, čak i elitne iz divizije Airborne da što prije osvoji Bahmut. Možda prije svoje grandiozne press konferencije u junu ili prije Dana pobjede 9. maja.

• Zašto Ukrajina tako odlučno želi zadržati Bahmut, uprkos tome što i ona sama trpi velike gubitke u borbi za, kako kažu stručnjaci, strateški nevažan grad?

– Bahmut sam po sebi nije strateški značajan. No, ruske snage žele prodrijeti prema zapadu, odnosno, prema Konstantinivki ili sjeverno prema Slovjansku i Kramatorsku. Dakle, to je neka raskrsnica, na kojoj bi Rusi trebali odlučili gdje dalje ići.

• Dakle, Bahmut je prvi branik gradova koji su poslije njega na ruskoj napadačkoj ruti?

– Ne mislim da su ruske snage sposobne tako brzo napredovati tom teritorijom. Za proboj od nekih 25 kilometara prema Bahmutu trebalo im je deset mjeseci.

• Čemu onda žrtvovanje toliko ukrajinskih vojnika za odbranu Bahmuta?

– Ukrajinska odbrana Bahmuta je značajna jer se njom navlači mnogo ruske vojske. To je strateški važan cilj, jer su to, zapravo, ključne ruske napadačke jedinice. U osnovi, Ukrajinci stvaraju uslove za kulminaciju ruske ofanzive na Bahmut koja bi im dozvolila da zaustave Ruse i preuzmu inicijativu.

• Dugo se priča o ukrajinskoj kontraofanzivi. Vidite li neke znakove ili informacije da je ona već počela?

– Imamo novu izjavu zamjenice ministra odbrane Ukrajine Hane Maljar, koja je rekla da Ukrajinci ne trebaju čekati zvaničan početak kontraofanzive jer je ona u nekim dijelovima zemlje već počela. Niko na planeti neće reći ‘ofanziva počinje’, to nije normalno očekivati, ali dobijamo važne poruke iz Ukrajine. Ne znam gdje bi mogle biti ključne tačke niti o tome smijem govoriti, ali vidimo da u Rusiji sve više brinu zbog ukrajinske kontraofanzive. Tu temu koriste za svoju propagandu. Čini se da su zabrinuti. Pripremaju defanzivne položaje na jugu Ukrajine, a satelitski snimci pokazuju fortifikaciju oko nekih gradova. Sve to znači da su zabrinuti zbog ukrajinske sposobnosti da probije njihove linije.

• Jesu li Ukrajinci sa zapadnim tenkovima i određenim brojem zastarjelih sovjetskih aviona sposobni probiti te linije?

– Zapadna oprema je vjerovatno odlučujući aspekt za mehanizirane manevre i ratovanje. No, Ukrajina mora poboljšati sposobnosti da tu opremu iskoristi za učinkovito mehanizirano ratovanje. Zapadni tenkovi i oklopna vozila su veliko pojačanje za planirani proboj na određenim tačkama. Oni će biti perjanica ukrajinske udaračke snage.

Ako govorimo o ruskoj pripremi odbrane, imamo još jednu važnu komponentu. Jedno je utvrditi položaje, a drugo je popuniti ih ljudima koji ih mogu braniti. Rusi mogu iskopati prazan rov, ali neko mora biti u njemu. Ruski mediji tvrde da su ti defanzivni položaji jaki, ali ne izgleda da su tako snažni kao što oni misle.

• Imate li informacije o stanju ruske vojske, nakon više od godine teškog ratovanja i gubitaka?

– Dostupni otvoreni izvori tvrde da su ruske snage iscrpljene. Vidimo da su u krizi borbene moći, nedostaje im snage. Ove zime su počeli ofanzivu, ali nigdje im ne ide dobro, osim donekle u Bahmutu gdje napreduju jako sporo. Imali su značajne gubitke oko Vuledara, gdje su ruske elitne jedinice iz Pacifičke flote treći put razbijene. Sada su popunjene novomobilisanim regrutima. Rusi pokušavaju različitim operacijama, ali one niti su povezane, niti su koordinirane. Trpe velike žrtve, ali gotovo nigdje nema napretka. Brinu se o rezervama, što značu da im ponestaje baze za mobilizaciju. I, na kraju, plaše se za to mogu li održati svoje sadašnje položaje.

• Koliko su ruske snage izgubile ljudi do sada, prema informacijama ISW-a?

– Iz otvorenih izvora nemamo mnogo informacija o tome, a o onim drugim ne mogu govoriti. Amerikanci tvrde da je riječ o 200.000 ljudi. Jako visoka brojka. Jedinice Wagnera su samo u borbama za Bahmut izgubile 30.000 ljudi, što je katastrofalno za tako malo područje. No, Rusi se i pored toga ne zaustavljaju, nego uporno žele ići naprijed, a to nije dobro za moral, niti je održiva taktika kojom se vojnici drže u dobrom stanju.

• Očekujete li neke radikalne poteze ruskog vrha u slučaju da im stvari potpuno izmaknu kontroli?

– Ako pogledamo uzorak Putinovih postupaka u ovom ratu, možemo zaključiti da je to osoba koja nije sklona riziku. Bio je jako zabrinut prilikom objave mobilizacije, a oklijevao je da pozove više od 300.000 ljudi, govoreći da nije potrebno. To je samo jedan primjer. Kada stvari idu jako loše po njega, kao recimo kada je gubio u Harkovu ili Hersonskoj oblasti, nije uradio ništa drastično. Držao je odbrambene položaje i promijenio vojnu komandu. Tako on vodi rat. Putin ima grandioznu viziju o svojim ciljevima, ali ne bih rekla da je voljan preduzeti baš sve raspoložive mjere da dođe do njih. On je zabrinut i za svoj režim, njegovo zdravlje, ali i javno mišljenje, zbog čega nastoji demonstrirati snagu na domaćoj pozornici.

• Ima li Institut za proučavanje rata potvrđene informacije o počinjenim ratnim zločinima, i kakvim?

– Ne prikupljamo te dokaze, to nije naš fokus. No, izvještavamo redovno o ruskim postupcima. Moj kolega i ja nedavno smo napisali veliki tekst o temi religijske represije na okupiranoj teritoriji, na kojoj Rusi uništavaju crkve i hramove, proganjaju sveštenike, a odranije imamo izvještaje iz deportaciji djece, kao i nova saznanja o Wagnerovom odrubljivanju glave ukrajinskom zarobljeniku, i još mnogo zlodjela.

• Šta je s ruskim taktičkim nuklearnim oružjem, o čijoj se mogućoj upotrebi u slučaju nužde mnogo govorilo? Ima li podataka o njegovom kretanju?

– Raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiji ne mora nužno biti značajno. Samo zato što je premještano, ne znači da će tim oružjem upravljati Bjelorusi i ne znači nuklearnu eskalaciju. Rusija je davno Bjelorusiji isporučila projektile Iskander. U suštini, javni transfer taktičkog nuklearnog oružja bila je Putinova poruka Zapadu, kojom je nastojao pokazati rusku moć. On ima nekoliko načina na koje demonstrira snagu. Retorički koncept mu je da Rusija ima taktičko nuklearno oružje i s tim želi plašiti Zapad i demoralisati Ukrajince. Slučajno ili ne, tajming prijenosa oružja u Bjelorusiju poklopio se sa najavama ukrajinske kontraofanzive. Vjerovatno se radi o pokušaju da se uspori isporuka zapadnog oružja Ukrajincima kako ne bi mogli organizovati kontraofanzivu kako su planirali.

• Mnogi tvrde da su pregovori jedini način da se zaustavi rat. Dijelite li to mišljenje?

– Apsolutno ne. Ne vjerujem da su pregovori u ovom trenutku uopšte mogući. Rusija ne pruža ozbiljne uslove za pregovore niti signalizira namjeru da pregovara sa Ukrajinom. Ne signalizira niti da će popustiti u ostvarivanju cilja ‘denacifikacije’ i ‘demilitarizacije’ Ukrajine. Rusija očito nije voljna pregovarati i zasad nema izgleda za mirno rješenje.

Treba u vidu imati još nešto. Ako se rat pretvori u zamrznuti sukob kojim bi Rusija pokušala zadržati dio ukrajinske teritorije, ne treba potcijeniti mogućnost da pokušaju iskoristiti proljeće za novu ofanzivu, kao što je ona iz februara prošle godine, kada su iskoristili Krim i Donbas za invaziju punih razmjera.

• Kako onda vidite scenario o završetku rata?

– Ukrajina mora biti sposobna vratiti svoje teritorije i dobiti sigurnosne garancije da Rusija neće ponovo izvršiti invaziju na nju, a Zapad je treba podržati u naporu da se oslobodi. Vidjeli smo mnogo puta da su Ukrajinci vrlo pametni i efikasni u korištenju zapadnog oružja. Iskoristili su ga da oslobode mnogo teritorije. No, naglašavam da će za konačan cilj oslobađanja biti potrebno nekoliko kontraofanziva. To ne može biti jedna operacija, već nekoliko sistematskih kontraofanzivnih akcija za šta može biti potrebna možda godina ili dvije. Trebat će vremena za to. Značajanu ulogu igraju i brzina isporuke zapadnog oružja i opreme, kao i vremenske prilike.