Skandinavski model obrazovanja na Balkanu zvuči kao utopija

Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske predstavilo je prije nekoliko dana eksperimentalni program “Osnovna škola kao cjelodnevna škola”, čiji je cilj da učenici što spremniji i motiviraniji krenu u gimnazijsko obrazovanje.

Javnost u Hrvatskoj je podijeljena oko ovog programa. Skoro svi se slažu da aktuelni obrazovni sistem nije u skladu s vremenom u kojem živimo, te da su potrebne hitne promjene. Ipak, kod roditelja čija djeca idu u škole, ali i kod samih radnika u obrazovanju, postoji određen stepen straha.

Zagovornici reforme uglavnom se pozivaju na švedski model obrazovanja, kao i nekih drugih nordijskih zemalja, čiji se obrazovni sistem smatra najboljim u svijetu. Oni skeptični postavljaju pitanje koliko je realno da Hrvatska u ovom trenutku uspješno provede švedski model.

U zemljama regiona još uvijek je na snazi onaj obrazovni sistem u kojem je autoritet nastavnika na prvom mjestu, dok se od učenika očekuje bespogovorno učenje i slušanje autoriteta. Da li su nastavnici na ovim prostorima spremni preko noći prihvatiti sistem u kojem je učenik na prvom mjestu? Ovo pitanje postavljaju svi oni koji nisu sigurni u provođenje nordijskog modela u balkanskim zemljama.

Krajnji cilj švedskog modela obrazovanja jeste da učenici budu što više vezani za školu kao centar njihovog ličnog razvoja, sticanja sigurnosti i socijalizacije, da što manje vremena provode na ulici pa makar se u školi i ne družili previše s knjigom. Također, cilj je je osloboditi djecu od nepotrebnog stresa i pritiska postizanja što boljih ocjena.

Cjelodnevna škola

“Djeca nam nedovoljno dugo borave u samim školama i onu zadnju poziciju moramo promijeniti i promijenit ćemo s konceptom cjelodnevne škole”, kazao je ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs predstavljajući program cjelodnevne škole.

Program predviđa da će obavezna nastava trajati do 15 ili 15:30, a u okviru toga učenici imaju topli obrok, a slijedi drugi dio koji pohađaju učenici koji to odaberu, a to su vannastavne aktivnosti do 17 ili 17:30. Potom će slijediti vanškolske aktivnosti koje ne pokriva budžet i mogu biti eventualno sufinancirane na neki drugi način.

Sticanje praktičnog znanja i odgajanje djece spremne na razmišljanje umjesto preopterećenog teorijskog učenja na pamet, najvažniji je cilj obrazovnih reformi u evropskim zemljama. Da bi se to postiglo, potrebno je da nastavnik svojim metodama rada i predavanja privuče pažnju učenika.

To je jedino moguće u učionicama s manjim brojem djece, dok nastavnici ističu kako to nije moguće postići u učionicama s trideset učenika. Takvih je na ovim prostorima uvijek bilo najviše. Broj učenika smanjio se posljednjih godina zbog velikog iseljavanja stanovništva u zemlje zapadne Evrope, pa se stvorila i mogućnost drukčijeg načina učenja.

Manja gužva, veća mogućnost

Nordijske zemlje često se hvale kao predvodnice puta prema boljem i ravnopravnijem obrazovanju. Osnovna načela podrazumijevaju da bi svi trebali imati iste obrazovne mogućnosti, bez obzira na njihovu društvenu ili ekonomsku pozadinu. Dakle, svi studenti visokog obrazovanja mogu računati na određen nivo bezuslovne finansijske podrške.

Omjer učenika po nastavniku u Danskoj neznatno se smanjio od 2011. do godine 2021. godine. U 2011. bilo je 13,1 učenika po učitelju u osnovnim školama u Danskoj, a broj se smanjio na 12,8 u 2021. Tokom tog razdoblja smanjio se i broj učitelja i broj učenika u danskim osnovnim školama. Na Islandu od 2000. godine omjer učenika i nastavnika pao je u osnovnim školama, što znači da je 2021. bilo manje učenika po učitelju nego prije 21 godinu. Dok je 2000. na Islandu bilo 11,3 učenika po učitelju, 2021. pao je na 8,7. Broj djece u osnovnim školama na Islandu porastao je od 2012.

Od školske godine 2014/15. omjer učenika i nastavnika u Norveškoj je opao, što znači da je svaki učitelj odgovoran za manji broj učenika. Dok je na početku razdoblja po učitelju dolazilo 13,52 učenika, u školskoj godini 2021/22. brojka je pala na 12,63 učenika po učitelju. U Švedskoj po učitelju u osnovnim školama ide nešto više od 12 učenika. Broj je ostao stabilan u posljednjih 10 godina. U 2022. omjer učenika i nastavnika bio je 12,2.

Obrazovni sistem u skandinavskim zemljama

Obrazovni sistem skandinavskih zemalja izgrađen je uglavnom na jednom modelu. Većina akademskih institucija u nordijskim zemljama su javne, a mali broj privatnih škola i fakulteta prima državne subvencije. Dakle, obrazovanje na koledžu ili fakultetu u Skandinaviji besplatno je za studente, osim za strance, koji mogu dobiti kredit za studiranje u skandinavskim zemljama.

Preduniverzitetski program za studente u skandinavskim zemljama traje tri godine, za razliku od većine evropskih zemalja, gdje djeca u srednjoj školi studiraju dvije godine. Nekoliko se predmeta uči na engleskom u školi i na fakultetu, tako da većina Skandinavaca govori engleski kao materinji jezik.

Većina skandinavskih škola djecu uči pisati esej od malih nogu. Vjeruju da u eseju može biti mnogo rješenja. Ali u redu je kada dijete ne zna to napisati. U redu je potražiti neke teme i ideje za eseje o problemima i rješenjima kako biste dobili pomoć. Glavno načelo sadržano u obrazovnom sistemu u skandinavskim zemljama je dostupnost obrazovanja bez obzira na socijalno porijeklo, etničku pripadnost ili nacionalnost, vjerska uvjerenja ili invaliditet. Osim toga, širenje migracijskih procesa učinilo je skandinavske zemlje multikulturalnima.

Dakle, integrirano učenje osigurava ostvarivanje prava svakog člana društva na jednak pristup obrazovanju, zvanju i određivanje vlastitog mjesta u društvu. Još jedna karakteristična značajka skandinavskih zemalja je promicanje cjeloživotnog učenja. Cjeloživotno učenje podrazumijeva organizaciju obrazovanja od ranog djetinjstva do duboke starosti. Takvo obrazovanje sastoji se od podjele obrazovanja na dijelove i njegove izmjene s radnim odnosom tokom cijelog života.

Sloboda i odgovornost

Prema istraživanjima o stepenu obrazovanja oni su negdje u prvih deset. Prema Šveđanima, obrazovanje nije toliko u znanju koliko u kakvom će društvu čovjek živjeti i šta mu škola treba pružiti za sreću u društvu. Odbacili su riječ “uspješan” u sistemu ekonomskih odnosa. Time škola ostvaruje društveni zahtjev: odgajati dijete u vrijednosnoj paradigmi u kojoj društvo egzistira.

U njihovoj retorici nećete naći izraz “dijete bi trebalo”. Takav termin kod njih ne postoji. Naglašavaju da kada kažu “sloboda”, misle i na “odgovornost”. Odgovornost dolazi iz slobode koju dijete dobiva od malih nogu. I samo na taj način možete odgojiti građanina koji može biti odgovoran za svoju budućnost.

Dugi niz godina skandinavske su nacije na vrhu PISA liste nacija s najvećim postotkom obrazovanog stanovništva. Visoki rezultati nisu došli lako, ali vlade su morale restrukturirati obrazovni sistem i ponuditi bolje inovativne načine.

Sretno dijete može sve

U Danskoj je, naprimjer, moguće pohađati internat koji je specijaliziran upravo za ono što pojedinog učenika zanima ili pohađati deseti razred prije srednje škole ako se učenik ne osjeća spremnim ili mu samo treba malo više vremena.

„Ovaj dio skandinavskog školskog sistema kod učenika jača osjećaj individualnosti, što je vrlo važno. Radi se o tome da vidite učenika i pokažete mu da ste ga vidjeli”, smatra Ulla Dyrlov, psihologinja i autorica vodiča za stručnjake koji rade s djecom i mladima.

“Ne morate učiniti puno. Jednostavna gesta ili pogled učitelja bolji je nego ne raditi ništa. Ako postoji problem kod kuće ili u školi, pogled učitelja, koji pokazuje učeniku da zna za situaciju, može uveliko pomoći. Obično uspoređujem djetetovu radnu memoriju sa stolom. Ako je stol neuredan, nema mjesta ni za šta drugo, pa ni za nova znanja. Drugim riječima, ako se učenik ne osjeća ugodno i sretno, možda neće naučiti ništa novo u školi“, smatra ona.

Hrvatska na jesen kreće s eksperimentalnim programom. Druge zemlje u regiji još uvijek nisu na tom nivou spremnosti za ovakvu vrstu obrazovne reforme.