Hrvatski poljoprivrednici: Kupujemo proizvode iz uvoza, dok naši propadaju

Desetljećima, pa i stoljećima, unazad Hrvatska je poznata kao država s izuzetno plodnom zemljom gdje uspijeva sve što se planski, pa i slučajno zasadi. U prilog tome govore i razne studije i istraživanja koja poljoprivredno zemljište u Slavoniji, a posebno ono u Slavoniji i Baranji, opisuju kao jedno od najkvalitetnijih u Europi.

Tragom toga u više navrata su se mogla čuti i razmišljanja kako bi Slavonija i Hrvatska, s planskom proizvodnjom, mogli prehranjivati pola Europe. Umjesto toga Hrvatska se godinama unazad suočava sa ogromnim uvozom najrazličitijih poljoprivrednih proizvoda.

Brojni problemi

Govore to i razna istraživanja koja pokazuju kako uvozimo banane, naranče, limun i druge proizvode kojih ne proizvodimo dovoljno. Međutim, u isto vrijeme uvozimo i krumpir, salatu, jaja, paradajz, svinjo meso, pileće meso…

Drugim riječima, uz proizvode kojih nemamo dovoljno, jer nismo odgovarajuće podneblje, uvozimo i one proizvode kojih vrlo često imamo u dovoljnim količinama. Sve to dodatno opterećuje svakodnevni rad poljoprivrednika koji radi velikog uvoza ne uspiju prodati sve svoje proizvode.

Kaže nam to i S.N. iz Vukovarsko – srijemske županije čija se obitelj poljoprivredom bavi već preko 40 godina. Imaju u vlasništvu ozbiljne površine poljoprivredne zemlje, a kako je nemaju dovoljno obrađuju i dio zemlje koja je u zakupu. Primarna proizvodnja im je ratarska, ali se i sve više bave i povrtlarskom proizvodnjom gdje vide mogućnost za dodatni rast i napredak.

„Raditi u poljoprivredi je izuzetno naporno jer taj posao traži čovjeka 24 sata dnevno i to gotovo tijekom cijele godine. Međutim, tu je toliko problema ali i neriješenih i nelogičnih stvari da je o tome postalo više izlišno i govoriti. Zato i imamo slučajeve da, primjera radi, u tržnim centrima kupujemo krumpir ili paradajz iz uvoza dok u isto vrijeme domaći poljoprivrednici ne mogu prodati svoje proizvode jer ih nitko neće. I sam sam u toj situaciji bio više puta do sada. U takvim situacijama čovjek ne zna što da radi, a zna da nešto mora napraviti jer će propasti. Tada nema nikoga da ti pomogne nego si najčešće prepušten sam sebi“, kaže nam S.N. koji želi ostati anoniman radi, kako pojašnjava, daljih kvalitetnih poslovnih odnosa.

Dodaje kako je u tim situacijama, unatoč ugovorima koje imaju, bio prinuđen hodati okolo, okrenuti stotine telefonskih brojeva, a sve kako bi prodao dio proizvoda koji mu je ostao. Najgore u svemu tome je što se vrlo često radi o proizvodima koji se moraju na policama trgovina naći u nekoliko dana ili će propasti.

Podsjeća na situaciju koja se ponavljala nekoliko godina da su se po trgovačkim lancima prodavale uvozne lubenice iz Grčke ili Španjolske dok su u isto vrijeme domaći proizvođači svoje lubenice morali bacati jer ih nisu imali kome prodati.

Neuređeni i neorganizirani

„U takvim situacijama se vidi koliko smo neuređeni i neorganizirani iako smo poljoprivredna zemlja.. Nitko od nas nema ništa protiv toga da se uveze nešto čega nemamo dovoljno ili ne proizvodimo ali bi prvo trebali gledati interes domaćih proizvođača. Prvo bi trebali otkupiti sve do domaćih poljoprivrednika, a onda ako ima potrebe uvesti dodatne potrebne količine. Kada to ljudi vide kako onda da se odluče u nešto veće ili ozbiljnije. Zato je i nama ratarstvo primarna proizvodnja iako vidimo da su prihodi u povrtlarskoj proizvodnji puno veći iako ona zahtjeva puno više posla i obveza“, pojašnjava S.N.

U prilog svemu ovome govore i službeni podaci koji kažu kako je u Hrvatskoj nedostatna proizvodnja kod svih kategorija mesa, mliječnih proizvoda, voća, povrća, biljnih ulja, jaja, meda, vina…

Nije se puno toga promijenilo niti u vrijeme pandemije korona virusa kao i ukrajinske krize kada je bilo prostora i razloga da se poduzmu neke mjere i koraci kako bi se stvari promijenile na bolje. U kategoriji voća u Hrvatskoj proizvodimo tek 44,66 posto naših potreba. Službeni podaci kažu kako proizvodima jedva 1 posto (0,89) naranči za vlastite potrebe, 2,65 posto limuna dok su trešnje, višnje i mandarine jedino voće koje proizvodimo u dovoljnoj količini za naše potrebe.

Interesantan je i podatak da, iako smo poznata vinogradarska zemlja, stolnog grožđa za vlastite potrebe proizvodimo tek 19,70 posto. Ni u proizvodnji povrća nismo dostatni gdje sa svojom proizvodnjom pokrivamo svega 63,11 posto domaćih potreba – paradajz (84,09 posto), kupus (95,57 posto), krumpir (72 posto)…

U proizvodnji mesa domaća proizvodnja pokriva 70,66 posto domaćih potreba, dok kod proizvodnje jaja domaći proizvodi pokrivaju 92,57 posto domaćih potreba.

Najbolje rezultate ostvarujemo u primarnoj proizvodnji gdje su najveće brojke u proizvodnji pšenice, kukuruza, suncokreta…U toj proizvodnji imamo dovoljne količine za sebe, ali i za izvoz.

Tako u proizvodnji pšenice pokrivamo 180 posto svojih potreba, odnosno 80 posto proizvedene pšenice možemo izvesti. Kukuruza proizvodimo 180,31 posto, ječma 162,95 posto, zobi 104,45 posto, soje 567,79 posto, suncokreta 211,85 posto, uljane repice 180,40 posto…  Radi se o proizvodnji gdje se koriste najveće površine poljoprivredne zemlje, daju najviši poticaji, ali i gdje su prihodi najmanji.

Na policama uvozni proizvodi

Na ovu temu razgovarali smo i s predsjednikom Pčelarskog saveza Vukovarsko – srijemske županije Stankom Čuljkom koji nam kaže kako i kod proizvodnje meda se bilježe razni apsurdi.

„Hrvatski pčelari godišnje proizvedi tri puta više meda nego što nam je potrebno, ali med ipak uvozimo iz Poljske, Španjolske, Kube, Indije, Kine… Na policama trgovačkih centara se prodaje uvozni med dok naši pčelari ne uspiju prodati svoj. U pravilu je taj uvozni med lošije kvalitete nego naš domaći, ali je jeftiniji i ljudima samim tim prihvatljiviji. Na taj način mi prodajemo uvozni med, pomažemo njihovu proizvodnju, a naše pčelare tjeramo da se snalaze kako znaju i umiju. U isto vrijeme naši građani taj uvozni med, koji je nekvalitetniji i pun pojačivača ukusa i mirisa, prihvaćaju kao med kakav bi trebao biti i tako dodatno pravimo štetu domaćim proizvođačima“, rekao je Čuljak.

Direktor Agro-klastera Vukovarsko – srijemske županije Zdenko Podolar kaže kako je činjenica da Hrvatska uvozi često i proizvode kojih imamo dovoljno ali i da je ipak naglasak na onima kojih proizvodimo nedostatno. Prema njegovim riječima postoji više razloga ovakvoj trenutačnoj situaciji.

Jedan od njih je da se tijekom godina dobar dio stočarske i prehrambene proizvodnje izgubio kao i da su veliki sustavi preuzeli to na sebe dok su mali proizvođači propali i nestali. Kao neke od razloga spominje i visoke trgovačke marže, nedostatak privatne inicijative ali i da se godinama unazad radilo stihijski i bez konkretnog plana nego su se samo gasili požari.

Postoje načini

„Neophodno je da male proizvođače podignemo i njima na upravljanje damo preostale resurse. Trebao i sustav potpora mijenjati jer one sada završavaju kod velikih proizvođača koji su okrenuti prije svega prema primarnoj proizvodnji. Sustavno trebamo više ulagati i poticati male poduzetnike, ljude i tvrtke, da se uključe i prerađivačku proizvodnju gdje je veća dodana vrijednost“, kaže Podolar.

Dodaje kako je potrebno podići proizvodnju, ali i ohrabriti male poljoprivrednike da se odluče na nove projekte jer je budućnost i dodana vrijednost u tom dijelu. Jedan od načina vidi i u tome da država pronađe načina da zaštiti domaće proizvođače kako bi prvo oni prodali svoje proizvode, a poslije čega bi se krenulo s uvozom. Mogućnost za napredak vidi i u boljem povezivanju zelene i plave Hrvatske, odnosno Slavonije i dijela Hrvatske uz more i u Zagrebu.

„Svaki naš razgovor s velikim hotelijerima na moru počinjao je i završavao s pitanjem o distribuciji. Hotelijeri žele da u svakom trenutku imaju dovoljne količine proizvoda koji im se mogu dostavi vrlo brzo. Nekada je to pun kamion, a nekada 50 kilograma. Drugim riječima potrebna su nam skladišta i hladnjače uz obalu, ali i organizirana distribucija. To je razlog zašto su svi naši podizanja određenih proizvodnja padali i zašto smo gubili bitke“, istakao je Podolar dodajući kako sve to dovodi do toga da ljudi strahuju od novih projekata, ulaska u nove proizvodnje, ulaganja o slično.

Odgovor HGK

Kontaktirali smo i Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK) odakle su nam odgovorili kako osim u žitaricama i uljaricama Hrvatska nije samodostatna u proizvodnji hrane te da je stupanj samodostatnosti kod ulja 63%, voća 45%, povrća 63%, mesa 71%, jaja 93%, mliječnih proizvoda 73%, šećera 95% i vina 85%.

“Uvoz se ne može spriječiti s obzirom da smo dio jedinstvenog EU tržišta i da roba unutar EU tržišta cirkulira nesmetano, bez carina. Osim toga, Hrvatska kao članica EU u obavezi je primjene trgovinskih aranžmana koje EU ima s trećim zemljama. Cjenovno konkurentna proizvodnja, inovativni i proizvodi visoke kvalitete jedina su prava zaštita od uvoza. Uvoz je posljedica nedostatka određenih proizvoda, posebno u turističkoj sezoni. Osim toga, niža kupovna moć hrvatskog stanovništva diktira uvoz jeftinije robe”, navode iz HGK.

Napominju kako najviše uvozimo iz Njemačke (13,2% ukupnog uvoza), Italije (11,7%), Mađarske (11%), Slovenije (9,7%), Nizozemske (8%), Poljske (6,7%), Srbije (5,3%), Austrije (4,9%), Španjolske (4,5%), Rumunjske (2,7%), Češke (2,5%) i Francuske (2,1%). Isto tako uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda prisutan je čitavu godinu, a pojačan je tijekom turističke sezone.

“U prošloj godini u odnosu na 2021. godinu izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bilježi rast od 27,8%, odnosno  765 milijuna eura i iznosi ukupno 3,52 milijarde eura. Međutim uvoz je porastao za 32,6%, odnosno 1,21 milijardu eura i iznosi 4,93 milijarde eura. Time je deficit dodatno povećan za  46,1%, odnosno za 446 milijuna eura i iznosi 1,41 milijarde eura.   Pokrivenost uvoza izvozom je 71%, što je smanjenje u odnosu na prošlogodišnju razinu od 74%. U izvozu su najzastupljenije žitarice (15,3% vrijednosti ukupnog izvoza), različiti prehrambeni proizvodi visokog stupnja prerade (7,9%), duhan i prerađevine (7,4%), ribe (7,4%) te proizvodi na bazi žitarica i škroba (7,2%). Najveći apsolutni rast izvoza bilježimo kod žitarica (169,4 milijuna EUR), duhana i prerađevina (99,8) te masti i ulja (49,9)“, zaključuju iz HGK.