Dvije žene koje bi mogle promijeniti političku scenu u Italiji

Elly Schlein i Giorgia Meloni su na dva suprotna pola italijanske političke scene.

Tokom izbora za novu vladu, koji su se održali u septembru prošle godine, partije ljevice i centra fokusirale su se prije svega da zaustave desnicu da prezume vlast (EPA)

Na zatvaranju svoje kampanje Elly Schlein, tada kandidatkinja za izbor novog generalnog sekretara italijanske Demokratske partije, rekla je: “Žena sam koja voli drugu ženu. Nisam majka, što ne znači da sam zbog toga manje žena. Mi nismo samo bića za reprodukciju, već osobe sa svojim pravima”.

Da li je taj njen završni govor bio odlučujući i doveo je na poziciju sekretarke najveće opozicione partije u toj zemlji ostaje pretpostavka, no svakako je to bio odgovor na čuveni govor Giorgie Meloni, koji je liderka stranke Braća Italije i tada buduća premijerka Italije održala leta 2021. godine na skupu ekstremno desničarske partije Vox u Madridu.

U tom obraćanju, Meloni je govorila o porodici i njenim vrednostima, o kulturi i obrazovanju, o pravima dva naroda, Španaca i Italijana. Međutim, upozoravala je ona tada i na najezdu migranata, na islamske teroriste, kao i na preterane zahteve pripadnika LGBT zajednice, čiji je pripadnik takođe i nova generalna sekretarka Demokratske stranke. Na kraju je uzviknula: “Ja sam Giorgia, žena, majka, hrišćanka i Italijanka”.

Godinu posle toga, liderka desničarske partije Braća Italije, izabrana je za prvu ženu premijerku u Italiji, uspostavljajući tako desničarsku vlast u državi. Krajem februara ove godine, na mesto generalnog sekretara Demokratske partije izabrana je tridesetsedmogodišnja Elly Schlein, kao prva žena ikada i najmlađa osoba na toj dužnosti.

Od agresivne do umjereno blage retoričarke

Posle Drugog svjetskog rata i sloma fašističkog režima Italija po prvi put ima krajnje desnu koalicionu vladu.

Giorgia Meloni (EPA)

Giorgia Meloni, tokom skoro deceniju vladavine strankom Braća Italije, vodila je snažnu i agresivnu antievropsku retoriku. Međutim nakon dolaska na vlast, pokazala se kao veoma dobar saradnik u odnosima sa Evropskom unijom. Takav pristup aktuelne predsednice vlade ne bi trebalo da čudi, s obzirom da je Italiji potreban novac. Za Sredstva za oporavak i otpornost (Il Piano Nazionale di Ripresa e Resilienza, PNRR), strateški plan države koji je uspostavljen nakon pandemije, ova zemlja trebalo bi da do 2026. godine izdvoji do 10,5 odsto BDP-a.

Iz tog razloga, umesto da kritikuje, nova desničarksa vlast mora da zasluži takozvana sredstva za oporavak, te sprovede finansijske i investicione reforme, da bi se kvalifikovala za novčana sredstva Unije. Zvaničnici u Briselu takvu vrstu finansiranja nazivaju „finansiranje zasnovano na rezultatima”.

Reforma imigracione politike

Meloni je takođe u ovih nekoliko meseci vladavine značajno promenila i svoju retoriku kada je u pitanju imigraciona politika i najavila njenu reformu, iako se vladini trenutni napori fokusiraju, pre svega, na suzbijanje brodova nevladinih organizacija koji spasavaju migrante.

Ako do takve reforme zaista dođe, pretpostavlja se da će se najpre bazirati na ulaganje u povratak migranata u svoje matične države i osnaživanje graničnih prelaza.

Na kraju, iako uz veliko negodovanje njenih koalicionih partnera, Mattea Salvinija iz Severne Lige i Silvia Berlusconia iz stranke Napred Italija, italijanska premijerka je ostala pri čvrstoj podršci Ukrajini, prvenstveno kako bi ostala u dobrim odnosima sa Washingtonom i drugim partnerima iz Evropske unije.

Mandat za promjene

Osim što je prva žena koja se našla na poziciji generalne sekretarke Demokratkse stranke, Schlein je i neko ko je prvi put pobedio na unutarstranačkim izborima zahvaljujući pre svega glasovima simpatizera ove partije. Ona je osvojila 53,8 odsto glasova i tako pretekla svog protivkandidata, predsednika regije Emillia Romagna, Stefana Bonaccinia.

Elly Schlein (ANSA)

Kada se kandidovala za ovu funkciju, Schlein je odmah viđena kao sušta suprotnost onome što zastupa desničarska vlada Giorgie Meloni.

U jednom od svojih prvih intervjua nakon izbora, mlada političarka rekla je da će stranka odmah organizovati jaku opoziciju u parlamentu koja će se pre svega boriti za prava najugroženijih, siromašnih i radnika. “Nećemo mirovati sve dok ne postavimo granice koje vode u nesigurnost, dok ne ograničimo ugovore na određeno vreme, dok ne ukinemo besplatno stažiranje i dok svaki pošten radnik ne zaradi dostojanstvenu platu za život”, rekla je Schlein.

Takođe je naglasila važnost investiranja u državne škole i spremnost za borbu protiv smanjenja budžeta za zdravstvo. U tom programu našli su se i svi oni argumenti koji su u nekom drugom planu sadašnjoj vlasti, poput prava migranata, prava LGBT populacije, klimatskih promena.

Ona je rekla i da je mandat pred njom, “mandat za promene ljudi, metoda i vizije”. S druge strane, njeni protivnici je optužuju da je na vlast došla zahvaljujući podršci američkog biznismena Georga Sorosa i da zbog takve podrške postoji realna opasnost od njene vladavine koja bi itekako mogla da ugrozi aktuelnu vlast.

Ujedinjena opozicija, vizija ili iluzija

Tokom izbora za novu vladu, koji su se održali u septembru prošle godine, partije levice i centra fokusirale su se pre svega da zaustave desnicu da preuzme vlast. Bez jasne vizije i zajedničkog dogovora, biračima su ponudili program bez programa, tako da nije ni čudo što su izgubili. S druge strane, Demokratska stranka, ideološki najveća levičarska partija u Italiji, tada se još uvek borila sa posledicama koje je po nju ostavila dugogodišnja vladavina Mattea Renzija, nekadašnjeg italijanskog premijera, koji je tu stranku odveo daleko od njene leve ideologije.

Kada su zvanično proglašeni rezultati njenog izbora, prvo što je rekla Schlein, jeste da će ona i politička stranka koju će u narednom periodu voditi biti veliki problem za novu italijansku vlast. Premijerka Italije tada joj je čestitala na pobedi, rekavši da bi ova mlada žena mogla da pomogne italijanskoj levici da se oporavi i da gleda u budućnost.

Uz reforme u svojoj stranci, kao jedinoj koja bi u ovom trenutku mogla da se suprotstavi desnici na vlasti, najavila je i spremnost dogovora sa ostalim opozicionim partijama u zajedničkoj borbi protiv vladajućeg režima. A jedan od prvih signala mogućeg dogovora između lidera opozicije, jeste i čuveni zagrljaj između nje i Giuseppea Contea, lidera Pokreta pet zvezdica i bivšeg premijera, koji se dogodio tokom antifašističkog protesta održanog u Firenci početkom marta. Tada se okupilo više od 20.000 ljudi, koji su jasno dali svoju podršku novoj generalnoj sekretarki, koja će možda imati snagu za kako je najavila, revolucionarne promene.

Izvor: Al Jazeera

Reklama