U Hrvatskoj i dalje postoji žal za ustašama, crnokošuljašima, NDH

Iako je od završetka Drugog svjetskog rata prošlo gotovo 78 godina, kod dijela građana i dalje postoji žal za Nezavisnom državom Hrvatskom, ratnim zločincima, ustašama…

Za dom spremni
Mnogi s pravom postavljaju pitanje koliko je ustaštvo danas rašireno i prisutno u Hrvatskoj (Al Jazeera)

Iako je od završetka Drugog svjetskog rata prošlo gotovo 78 godina, kod dijela građana u Hrvatskoj i dalje postoji žal za Nezavisnom državom Hrvatskom (NDH), nekim ratnim zločincima, ustašama… U prilog tome govori i svako malo isticanje crnih uniformi, velikog slova U, uzvici “Za dom… spremni”, slavljenje Dana NDH, rođendana poglavnika Ante Pavelića…

Tome nizu svakako treba dodati niz gradova po cijeloj Hrvatskoj, gdje neke od ulica nose nazive po ustaškim zločincima, tako da su ulice Mile Budaka, Julija Makanca, 10. travnja… postale nešto sasvim normalno i uobičajeno. Tu je i zanemarivanje bitnih datuma važnih za antifašističku borbu, rušenje spomenika iz Narodnooslobodilačke borbe (NOB)…

Posljednji u nizu je događaj od prije nekoliko dana je obilježavanje 32. obljetnice osnutka IX. Bojne Hrvatskih oružanih snaga (HOS) “Rafael Vitez” u Splitu, kada su ponovno postrojeni ljudi s crnim uniformama s prvim bijelim poljem na “šahovnici”, kao i uzvici “Za dom… spremni”. O tome događaju istoga dana pisali su i brojni svjetski portali.

HDZ se srami antifašističkih spomenika

Radi svega toga mnogi s pravom postavljaju pitanje koliko je ustaštvo danas rašireno i prisutno u Hrvatskoj, odnosno da li kod dijela građana Hrvatske i danas, gotovo osam desetljeća poslije završetka Drugog svjetskog rata, postoji žal za NDH?

Hrvatski povjesničar i sveučilišni profesor Tvrtko Jakovina kaže kako je i mali broj takvih događaja zabrinjavajući, ali da ih je u Hrvatskoj ipak previše.

“Previše je toga, iako se mora priznati da je situacija bolja nego prije pet ili deset godina. Međutim, mi i danas imamo ulice širom Hrvatske koje nose imena po ustaškim zločincima, osnivamo nekakva fantomska povjerenstva, a vladajuća stranka se srami antifašističkih spomenika i ne obnavlja one uništene ili oštećene. Pri tome je Drugi svjetski rat sveden na nekoliko dana svibnja”, rekao je on.

Napominje kako sve to očigledno ne smeta razvijenome svijetu te da je Hrvatska tijekom proteklih godina izgubila puno vremena i energije na neke očite stvari koje se događaju svuda oko nas. Ističe kako sve to vrijeme nije se pojavio niti jedan novi dokument ili podatak, ali da političke elite ipak nisu napravile ništa, ili dovoljno, da se neke stvari spriječe i zaustave. Ističe kako su građani Hrvatski s tim predugo živjeli kao da je to nešto normalno, tako da ih je sada jako teško mijenjati te da će za to trebati još više energije i vremena.

Tipični revizionistički pristup važnosti

“Za promjenu svakako ima načina, ali tih 30 godina neće biti tako lako izbrisati, jer su se neka razmišljanja previše raširila svih tih godina. Obrazovanje je svakako jedan od načina za to. Međutim, mislim kako je neophodno početi stvarati sasvim drugačiju atmosferu u društvu te povući neke nedvosmislene poteze. Mislim kako je najveća odgovornost na Hrvatskoj demokratskoj zajednici [HDZ], koja je tijekom proteklih 30 godina najvećim dijelom vodila Hrvatsku i sada su na čelu države i najjača su politička stranka. Oni kao stranka trebaju zauzeti određeni stav i njega se držati bez obzira na sve”, rekao je Jakovina.

Na istu temu razgovarali smo i s povjesničarom i sveučilišnim profesorom Hrvojem Klasnićem, koji smatra kako je takvih problema danas puno manje nego ranijih godina, ali i da se cijela javnost alarmira kada se dogodi nekakav incident. Napominje kako su događaji veličanja ustaštva i ustaških ratnih zločinaca 90-ih godina prošlog stoljeća bili uobičajeni, za razliku od danas, kada su oni svedeni na znatno manji broj i zapravo su incidenti.

Prema njegovim riječima, razlog zašto je to tijekom 90-ih godina postalo toliko raširena pojava je što je u to vrijeme svaki otpor SFRJ, komunizmu i Srbiji bio prihvatljiv, pa makar i onaj ustaški, koji se tumačio tada kao patriotizam, uz neke problematične trenutke koji su cilj imali stvaranje neovisne Hrvatske. Dovelo je to do, kako kaže, tipičnog revizionističkog pristupa važnosti da se dio prešuti i tako ustaštvo postane prihvatljivo. Dalji razvoj takve atmosfere doveo je do toga da partizani gube ulice i trgovi, tako da je tih godina srušeno ili uništeno oko 3.000 spomenika iz NOB-a. U isto vrijeme ulice dobivaju Mile Budak, Julije Makanac, nadbiskup Šarić…

‘Za dom… spremni’ je isključivo ustaški pozdrav

“Danas, nakon svih tih godina i ulaska Hrvatske u Europsku uniju i u društvo najrazvijenijih država, imamo generacije ljudi koji su odrasli s tim da to nešto i nije tako grozno i štetno. Te generacije su rasle uz pjesme Thompsona, povike “Za dom… spremni”, velika slova U, HOS i slično. Sve te tvrdnje da to nema veze s ustašama su glupost. HOS je nastao na tradicijama ustaškog pokreta, pa tako slave osnivanje 10. travnja, kada se obilježava Dan NDH, njihove postrojbe nose imena po Rafaelu Bobanu i slično. Međutim, kada neslužbeno pričate s tim ljudima, onda shvatite da je njima ustaštvo izraz hrvatskog patriotizma“, rekao je Klasnić.

Dodaje kako je u međuvremenu došlo do neusklađene sudske prakse, tako da najnovije najavljene promjene zakona neće u potpunosti dovesti stvari u red, jer će opet ispasti da će policajci na terenu i suci procjenjivati je li povik “Za dom… spremni” prekršaj ili kazneno djelo i u kojem je kontekstu to loše. Ističe i kako je povik “Za dom… spremni” jedino i isključivo ustaški pozdrav i da on nikada u povijesti hrvatskog naroda nije postojao prije nego li su ga ustaše stvorili 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Osvrnuo se i na sustav obrazovanja, rekavši kako nema niti jednoga udžbenika u osnovnim školama ili srednjim školama u Hrvatskoj u kojem se govori pozitivno o ustašama i NDH.

“Ljudi ne shvaćaju kako škole, obrazovanje ili povjesničari više nisu jedini autoriteti u društvu ili izvor informacija. To su sada pjevači, nogometaši, političari i drugi, koji imaju veliki utjecaj među mladima i u društvu uopće”, istakao je Klasnić.

Osnivači HDZ-a bivši komunisti, partizani, JNA generali

Radi svega što se događa i događalo se smatra da obrazovanje ne može biti jedino koje može dati određene rezultate kako bi se stvari promijenile. Prije svega smatra da su to visoke novčane kazne, podsjećajući na primjer Austrije i Bleiburga, gdje je preko noći nestalo ustaško znakovlje, isticanje slova U, slike Ante Pavelića i slično. Razlog tome bilo je uvođenje visokih kazni, koje su preko noći promijenile puno toga. Podsjetio je i na neke odredbe njemačkog kaznenog zakona, gdje za povik “Seig Heil”, isticanje kukastog križa, SS i slično nema prostora za manipulacije među sucima i policajcima.

I Klasnić je mišljenja kako je jedan od ključeva problema u vladajućem HDZ-u, za kojega smatra da jedini ima političke snage napraviti neke konkretne korake i promijeniti stvari na bolje.

“Međutim, isto tako se može onda postaviti i pitanje kakva je to stranka koja radi svoga biračkog tijela dopušta veličanje takovoga sustava. Treba znati da HDZ Andreja Plenkovića nije isto što i HDZ Tomislava Karamarka, Milijana Brkića ili Zlatka Hasanbegovića, ali i da je to sve opomena, jer nešto takvo ne bi smjelo ovisiti o tome tko će biti na vlasti u HDZ-u ili tko bi ga mogao doći na vlast. Podsjećam i kako si osnivači HDZ-a redom bili bivši komunisti, partizani i generali [bivše] JNA, koji su se borili protiv ustaštva“, rekao je Klasnić.

Kaže kako je prije 20-ak godina bilo sasvim normalno da se u centru Zagreba okupe nacionalisti u crnim uniformama i uzvikuju “Za dom… spremni”, što se danas ne događa.

NDH nije bila država, nego kvislinška tvorevina

“Uz sve to treba znati kako će određenih incidenata uvijek biti, bez obzira na sve, jer je, na žalost, neke stvari nemoguće iskorijeniti. U prilog tome govori i to da neonacista i danas imamo u Njemačkoj, SAD-u, Finskoj i drugim državama, tako da će ih uvijek biti i u Hrvatskoj, iako svi zajedno trebamo se truditi da ih je što manje“, rekao je Klasnić.

Politički analitičar Davor Gjenero smatra kako je to pozicija revizionista te da NDH nije bila država, nego kvislinška tvorevina, koja je od početka bila postavljena naopako, koja je bila ogrezla u teškom zločinu.

“Dugoročno rješenje je samo raditi na sustavu obrazovanja, razvijati demokratsku političku kulturu, ali i potisnuti povijesne revizioniste u prostor gdje im je mjesto, odnosno na margine društva“, istakao je Gjenero.

Izvor: Al Jazeera