Kroz hubove uče, pripremaju ispite i rade na inovacijama

Po uzoru na evropske univerzitetske hubove, sarajevski Homework Hub je prvi univerzitetski hub u Bosni i Hercegovini čija je namjena okupljanje što većeg broja mladih ljudi da zajedno ili individualno uče, pripremaju ispite i rade na inovacijama.

Homework Hub, kao ideja na papiru, nastala je i prezentirana 2019. godine na takmičenju za startupove u okviru Sarajevo Business Foruma.

“Ideja je predstavljala da Sarajevo, kao glavni grad Bosne i Hercegovine, konačno bude na putu da postane studentski centar, kao jedinstveno mjesto za sve mlade okupljene oko nauke i obrazovanja, druženja i inovacija, kreativnosti i profesionalnog razvoja. To je nedostajalo gradu i to je nedostajalo mladima. Potajno smo željeli kroz rad Homework Huba oživjeti duh Vijećnice, kao biblioteke i mjesta gdje su knjige bili najbolji prijatelji, a mladalačke ljubavi se rađale“, govori Mirza Rastoder, osnivač i direktor Homework Huba.

‘Introverti su postali ekstroverti’

Prema njegovim riječima, glavni cilj Homework Huba je stavljanje važnosti obrazovanja, posebno visokog, i njegova prilagodba s potrebama tržišta rada, ali i društvene odgovornosti i korisnosti samom društvu.

“Tehnološki možemo napredovati u svakom smislu, ali u društvenom teško. U ove četiri godine rada susreli smo se s više od 9.000 mladih, različitih profila, vrlo detaljno analizirali ih i slušali. Izgubljenost u svijetu koji mnogo očekuje od vas, kao mlade osobe, predstavlja veliki pritisak i bijeg iz stvarnosti, odnosno u svijet digitalnih odaja. Vidjeli smo razvoj tih mladih koji dolaze u Homework Hub, počeli su kritički razmišljati, što itekako nedostaje društvu, introverti su postali ekstroverti, mnogi od njih nisu imali priliku dokazati se u nekim poljima, jer vam škola ili fakultet ponekad to uguši“, kaže sagovornik.

Dodaje da mlade žele potaknuti da ne moraju raditi neke stvari samo zato što moraju.

“Pokušavamo ih naučiti da trebaju raditi i s onima koje ne vole, da trebaju biti od koristi ovom društvu, jer će tako i oni imati tu korist. Sve ono što je potrebno odraslima isto tako je potrebno i mladima, zato pokušavamo svaki segment pokriti kako bi se mladi osjećali uključenim. Ali, to ipak sve kreće od obrazovanja, svakog nivoa.“

Iznio je svoje viđenje stanja u obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini, počev od osnovne škole.

‘Rašireno stranačko visoko obrazovanje’

“I dalje postoji veliki broj učenika/ca koji u devetom razredu ne poznaju padeže, osnove pravopisa, osnovne matematičke radnje, historija ima različite stranice, a na časovima demokratije se samo gleda urednost sveske, prođe devet godina, a pročita se jedna ili nijedna obavezna lektira. Prisutni su i veliki pritisci na nastavnike/ce od roditelja. Srednje škole/gimnazije bolje su opremljene i funkcioniraju nego mnogi fakulteti, a učenici/e su spremniji da budu društveno angažirani i aktivni, stručne/zanatske škole postale su ‘obrazovna kazna’ za učenike/ce s ‘lošim’ ocjenama“, kaže Rastoder.

Kada je riječ o visokom obrazovanju, smatra da je na skoro svakom univerzitetu u Bosni i Hercegovini prisutno stranačko visoko obrazovanje te da su i diplome upitne. Ujedno, problem predstavlja i sve manji broj studenata/ica, a prema podacima kojima raspolaže, u posljednjih sedam godina je više od 25.000 manje upisanih studenata/ica.

“Više studenata/ica je na kafama nego na predavanjima, tu je i prisutnost rodno i seksualnog nasilja, o kojem se glasno šuti, zatim nezdrav odnos na relaciji profesor/ice – student/ica, koji predstavlja studiranje kao mučenje, a ne kao pripremu za društvenu korist i lični razvoj. Naveo sam namjerno negativne primjere, kako bih upalio alarm o važnosti promjene obrazovnog sistema i pristupu. Mnogi će reći da nije baš tako, da postoje dobre prakse i primjeri. Postoje, ali one ne obuhvataju većinu koja čini obrazovni sistem i kad se prestanemo lagati i ‘šminkati’ stvari, onda možemo reći da smo na dobrom putu rješavanju mnogi problema u društvu. Što se tiče trendova, kao društvo pokušavamo na silu neke stvari primijeniti, dok zapostavljamo osnove. Još uvijek nismo dosegli trend da je cool biti student/ica i da je nauka in“, priča sagovornik.

Ne krije da je jedan od ciljeva rada Homework Huba i organiziranje predavanja neformalnog obrazovanja, kojima potiču studente/ice, ali i ostale, da nauče nešto više ili nešto novo o oblastima s kojima se nisu susretali.

Razočaravajuće ‘ne interesira nas ništa’

“Multidisciplinarnost je ključ uspjeha za nove poslove i razvoj u karijeri. Razne teme obuhvatamo i, u skladu s tim, vidimo koje oblasti najviše zanimaju mlade. Ne možemo se pohvaliti da ih svaki put uspijemo zainteresirati, jer, kako sami kažu, ‘ne interesira nas ništa’. Ova izjava predstavlja i predstavljat će veliki problem za naše društvo. Trenutno organiziriamo pripreme za Hub Model of United Nations, bit će takmičenje iz pismenosti, po prvi put za sve građane/ke Sarajeva, kako bismo stavili težište i na važnost pismenosti, pogotovo mladih ljudi, s obzirom na to da nam brojke ne idu prilogu koliko smo pismeni kao stanovnici Bosne i Hercegovine.“

Da iz Homework Huba osluškuju mlade te u skladu s tim i djeluju primjer je postavljena soba za molitvu kako bi studenti/ce obavljali svoje vjerske dužnosti.

“Religioznost je sastavni dio odrastanja, razvoja, životni stil. Mladima je i to potrebno, i to smo im i omogućili. Soba za molitvu se koristi, pogotovo u svetim mjesecima“, napominje Rastoder.

Kako se tokom dosadašnjeg rada sreo s gotovo svim obrazovnim akterima, od osnovnog do visokog, pa i institucionalnog, nevladinog sektora, došao je do zaključka da svi imaju istu viziju kako obrazovanje treba djelovati, ali da se rijetko ko usudi to mijenjati.

“Lično mišljenje i zaključak bi bio da su akademska ega puno veća od stvarnih vrijednosti i njihovih poziva da mijenjaju i pripremaju društvu na bolje. Smatram da obrazovni sistem karakterizira funkcioniranje društva u cijelosti, onda analizirajmo društvo, pa ćemo zaključiti kakav je obrazovni sistem i njegovo djelovanje. Homework Hub, kako su to mnogi akteri rekli, ‘vrlo mali’ pokušava ispravljati te neke ‘krive Drine’, uzaludno. ‘Vrlo mali’ nemaju šta raditi s ‘velikima’. Nisu nam svugdje ‘vrata otvorena'“, obrazlaže sagovornik.

‘Postali smo inspiracija za mnoge mlade’

Priznaje da su samo pojedini fakulteti, odnosno menadžmenti fakulteta, ostvarili saradnju s Homework Hubom.

“Da li su u pitanju neke koristi, da li je u pitanju nedostatak vremena, ili jednostavno nezainteresiranost za neki vid saradnje, neka ostane neodgovoreno. Ali, itekako smo upoznali i kroz dijalog, i odgovore koje su nam poslani, da je tu saradnja ipak imaginarni pojam. Što se tiče studentskih asocijacija, na početku smo bili zadovoljni. Uspjeli smo u namjeri da ih probudimo, da djeluju na matičnim fakultetima, da novim generacijama/predstavnicima prenesu svoja iskustva te da nastave djelovati u tim pravcima. Sada, kada pogledamo koliko smo radili s njima i koje oni sve aktivnosti organiziraju, projekte koje realiziraju, smatram da smo uspjeli u tome.“

Ponosan je što je ideja Homework Huba prisutna u cijeloj Bosni i Hercegovini i regiji te što se brzo proširila i postala inspiracija za mnoge mlade.

“Ponosan sam na komentare ljudi koji su rekli da će se ovako nešto zatvoriti nakon tri mjeseca, jer ovdje uspijevaju samo kafići i nargilhane, a evo već u četvrtu godinu ulazimo. Ponosan sam što je Homework Hub napravio zajednicu kroz koju su upoznali drugačiji pristup studiranju i slike kako biti ‘moderan student’. I najviše sam ponosan na najveću aktivnost Hub Mental Health gdje omogućavamo svim našim Hub članovima/cama jednosedmična psihoterapijska savjetovanja, a sve kako bi podigli svjesnost o važnosti mentalnog zdravlja mladih, koje je itekako narušeno, pogotovo poslije pandemije [korona virusa]“, akcentira Rastoder.

‘Nije lako otvoriti i održati svoj biznis’

Ukazuje da je ponekad pogrešno govoriti o pojmu “start-up” kada je riječ o pokretanju biznisa, jer u Bosni i Hercegovini pojam “start-up” nije zakonski prepoznat i kao takav ne nailazi na sistemske olakšice, kako to zahtijevaju standardi Evropske unije, a koji su itekako prepoznati u regiji.

“Iz ličnog iskustva govorim: nije nimalo lako otvoriti svoj biznis te ga održati, dok se uporedo borite da ga razvijate, da predstaviti svoju misiju i viziju. S druge strane vas dočekuju visoki računi, doprinosi i sve ostale uplatnice koje morate uplatiti svaki mjesec, od kojih ne vidite svrhu. Posvećenost razvoju vlastitog biznisa predstavlja 24/7 rad. Bilo koji posao da obavljate ili pokrećete najvažnije je da budete društveno-odgovorni i korisni. Mnoge regulative, nedovoljno poznavanje tržište rada, veliki izdaci za bilo koji ‘papir’ da vam je potreban… sve su to otežavajuće okolnosti da razvijete svoj posao. Ali, jedno je sigurno, iskustvo koje steknete na tom putu je neprocjenjivo i ne može ga zamijeniti nijedna pozicija na kojoj se zaposle u nekoj firmi. Nekad su teži načini ispravniji u razvoju karijere i društva“, ističe sagovornik.

Komentirajući odlazak mladih iz zemlje, konstatira da je to za neke negativan, a za neke pozitivan “trend“, jer izlaze ili bježe od problema.

“Ponekad možemo smatrati to sebičnim prema domovini, a ponekad kao najbolja odluka da sebi pomognemo. Pojedine ankete pokazuju da mladi odlaze zbog lošeg obrazovnog sistema, koji ih ne pripremi za društvenu zajednicu, drugi da je to korupcija, treći da je to nezaposlenost. Ali bih volio da imamo podatke koliko je mladih ljudi pokušalo promijeniti stvari koje im smetaju u Bosni i Hercegovini, a otišli su. Jer, i dalje smatram da ne smijemo dopustiti da onima koji vode nebrigu o nama mladima prepustimo našu državu. Mi se trebamo izboriti za svoje mjesto u svojoj državi, ne bježati.“

Mišljenja je da mladi nisu pokazali aktivističku stranu u mnogim segmentima, kao ni spremnost na promjene, jer ih i dalje uvjeravaju da je “nemoguće“ promijeniti stanje.

‘Ovo je naša država i ne smijemo je napuštati’

“Tome nas uče i roditelji, koji nam kažu: ‘šuti, ne talasaj’, ‘ti si još mlad, ne shvataš neke stvari'… S obzirom na to da su prethodne politike prema mladima i naglašavanju trenda odlaska mladih samo pospješile te brojke, očito je da tu nema povratka, niti oslonca. Samo mladi trebaju biti oslonci jedni drugima, i to bi zasigurno zaustavilo mlade u odlascima. Strategije za mlade, kojih nema na državnom nivou, samo na nižim nivoima, jasni su pokazatelji o prioritetima vlasti, odnosno nebrizi o njima“, podvlači Rastoder.

Na kraju, mladima poručuje da budu jedni drugima podrška.

“Ovo je naša država i kao takvu ne smijemo je napuštati, jer tako napuštamo svoju sadašnjost i budućnost, pružamo priliku da prošlost dođe, a znamo kakva je ta prošlost bila. Kritičko razmišljanje i promišljanje je najvažnije, a za to je potrebno obrazovanje. Tražimo, zahtijevajmo i radimo na promjenama koje želimo vidjeti u društvu. Mi smo to počeli s Homework Hubom“, zaključuje Mirza Rastoder.