Rijetki metali kao kinesko ekonomsko oružje za suočavanje sa Zapadom

Prema nekim procjenama, SAD još uvijek zaostaje za Kinom 15 godina u tehnologiji vađenja i pročišćavanja rijetkih metala.

Sjedinjene Američke Države uvoze oko 80 posto rijetkih metala iz Kine (Getty Images)

Sa sve većom upotrebom solarnih panela, vjetroturbina i električnih automobila u svijetu, kako bi se 2050. godine postigla ugljična neutralnost, raste značaj rijetkih metala, koji su nezamjenjivi u ovakvim i drugim industrijama.

Sjedinjene Američke Države (SAD) uvoze oko 80 posto rijetkih metala iz Kine.  Problem Evropske unije je veći, jer ona 98 posto svojih potreba uvozi iz Kine, navodi se u izvještaju Evropske komisije iz septembra 2020. godine.

SAD i Evropa su u tom pogledu u lošijoj poziciji u odnosu na ovisnost Evropske unije o ruskom plinu koja je iznosila oko 40 posto prije izbijanja rata u Ukrajini 2022. godine.

Zanimljivo je da su Kina, Rusija i Ukrajina među najvećim izvoznicima rijetkih metala. Australija, Brazil, Indija, Kazahstan, Malezija, Južnoafrička Republika i Sjedinjene Američke Države također vade i prečišćavaju velike količine ovih materijala, prema Institutu rijetkih zemalja i metala sa sjedištem u Švicarskoj. (Riječ ”zemalja” u nazivu je zastarjeli hemijski naziv za okside, a engleska riječ za ‘mineral’ bila je ‘earth’ – Rare Earth Oxides).

Rijetki metali sastoje se od oko 17 elemenata, koji su uključeni u najmanje 200 vrsta modernih industrija. Na primjer, iPhone sadrži oko sedam takvih rijetkih metala bez kojih ne bi mogao biti napravljen.

Ovi zemni elementi nisu rijetki u smislu količine, kao što je slučaj sa zlatom, što bi neko mogao pomisliti. Rijetki su jer se ne mogu pronaći odvojeno od drugih rijetkih zemnih metala, zbog teškoće njihovog odvajanja i apsorpcije iz ostalih minerala, manjka ponude istih, nedavnog otkrića (18. stoljeće) i njihovih jedinstvenih karakteristika.

Snažno kinesko oružje

Od početka devedesetih godina Kina je prepoznala važnost rijetkih minerala u modernim i pametnim industrijama, pa je ulagala u razvoj tehnologije njihovog vađenja i odvajanja od ostalih metala i prečišćavanje, sve dok nije preuzela dominaciju nad 90 posto globalne proizvodnje na početku 21. stoljeća. U tom procesu je koristila prednosti jeftine radne snage i nepostojanje strogih ekoloških uvjeta, što joj je omogućilo da višak svoje proizvodnje izvozi po konkurentnim cijenama.

Međutim, Washington je shvatio ozbiljnost svoje ovisnosti o Kini u oblasti rijetkih metala što ga je potaklo da intenzivira proces vađenja tih metala unutar zemlje. Također, ulazak novih konkurenata na tržište uz povećanje potražnje doveo je do pada kineske dominacije u proizvodnji sa 90 do 70 posto.

Kina je i ranije koristila rijetke metale kao oružje protiv Japana 2010. godine, nakon što je obustavila svoj izvoz tih zemnih elemenata toj zemlji zbog napetosti oko arhipelaga Senkaku, kojim upravlja Japan. Peking traži nazad to područje i naziva ga Diaoyu, navode japanske novine Nikkei u svom engleskom izdanju.

U decembru 2022. kineska Ministarstva trgovine i tehnologije obznanila su, po prvi put, svoju namjeru da zabrane ili ograniče izvoz tehnologije za obradu i pročišćavanje elemenata rijetke zemlje, slično izvozu tehnologije legura za izradu magneta visokih performansi dobivenih od rijetkih zemalja.

Ovakvo stajalište koincidiralo je sa sankcijama koje su Kini nametnule Sjedinjene Američke Države, Nizozemska i Japan, ograničavajući izvoz tehnologije i opreme za proizvodnju elektroničkih čipova.

Osamdeset posto rijetkih metala u SAD-u uvezeno je iz Kine, dok za Evropu ta brojka iznosi 98 posto.

Imajući u vidu eskalaciju napetosti oko otoka Tajvana između Kine i SAD-a, te mogućnost da ona preraste u oružani sukob u sljedećih nekoliko godina, Washington ne želi da dođe do bilo kakvih poremećaja u lancima opskrbe koji su povezani s industrijama koje ovise o rijetkim metalima, a posebno u vojnoj.

Washington stoga nastoji potaknuti svoje G7 partnere (Japan, Njemačku, Francusku, Italiju, Kanadu i Britaniju, uz Sjedinjene Američke Države) da udruže resurse i izdvoje velika sredstva kako bi ih uložili u ovaj sektor, kroz paket velikodušnih poreznih i trgovinskih poticaja za kompanije koje ulažu u vađenje rijetkih metala i za projekte čiste energije.

S tim u vezi, Sjedinjene Američke Države donijele su “Zakon o smanjenju inflacije” u augustu 2022. kako bi produžile postojeće porezne olakšice i potaknule ulaganja u projekte koji ovise o rijetkim metalima, kao što je obnovljiva energija, te kako bi ih nabavljali iz zemalja saveznica.

I pored toga, prema nekim procjenama, SAD još uvijek zaostaje za Kinom 15 godina u tehnologiji vađenja i pročišćavanja rijetkih metala.

Dok je Kina desetljećima razvijala tehnologiju odvajanja i prečišćavanja rijetkih zemalja, Sjedinjene Američke Države nisu izdvojile dovoljno sredstava za ulaganja u ovaj sektor u istom tom razdoblju.

Međutim, nastojanje Washingtona i njegovih saveznika da ulažu u vađenje i prečišćavanje rijetkih minerala, bilo u vlastitim zemljama ili u inostranstvu, poput Australije i afričkih zemalja, smanjila bi proizvodni i tehnološki jaz s Kinom.

U tom kontekstu, švedska rudarska kompanija Luossavaara-Kiirunavaara AB (LKAB) objavila je u januaru važno otkriće rijetkih zemalja u gradu Kiruna (krajnji sjever).

Švedska je smatrala da bi ovo otkriće moglo “pomoći Evropskoj uniji da postane neovisnija o rijetkim metalima iz Kine i u promoviranju zelene tranzicije (čiste energije)”.

Međutim, najveće i najvažnije otkriće bilo je u Turskoj, kada je Ministarstvo energetike i prirodnih resursa u augustu 2022. objavilo da zemlja posjeduje oko 694 miliona tona rezervi rijetkih metala, što je dovoljno da se svijet opskrbi hiljadu godina.

Ovo otkriće stavilo je zemlju na drugo mjesto po rezervama rijetkih metala, odmah nakon Kine.

Arapski svijet je u fazi proučavanja i istraživanja

Iako su brojne arapske zemlje otkrile rijetke metale, ti elementi rijetkih zemalja još uvijek nisu eksploatirani u komercijalnim količinama, jer je neophodna napredna tehnologija za njihovo vađenje i prečišćavanje, a time i strana ulaganja iz zemalja s iskustvom u ovom području.

Pored toga, vađenje rijetkih metala podrazumijeva ekološke mjere opreza, zbog upotrebe zagađujućih hemikalija, što je jedan od razloga koji je potaknuo SAD i evropske zemlje da ne šire takve projekte osim pod strogim uvjetima, što je Kini pružilo priliku za proboj i nadmoć.

Alžir ima oko 20 posto svjetskih rezervi rijetkih metala, prema procjenama Zavoda za geološka istraživanja mineralnih sirovina Afričke agencije za ekonomske i finansijske informacije.

Arapsko i afričko tržište predstavljalo je idealno odredište za zapadne zemlje, uključujući Evropsku uniju i Japan, koje se nastoje osloboditi kineske dominacije na tržištu rijetkih metala.

Na vrhu liste arapskih zemalja koje imaju elemente rijetke zemlje nalaze se Alžir, Libija i Saudijska Arabija. Nije isključeno da ih ima i u drugim arapskim zemljama, ako se njihova pažnja usmjeri na polje istraživanja ovih elemenata.

Alžir ima oko 20 posto svjetskih rezervi rijetkih metala, prema procjenama Zavoda za geološka istraživanja mineralnih sirovina Afričke agencije za ekonomske i finansijske informacije.

Iako Alžir ima važne rezerve rijetkih metala poznate desetljećima u regiji Ahaggar, u državi Tamanraset, na krajnjem jugoistoku, zajedno s plemenitim metalima i kamenjem poput zlata i urana, one su ostale zanemarene, s izuzetkom ograničenih ulaganja u vađenje zlata.

Međutim, počevši od 2022. godine, Alžir je krenuo u fazu istraživačkih studija kako bi procijenio svoje stvarne rezerve elemenata rijetkih zemalja i pristupio geološkom kartiranju, uporedo sa konsultacijama s nekoliko zemalja kao što su Rusija, Francuska i Japan radi uspostavljanja partnerstva u ovom sektoru.

Libijske studije govore o prisutnosti rijetkih metala na krajnjem jugozapadu regije Fezzan, prirodnom nastavku alžirske regije Ahaggar.

Što se tiče Saudijske Arabije, četiri elementa rijetkih minerala otkrivena su u području Hazm al Jalamid i Umm Wu'al  (sjeverno), blizu graničnog trokuta s Jordanom i Irakom.

Trgovina rijetkim metalima u svijetu, koja trenutno ne prelazi više od 1,5 milijardi dolara, dobija zamaha, a zaoštrava se i konkurencija između Kine i Rusije s jedne strane i Sjedinjenih Američkih Država, Evrope i Japana s druge strane oko rudnika rijetkih metala. Takva dešavanja su interesu arapskih zemalja koje imaju koristi od tehnologije iskopavanja ovih metala i njihovog izvoza, u sirovom obliku ili proizvedenih u cijelosti ili djelomično.

Izvor: Agencije