Oči i uši vojske: Dronovi će postati oružje za masovno uništenje

Ivan Ukraincev, broker u osiguranju strogog lica koji je postao direktor ratne humanitarne organizacije koja pruža ključnu pomoć ukrajinskim vojnim snagama, u misiji je – pomoći Ukrajini da pobijedi u ratu dronovima.

Žmiri dok februarsko sunce ulazi kroz prozore bezličnog uredskog kompleksa u Kijevu.

Napolju se čuju sirene, signalizirajući kraj uzbune za zračni napad zbog vojnih aviona koji polijeću i kruže nebom u susjednoj Bjelorusiji. Ivan ne ustukne. Ovdje je da priča o dronovima.

“Kad bismo [Ukrajina] imali dovoljno bespilotnih letjelica, mogli bismo okončati ovaj rat za dva mjeseca”, odlučno kaže.

Ivan, koji je na čelu humanitarne organizacije Starlife, nedavno se vratio s nadgledanja isporuke bespilotnih letjelica u Bahmut, grad u istočnoj Ukrajini koji je postao žarište mjesecima dugih krvavih borbi između ukrajinskih i ruskih snaga. Rovovsko ratovanje, dijelovi ničije zemlje prepuni leševa te neprekidno artiljerijsko bombardiranje doveli su do poređenja sa prizorima bojnih polja tokom Prvog svjetskog rata.

Međutim, postoji jedna ključna razlika – nebrojeno mnogo dronova koji danju i noću lebde nebom.

Riječ je o dodatku konvencionalnom ratovanju iz 21. stoljeća za koji Ivan vjeruje da bi se mogao pokazati odlučujućim faktorom u ratu u Ukrajini.

‘Prestaješ osjećati’

Ivan izvlači telefon i pokazuje video sa tri ukrajinska vojnika u maskirnim uniformama na krovu stambenog bloka u ratom razorenom predgrađu Bahmuta. Slabo osvjetljenje sugeriše da je rano jutro ili večer.

Jedan od vojnika navlači par FPV (pogled iz prvog lica) naočala preko glave. Izgledaju slično naočalama za ronjenje, ali su u tvrdoj plastici i opremljene malim ekranom unutra.

Koristeći obje ruke, pažljivo pritišće niz prekidača na bežičnom ručnom upravljaču između prstiju i nježno ih gura prema naprijed. Može se čuti glasno zujanje. Dron, veličine laptopa, podiže se s tla iznad uništenog gradskog pejzaža. Drugi vojnik drži se za pojas operatera drona kako ne bi izgubio ravnotežu i pao s ruba zgrade. Ovo je ukrajinski dron FPV Kamikaze, izrađen po narudžbi, nazvan tako jer se nakon polijetanja više ne vraća.

Ivan pretražuje telefon sve dok se ne pojavi snimak sa kamere drona. Usamljeni ruski vojnik vijuga kroz mrežu blatnjavih rovova stotinjak metara ispod objektiva na dronu. Dron se počinje brzo spuštati, usmjeravajući se na vojnika. Na kraju, vojnik podiže pogled, a dron je tako blizu da se ne može razaznati izraz užasa na njegovom licu. Snimak naglo završava. Dron će eksplodirati sekundu ili dvije kasnije, te ubiti ili teško raniti vojnika.

Ivan zaključava ekran i stavlja mobitel na stol. Takvi ratni snimci, uključujući napade bespilotnih letjelica, često kruže u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram putem službenih vojnih i civilnih kanala s obje strane u sukobu.

Ivan je bio praktičan u isporuci bespilotnih letjelica koje je Starlife kupio kroz kampanje prikupljanja sredstava i osiguravao da budu operativni na prvoj liniji.

Ova iskustva učinila su ga imunim na užase borbe.

“Kad puno ljudi umre, prestaneš imati emocije. Ili patiš, ili nešto radiš”, objašnjava govoreći o poslu koji ga zaokuplja.

Unatoč trezvenoj vanjštini, Ivan osjeća empatiju prema nižim ruskim vojnicima, za koje kaže da ih nadređeni tretiraju “kao topovsko meso” u krvavim bitkama oko Bahmuta.

Kaže kako vjeruje da je za to kriva opresivna “staromodna” hijerarhija.

“Na prvoj liniji u Bahmutu vidite da ruski komandanti nemaju poštovanja prema svojim vojnicima”, kaže.

“Koriste ih kao raspoloživi resurs. Možete vidjeti kako 10 vojnika šalju iz rovova, kako bi mogli odrediti odakle ih napadamo. Koriste ih kao mamac, jer čim se pregrupišemo negdje drugo, pošalju još 10, pa još.”

Formiranje ‘Vojske dronova’

Oslanjanje na bespilotne letjelice kao taktičke tehnologije nastavlja eksponencijalno rasti na obje strane kako je rat u Ukrajini ušao u 14. mjesec.

Funkcije dronova variraju, od izviđačkih misija do napada navođenim projektilima. Također, mogu varirati u veličini i mogućnostima, od prenamijenjenih komercijalnih dronova, kao što je DJI Mavic 3, koji košta manje od 2.000 dolara i uglavnom se koristi u svrhe nadzora, do borbenih dronova kao što je Bayraktar TB2 turske proizvodnje, koji zahtijeva pistu i koji kontroliše posada u kontrolnoj stanici na tlu.

Važnost bespilotnih letjelica u ratu očigledna je od prvih dana kada su ih ukrajinski vojnici počeli koristiti za praćenje kretanja ruskih trupa dok su pokretale višestruke napade na sjevernu, južnu i istočnu Ukrajinu. Međutim, ruske snage često su mogle identificirati lokacije ukrajinskih operatera korištenjem tehnologije kao što je DJI AeroScope, platforma za otkrivanje dronova.

U julu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pokrenuo poziv “Vojska dronova” za prikupljanje novca za kupovinu flote vojnih bespilotnih letjelica (UAV) iz zemalja širom svijeta.

Prema navodima Mihajla Fedorova, ukrajinskog ministra za digitalnu transformaciju, kupljeno je 1.765 dronova po cijeni od 3,4 milijarde dolara, a 3.500 vojnika u okviru projekta je obučeno za upravljanje njima.

Početkom oktobra, Rusija je počela napadati infrastrukturne mete i civilne strukture kamikaza dronovima iranske proizvodnje Shahed-136, prema ukrajinskim vlastima, uvodeći ratovanje dronovinama u novu fazu. Shahed-136 ima raspon krila od 2,5 metara i može lebdjeti iznad svoje mete sve dok ne dobije upute za napad.

Ukrajina je tada pojačala svoje napore da se suprotstavi ruskim napadima dronovima.

Ukrajinski zračni i pomorski napad dronovima na krimsku luku Sevastopolj krajem oktobra oštetio je ruski crnomorski vodeći brod, fregatu Admiral Makarov.

Krajem februara, UJ-22 ukrajinske proizvodnje oboren je oko 80 km jugoistočno od Kremlja.

Sistemi protuzračne odbrane od tada su instalirani u Moskvi.

Ukrajinska vojska također je osnovala 60 novih eskadrila jurišnih bespilotnih letjelica, barem po jednu u svakoj vojnoj brigadi.

‘Najosnovniji alat u strategijama’

U krvavim bitkama koje bjesne u istočnoj Ukrajini, Ivan kaže da su bespilotne letjelice postale “najosnovniji alat” u ofanzivnim i odbrambenim strategijama.

“Kada ste na prvoj liniji i imate na raspolaganju dronove, osjećate da ste u prednosti”, kaže.

Uprkos smrtonosnoj upotrebi dronova u ratu, Ivan kaže kako vjeruje da oni mogu spasiti živote na prvoj liniji zbog preciznijeg ciljanja.

“Dronovi se mogu koristiti kao snajperisti”, kaže, te dodaje da mogu letjeti oko zgrada ili drugih civilnih prepreka kako bi došli do neprijateljskih položaja.

“Tenkovi mogu biti samo napadački, a artiljarija ne može gađati pojedince. Ako granata pogodi zgradu, to je to”.

Ciljanje ruskih vojnih prijetnji s povećanom preciznošću znači da je manja vjerojatnoća da će civili biti ubijeni ili oštećena infrastruktura, govori Ivan.

Također omogućuje jedinicama da sačuvaju svoju municiju.

Sa druge strane, kaže, dronovi se koriste kao “oči i uši” vojske za praćenje neprijatelja i zaštitu ukrajinskih trupa.

“Šta biste radili prije dronova? Morali biste poslati vojnika s durbinom i radiom na vrh brda.”

To je scenario za koji kaže da izlaže vojnika značajnom riziku.

Ulrike Franke, viša saradnica pri Europskom vijeću za vanjske poslove, kaže da vjeruje da je najrevolucionarniji aspekt bespilotnih letjelica u ratovanju njihovo izviđanje.

“Odjednom, dobivate stvarno jeftino, stvarno jednostavno stalno nadziranje na nebu i na prilično niskim hijerarhijskim nivoima u oružanim snagama”, tvrdi Franke u dokumentarcu Al Jazeere pod nazivom Dronovi i budućnost ratovanja.

‘Nema dovoljno dronova’

Problem je, kaže Ivan, u tome što ukrajinska vojska – koja većinu svojih dronova kupuje u inostranstvu, često koristeći sredstva donirana putem inicijative „Vojska dronova“ ili entiteta poput fundacije Starlife – jednostavno nema dovoljno tih letjelica.

Ivanova organizacija izdanak je Starlife LLC-a, velike ukrajinske osiguravajuće kompanije, koja kaže da je prikupila gotovo 500.000 dolara u svojoj posljednjoj kampanji za dronove, koja je počela sredinom januara.

To još uvijek nije dovoljno, smatra Ivan.

“Novac za bespilotne letjelice ostaje najveća prepreka Ukrajini da pobijedi u ratu”, kaže otvoreno.

Otprilike polovina donacija Zaklade dolazi iz inostranstva. Ipak, kaže, za razliku od Ukrajinaca koji imaju malo primjedbi na dobrotvorne donacije za bespilotne letjelice, mnogi strani dobrotvori oklijevaju dati takav novac.

“Na Zapadu postoji određena naivnost kada je riječ o dobrotvornim donacijama”, kaže.

“Ljudi nam rado pomažu s lijekovima i odjećom, ali mislite li da nam više trebaju lijekovi ili dronovi? To je kao da vam nogu režu komad po komad, a neko vam daje lijek da ne iskrvarite umjesto da ukloni osobu koja vam je reže.”

‘Rat je pokretač napretka’

Serhij, koji je samo želio reći svoje ime, pričljivi je 32-godišnji prodavač dronova s urednom frizurom i tetovažama koje mu se protežu niz ruke. Obilazi gomile komercijalnih dronova kineskog proizvođača DJI.

Prodavnica u kojoj radi nalazi se na jednom kraju prometne ulice Hrečšatik u centru Kijeva i prije 24. februara 2022. bio je glavno mjesto za kupovinu komercijalnih dronova.

“Prodavao sam ih ljudima koji su željeli snimati svojih putovanja”, kaže.

“Skoro uvijek su koristili dronove samo za zabavu, kao hobi. Sada su sve prodaje vezane uz rat.”

Mnogi kupci ovih dana su civili koji kupuju dronove za vojno osoblje koje poznaju

Izlog trgovine, koji gleda na prometnu ulicu, nekada je bio ispunjen dopadljivim marketinškim plakatima koji su prikazivali najnovije proizvode dronova. Sada, lutke stoje u borbenoj opremi i sa balističkim kacigama uz generatore struje i veliku bespilotnu letjelicu, raspona krila iste visine kao Serhij.

“Svi u trgovini shvatili su u prvim danima rata da moramo znati sve što možemo o bespilotnim letjelicama”, kaže, objašnjavajući da su njihove izviđačke sposobnosti bile korisne za ukrajinske napore otpora dok su ruske trupe napredovale do predgrađa Kijeva.

“Sada čak i ja mogu razumjeti principe kako napraviti bespilotnu letjelicu od nule ili kako je odvojiti i modificirati za dodavanje granata, naprimjer”, kaže on.

Serhij opisuje bitku umova u kojoj su ukrajinski civili i vojno osoblje prisiljeni neprestano razvijati kreativne metode za suprotstavljanje ruskom napredovanju.

Kao primjer takvog inovativnog rješavanja problema, pokazuje na veliki komad mašinerije uvučen u zelenu plastičnu kutiju, uzdignut metar uzrak na metalnom stubu. Naprava, koju on naziva Olha, što je uobičajeno žensko ukrajinsko ime, lokalni je izum dizajniran za kodiranje lokacije DJI operatera, koju je ruska tehnologija presrela.

Spasio je mnoge živote, kaže, ali ukrajinski stručnjaci za dronove već su morali razviti novi uređaj jer Olha nije kompatibilna s najnovijim dronovima.

Serhij ovaj tehnološki razvoj vidi kao nešto pozitivno.

“Rat je okidač za napredak”, kaže, podižući pogled dok pregledava isporuku.

Zatim dovršava prodaju za kupca, predajući kutiju u kojoj se nalazi komercijalni dron dami plašljivog izgleda, koja ga stavlja na rame i izlazi iz prodavnice.

Doba ratovanja dronovima

Brzi razvoj bespilotnih letjelica posljednjih godina i integrirana tehnologija umjetne inteligencije (AI) kojom su opremljeni, izazvali su etičku zabrinutost među nekim stručnjacima, naročito u vezi upotrebe takozvanih robota ubica ili smrtonosnog autonomnog oružja.

David Bielecki, operativni direktor Flytronica, poljskog proizvođača bespilotnih letjelica, kaže u Dronovi i budućnost ratovanja da će “u bliskoj budućnosti bespilotna letjelica vjerovatno letjeti iznad mete, odlučiti da je to meta, a možda u budućnosti, napast će.”

Elizabeth Minor iz Kampanje za zaustavljanje robota ubica rekla je autorima dokumentaraca da je glavni problem s autonomnim oružjem “erozija ljudske kontrole nad upotrebom sile, kao i sve veća automatizacija odluka o ubijanju”.

Devet godina neformalnih razgovora Ujedinjenih naroda u Ženevi usmjerenih na formiranje temeljnih međunarodnih pravila za vojne bespilotne letjelice malo su napredovali.

Izvještaj UN-a sugeriše da je smrtonosno autonomno oružje sa sposobnošću “ispali, zaboravi i pronađi” već korišteno u sukobu u Libiji 2020. kada su dronovi Kargu-2 turske proizvodnje u potpuno automatskom načinu napali neodređeni broj boraca.

Toby Walsh, australski akademik i stručnjak za umjetnu inteligenciju na Univerzitetu New South Wales u Sydneyu koji se, poput Minora, bori protiv robota ubica, upozorava da bi postavljanje autonomnih dronova u Ukrajini moglo postati realna mogućnost.

“Mislim da ćemo se na kraju osvrnuti unatrag i shvatiti da smo vodili borbu koja je promijenila samu prirodu rata”, kaže on.

“U Prvom svjetskom ratu izumili smo mitraljez na tenku i to je promijenilo prirodu rata; u Drugom svjetskom ratu izmislili smo zračno bombardovanje neprijateljskih gradova”, objašnjava.

“Imam osjećaj da će se historičari osvrtati na rat u Ukrajini i shvatiti kako su bespilotne letjelice i autonomija počeli uzimati maha, a to je bio korak koji je promijenio prirodu rata.”

Walsh očekuje da će na kraju biti uvedena međunarodna regulativa kako bi se zaustavila potencijalna uporaba dronova ubiica. “Pitanje je”, kaže on, “koliko brzo.”

“Mislim da ćemo stići do toga jer će ovo u konačnici biti oružje za masovno uništenje”, kaže.

Brza normalizacija upotrebe dronova u ratovima

Snimci koji se skoro neprekidno dijele aplikacijama za razmjenu poruka, na društvenim platformama i u medijima o korištenju dronova u ukrajinskom ratu za vojne ciljeve, poput uništavanja tenkova ili napada na neprijateljske položaje, potaknule su pitanje da li se upotreba dronova na raznoj pozornici brzo normalizira.

Colin Alexander, viši predavač političkih komunikacija na Univerzitetu Nottingham Trent u Ujedinjenom Kraljevstvu, istraživao je ulogu bespilotnih letjelica u ratovanju i kaže da se javna rasprava o etičkoj upotrebi bespilotnih letjelica u sukobu obično fokusira na asimetrično ratovanje, kao što je dvije decenije stara američka kampanja dronovima u Jemenu.

Međutim, sukob u Ukrajini ne predstavlja istu neposrednu etičku zagonetku jer je to “vrlo javni prikaz simetričnog ratovanja”, kaže on.

“U ovom ratu, ne bih rekao da imamo savršeno uravnotežene budžete, ali Rusija koristi dronove, a i Ukrajina koristi dronove. Obje strane imaju mnogo tehničkog znanja i opreme,” kaže.

“Samo zato što obje strane imaju pristup njima, to ne znači da su upravu “, dodaje.

“Međutim, postoji realističan aspekt svega – ako imate dronove, a dronovi vas napadaju, ne biste li upotrijebili dronove kao odgovor?“, zapitao je.