Ulazak Finske u NATO mijenja geopolitičku realnost svijeta

Politički analitičari širom svijeta smatraju kako je ulazak Finske u NATO najbolji pokazatelj da i male zemlje mogu igrati ogromnu ulogu na geopolitičkom planu.

Zastava Finske je 4. aprila podignuta u sjedištu NATO-a u Briselu (EPA)

Finska je početkom aprila postala 31. članica NATO-a. Ova nordijska zemlja godinama je zagovarala vojnu neutralnost, ali prošlogodišnja vojna agresija Rusije na Ukrajinu preko noći je promijenila politiku Finske.

Ulazak zemlje s nešto više od pet miliona stanovnika u NATO promijenio je cjelokupnu geopolitičku kartu svijeta, smatraju politički analitičari i komentatori.

Prema studiji koju je 2016. godine uradio američki think tank RAND Corporation, Rusiji bi trebalo 60 sati da preuzme kontrolu nad glavnim gradovima Estonije, Latvije i Litvanije u slučaju konvencionalnog napada. Snage ove tri članice EU-a i NATO-a bile bi nadjačane. Nakon toga, zapadne vojne štabove progonio je strah da bi Vladimir Putin mogao pokrenuti brzi napad u regiji kako bi testirao odlučnost Saveza i potkopao kredibilitet kolektivne odbrane, kako je navedeno u članu 5. Sjevernoatlantskog ugovora.

Iako je katastrofalan učinak ruske vojske od njezine invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. to doveo u pitanje, Estonija, Latvija i Litvanija nedvojbeno predstavljaju stratešku „Ahilovu petu“ Transatlantskog saveza. Tri baltičke države smještene su između Bjelorusije na jugoistoku i ruske enklave Kalinjingrad na zapadu. S ostatkom Saveza povezani su samo uskim Suwałki koridorom na poljsko-litvanskoj granici.

U slučaju sukoba, ovaj koridor bi mogle zauzeti neprijateljske trupe, a baltičke države bi bile odsječene od ostalih NATO saveznika. NATO bi se tada suočio s dilemom: ili prihvatiti činjenicu poraza od Rusije i tako izgubiti sav kredibilitet ili pokušati vratiti izgubljeno tlo i tako riskirati rat velikih razmjera s Rusijom, u kojem se opasnost od nuklearne eskalacije ne može u potpunosti isključiti.

Mijenjanje temeljnih računica

Lukas Hassebrauck, službenik za sigurnosnu i odbrambenu politiku u njemačkom Bundestagu u svojoj analizi za briselski portal Međunarodna politika i društvo (International Politics and Society) tvrdi kako nedavno pristupanje Finske NATO-u i skoro pristupanje Švedske, iz temelja mijenja ovu vojnu računicu.

„Sjeverno proširenje Saveza prava je geopolitička promjena koja uvelike pojednostavljuje odbranu Baltika. Razumljivo, vijest da su dvije nordijske države podnijele zahtjev za članstvo u Savezu u maju 2022. radosno je dočekana u Tallinnu, Rigi i Vilniusu“, smatra on.

Estonska premijerka Kaja Kallas komentirala je na Twitteru prošle godine: „Ne može se precijeniti važnost ovih koraka za našu porodicu NATO-a i nordijsko-baltičku sigurnost. Radujte se danu kada ćemo moći reći #WeAreNATO zajedno s Finskom i Švedskom“. Samo dan nakon objave, Kallas je, zajedno sa svojim kolegama Artursom Krišjānisom Kariņšom u Latviji i Ingridom Šimonytė u Litvaniji, objavila zajedničku izjavu, toplo pozdravljajući odluku Finske i Švedske.

Što je još značajnije, tri baltičke republike bile su među prvim državama članicama koje su službeno ratificirale pristupanje. Posebno za Litvaniju uspješno dovršenje dvojnog pristupanja do jula 2023. sada predstavlja važan vanjskopolitički cilj jer će biti domaćin sljedećeg sastanka na vrhu šefova država i vlada NATO-a.

Hassebrauck smatra kako pristupanje NATO-u predstavlja kopernikansku revoluciju u vanjskoj i odbrambenoj politici i za Finsku i za Švedsku.

„Dvije su se države time odrekle dugogodišnje tradicije vojne nesvrstanosti. Ni prije toga, međutim, niko u Helsinkiju ili Stockholmu nije gajio iluziju da operativne snage više nisu potrebne za vjerodostojno vojno odvraćanje od Rusije. A suočeni s ruskim agresorskim ratom protiv Ukrajine, za vlade obiju zemalja pridruživanje NATO-u prvenstveno je pitanje osiguravanja dodatnih zaštitnih mjera koje nadilaze njihove nacionalne sposobnosti“.

Za NATO, navodi se u analizi, Finska i Švedska predstavljaju vrijednu političku i vojnu imovinu. Obje države posjeduju moderne, dobro opremljene oružane snage i stabilne demokratske institucije. Ovo nije trivijalno razmatranje za Savez, nakon godina preuzimanja onoga što se s razlogom može opisati kao laka vojna snaga.

Finski budžet za odbranu već sada iznosi dva posto BDP-a (oko šest milijardi dolara). Međutim, Ministarstvo finansija planira daljnje povećanje od 2,2 milijarde dolara za razdoblje od 2023. do 2026. U februaru 2022. potpisan je ugovor sa Sjedinjenim Američkim Državama o kupovini 64 najsavremenija borbena aviona F-35, koji bi trebali zamijeniti starije F/A-18 finskih zračnih snaga do ranih 2030-ih. S vrijednošću od oko 8,4 milijarde eura, ovo je najveća finska vojna nabavka ikada. Na temelju nastavka obaveznog služenja vojnog roka i vlastitog posebnog rezervnog sistema, u slučaju rata, finska bi vojska mogla biti ojačana na snagu od 800.000 do 900.000 žena i muškaraca s minimalnim kašnjenjem. To je za evropske standarde enormna brojka.

Velika poboljšanja za odbrambene sposobnosti NATO-a

U analizi se navodi kako je dovoljan samo letimičan pogled na kartu da se vidi koliko će dalekosežne promjene donijeti ulazak Finske i Švedske u NATO za vojnostratešku tektoniku sjeveroistočne Evrope. Baltik će de facto postati unutarnje more Saveza. Također će znatno pojednostaviti odbranu Estonije, Latvije i Litvanije, budući da će Finska i Švedska od sada snositi glavnu odgovornost za (su)odbranu Baltika. U budućnosti će se estonski zračni prostor moći nadzirati i braniti iz Finske. Glavni gradovi Tallinn i Helsinki udaljeni su svega 80-ak kilometara, što za modernu artiljeriju i protuzračnu odbranu ne predstavlja nikakvu poteškoću.

Nadalje, širenje na sjever stvara stratešku dubinu potrebnu za vraćanje okupiranog teritorija. Dvije nordijske države popunjavaju postojeću prazninu – ‘slijepu tačku’ – u planiranju oabrane NATO-a za svoj istočni teritorij. Ovo također znatno povećava NATO-ove raspoložive mogućnosti za brzo projekciju snaga u sjeveroistočnoj Evropi.

Sve u svemu, zaključuje se u analizi, agresivna ekspanzijska politika Vladimira Putina dovela je do upravo suprotnog od onoga što je prvobitno namjeravao. Finsko pristupanje dodalo je oko 1.300 kilometara ruskoj granici s transatlantskim odbrambenim savezom, više nego dvostruko od postojeće granice. Dramatično pogoršana sigurnosna situacija stavila je čak i zemlje s desetljećima tradicije nesvrstanosti u okvir za moguće članstvo u NATO-u. Vojna neutralnost izgubila je svaku vrijednost kao garancija stabilnih odnosa s Moskvom. Više ne nudi strateško životno osiguranje. Kao rezultat toga, vojna ravnoteža snaga u baltičkoj regiji pomaknula se još više u korist NATO-a. Sve u svemu, odbrana područja je pojednostavljena, a tri baltičke države Estonija, Latvija i Litvanija izašle su kao najveći pobjednici.

Profesor historije i političkih nauka na Univerzitetu Michigan Ronald Suny u analizi za The Conversation navodi kako u svijetu geopolitike, velike sile stvaraju, krše i igraju po vlastitim pravilima, dok se manje države uglavnom moraju zadovoljiti prilagodbom svijetu koji određuju drugi.

Zbog toga je, prema njegovom mišljenju, odluka Finske da se pridruži NATO-u tako važna. To naglašava koliko je ruska invazija na Ukrajinu poremetila globalnu stvarnost za koju se dugo smatralo da je sređena, barem od strane zapadnih sila.

„Hvaljeni ‘poredak temeljen na pravilima’ koji su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici u NATO-u reklamirali kao najbolji način za upravljanje svijetom se mijenja – privlači neke, ali još sumnjičavije u očima nacija koje nisu upućene u članstvo u klubu. U međuvremenu, Rusija i Kina osporavaju hegemoniju SAD-a i Zapada nad globalnim poslovima i traže sistem u kojem je moć raspodijeljena regionalno, pri čemu Moskva i Peking imaju kontrolu nad onim što vide kao svoje dijelove svijeta“, navodi profesor Suny.

Doba neutralnosti postalo prošlost

Manje nacije diljem svijeta razmišljaju kako se one uklapaju u ovu obnovljenu podjelu svijeta.

Finska je jedna takva država i napravila je dramatičan izbor. Stoljećima je morala razmatrati vlastite interese zajedno i u skladu s interesima svog velikog susjeda: carske Rusije, zatim Sovjetskog saveza i današnje Rusije Vladimira Putina. Tokom godina Hladnog rata Finska je usvojila model neutralnosti i prilagodbe kako bi koegzistirala s Rusijom. Takav način ophođenja s obližnjom susjednom velikom silom bio je poznat kao “finlandizacija”.

Prije sadašnjeg rata, finski model nezavisnosti i neutralnosti hvalio se kao održiva alternativa pridruživanju Ukrajine ili NATO-u ili približavanju strateškom savezu predvođenom Rusijom, Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti.

„Sve se promijenilo kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu krajem februara 2022. Vrlo brzo je postalo jasno da ovo neće biti brzi trodnevni udar dekapitacije u Kijevu za koji su mnogi mislili da će biti. Evropa je sada namjeravala temeljito preispitati svoj odnos s Rusijom“, kaže Rachel Rizzo, viša saradnica u Evropskom centru Atlantic Councila za magazin Time.

Finski ulazak u NATO je pobjeda za obje strane, smatra Rizzo. Prema njenom mišljenju Finska dobiva prednosti članstva u NATO-u, a NATO također dobiva prednosti finske vojske.

Politički komentatori diljem svijeta slažu se u jednoj konstataciji. Bez obzira na veličinu zemlje, odluke poput finskog ulaska u NATO mogu promijeniti geopolitičku kartu svijeta.

Izvor: Al Jazeera

Reklama