Velika obrazovna reforma u Hrvatskoj lako može postati veliki promašaj

Godinama unazad u Hrvatskoj se može čuti kako je sustav obrazovanja zastario i da ne prati suvremena društvena kretanja i potrebe, odnosno da su učenici opterećeni nizom manje bitnih predmeta dok je onih bitnih pak nedovoljno.

Svjesni toga, posljednjih godina često su se mogla čuti obećanja o reformi sustava obrazovanja, ali je ona izostajala.

Prije nekoliko dana ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs pozvao je sve osnovne škole da se prijave na sudjelovanje u eksperimentalnom programu pod nazivom „Osnovna škola kao cjelodnevna škola“ koji je predstavljen kao najveća reforma obrazovanja u Hrvatskoj do sada.

Objavljen je i Javni poziv za odabir 50 škola koje će sudjelovati u eksperimentalnoj provedbi iduće četiri godine, a koji će trajat do 28. travnja. Škole u eksperimentu u prosjeku će dobiti po 300.000 eura za potrebe nabave opreme potrebne za održavanje nastave i dodatne troškove škola.

Prema najavama ministra, u osnovne škole u Hrvatskoj uvodi se cjelodnevna nastava koja će obuhvatiti sve učenike od prvog do osmog razreda. Ukoliko sve bude po planu, cjelodnevna nastava u hrvatskim osnovnim školama mogla bi zaživjeti od 2027/28. godine, a prethodit će joj eksperimentalna provedba.

Kako je najavljeno, tijekom predstavljanja učenici bi u školama provodili od 8:00 do 16:00 ili 17:00 sati poslije podne. Najavljeno je kako će nastavni dan za učenike biti podijeljen u dva dijela – obvezni ili A1 program i izborni ili A2 program. Taj obvezni dio nastavnog dana počinjao bi ujutro u 8:00 sati i trajao do 16:00 ili do 15:30 sati.

On bi bio sličan redovitoj nastavi kakva se sada provodi. Izborni dio nastave bi uslijedio odmah poslije obveznog i trajao bi do oko 17:00 sati. A2 program je program potpore i potpomognutog učenja u kojemu učenici gradivo ponavljaju i utvrđuju gradivo zajedno s učiteljima te pišu zadaće koje su do sada radili kod kuće.

Taj dio izvannastavne aktivnosti obuhvaća aktivnosti koje je škola dužna organizirati, a tu je i dio koji se odnosi na izvanškolske aktivnosti koje pohađaju samo djeca i roditelji koji to odaberu, poput sportskih treninga ili folklora. U isto vrijeme uvode se novi predmeti, a učiteljima će biti uvećana i osnovna plaća.

„Polazimo od duljine boravka djece u školama, otvaranja mogućnosti da svako dijete, bez obzira na socijalni i materijalni status ili stupanj obrazovanja njegovih roditelja ima zaista jednake uvjete u školama, do toga da izjednačimo količinu znanja koju nastavnici prenose toj djeci, da maknemo s dnevnog reda potrebu instrukcija. Zatim da povećamo kvalitetu obiteljskog života, jer s obzirom na to da neće biti domaćih zadaća, u to će se vrijeme moći provoditi kvalitetnije obiteljsko druženje. Cilj je i bolja socijalizacija među učenicima i djecom, vršnjacima, koja je dovedena u pitanje u ovo digitalno vrijeme i nakon korone“, rekao je Fuchs.

Novi predmeti

Posebni savjetnik ministra obrazovanja za uvođenje cjelodnevne škole Josip Burušić rekao je kako će u taj dio programa biti uključeni i stručni suradnici škole te da će svaki učenik od prvog do osmog razreda imati osiguranu jednaku količinu stručne pomoći i potpore tamo gdje je treba imati, a to su škole.

„Tu potporu učenicima pruža onaj koji je najkvalificiraniji – učitelj. Učitelj je taj koji najbolje zna i može prepoznati interese vlastitih učenika, a ima potpunu slobodu da organizira metodičke oblike rada. Unutar programa potpore nema novog administriranja za učitelje i nema ocjenjivanja. Cilj ovog programa je izjednačiti priliku za sve učenike, koji će kroz program sve ili većinu odgojno-obrazovnih aktivnosti obavljati u školi, a nakon škole imat će vrijeme za sebe, obitelj i prijatelje“, rekao je Burušić.

Projekt cjelodnevne nastave donosi i neke nove predmete za učenike u osnovnim školama. Tako će se „Priroda i društvo“ podijeliti na „Prirodoslovlje“ te „Društvo i zajednicu“.

Od ranije je poznato kako se uvodi i predmet „Praktične vještine“ koji pokriva razvoj manualnih sposobnosti i koordinacije pokreta. „Informatika“ postaje predmet „Informacijske i digitalne kompetencije“.

Novi izborni obvezni predmet je i predmet „Svijet i ja“ koji će biti alternativa „Vjeronauku“ te će ga oni koji ne idu na „Vjeronauk“ morati pohađati. Novost je i uvođenje obveznog drugog stranog jezika.

Projekt predviđa povećavanje broja sati za „Hrvatski jezik“ i „Matematiku“ kao i umjetničke predmete poput „Likovne kulture“ i „Glazbene kulture“.

Velika novost je i da nastavu „Tjelesne kulture“ u prva četiri razreda osnovne škole više neće predavati učitelji, već magistri kineziologije.

Roditelji neupućeni

Kada je riječ o uvođenju projekta cjelodnevne nastave u osnovnim školama, roditelji ne kriju kako su slabo ili nikako upoznati te da zapravo ne znaju niti što on donosi ili odnosi, odnosno hoće li njihovoj djeci donijeti neki boljitak.

„Niti sam znala da se nešto spremna ili uvodi niti znam o čemu se radi. Iskreno i ne razmišljam previše o tome. Znam samo da se neke stvari moraju promijeniti na bolje jer ovo nije dobro kako se sada radi. Nevjerojatno mi je da u 21. stoljeću djeca u škole jedva nose torbe koliko su teške. Smeta me i činjenica da su roditelji s djecom od prvog do četvrtog razreda prinuđeni raditi nekakve projekte što se pak svodi na to da sve to naprave roditelji jer drugačije ne ide. Obrazovanje se mora modernizirati i biti u korak s modernim vremenima. Kako, ne znam ali valjda znaju oni koji su plaćeni za to. Djeci trebaju nekakva praktična znanja, informatika, strani jezici i slično, a ne da uče sve napamet“, kaže Nataša Vidić iz Vukovara.

Međutim, koliko god o novom projektu iz Ministarstva obrazovanja govorili s oduševljenjem on je kod mnogih naišao na brojne kritike.

Tako predstojnik katedre za informacijske znanosti Mario Dumančić kaže kako je plan ministra Fuchsa uvesti šest novih predmeta za djecu, više tjelesnog, geografije, matematike i hrvatskog, a manje informatike.

„Smatramo da je to zapravo skandalozno i korak unazad općenito i u školstvu i u razvoju društva. Imamo i e-imenik i e-maticu i tako dalje, i u konačnici Hrvatska razvija i e-građane koji će jednog dana dakle u potpunosti cjelokupno društvo informatizirati za sve potrebe života, a mi sad idemo korak unazad“, rekao je Dumančić.

Ministar Fuchs je kritike o smanjenu broja nastavnih sati za informatiku pojasnio rekavši kako je informatika do sada bila neobavezan predmet od prvog do četvrtog razreda da bi u petom i šestom razredu postala obvezan predmet.

Rekao je i kako se u sklopu izbornog dijela nastava može financirati i dodatna nastava informatike ovisno o interesu učenika i učitelja.

Brojne kritike

Međutim, koliko god su sa projektom uvođenja cjelodnevne nastave u hrvatske osnovne škole u ministarstvu oduševljeni i smatraju da su učinili nekakvu revolucionarnu promjenu učitelji u školama smatraju drugačije i upućuju salve kritika jer smatraju kako cijeli projekt nije dobro osmišljen, zbrzan je, ima puno manjkavosti…

Mogu se čuti i mišljenja da su na projektu radile osobe koje niti jedan radni dan nisu provele u razredu. Učiteljice i učitelji koji su se javili i komentirali propuste žele ostati anonimni jer, kako kažu, strahuju od mogućih posljedica.

Jedna od nezadovoljnih učiteljica kaže kako je odluka o smanjenu satnice informatike apsolutno odluka koju ne razumije tko ju je uopće imao hrabrosti staviti kao prijedlog kao i da je sramotno marginalizirati danas najvažnije vještine bez kojih je čovjeku onemogućeno normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Kaže i kako učenici, posebno nižih razreda, već nakon četvrtog sata gube bilo kakvu motivaciju za rad te da im je koncentracija minimalnoj razini, umorni su i nemirni te jedva čekaju da nastava završi. Pita se tko će osigurati potrebne uvjete i opremu da se može provesti ovakva nastava kao i tko će je sve provoditi.

„Voljela bih kada bi mi netko od tih koji su pisali projekt odgovorili tko će provoditi rekreacijske vježbe tijekom odmora jer ja za to nisam studirala pa se niti ne smatram kompetentnom. Tko će dežurati pod odmorima, hranom…? Tko će i kada i gdje ispravljati pisane provjere, pripremati nastavu, bilježiti bilješke, pisati mišljenja, izvoditi terenske i izvanučioničke nastave? Tko će voditi računa o učenicima s teškoćama u razvoju i učenju, provoditi brojne projekte? Treba nam vojska ljudi za ovo. Nametanje obaveze da su djeca u školi do 15:00 sati je van svake pameti i ja kao roditelj ne bih prihvatila i željela da mi je dijete svaki dan toliko opterećeno, pogotovo ako ne mora biti. Pustite roditelje da sami odluče što će i kako će sa svojom djecom”, kaže jedna učiteljica s istoka Hrvatske koja je željela ostati anonimna.

Svi sugovornici iz škola s istoka Hrvatske s kojima smo razgovarali na ovu temu imaju nekakve manje ili veće zamjerke na prezentirani prijedlog. Opći zaključak je da je ovaj projekt cjelodnevne nastave neodrživ.

„Ovo je neodrživ prijedlog i da on i ako se počne provoditi neće dugo trajati. Neće jer nije dobar i treba ga ne doraditi nego možda i u cijelosti promijeniti. Potrebne su nam promjene ali ne ovakve. Možda za početak da se za mišljenje pitaju učitelji koji rade s djecom kao i roditelji koji najbolje znaju što je dobro za djecu, a što nije. Ako ne znamo sami onda treba da iskoristimo iskustva iz drugih država koje imaju pozitivna iskustva“, zaključio je jedan učitelj.