Pravnici: Dokazat ćemo da je Wagner teroristička organizacija

Prošlog je januara prebjegli plaćenik privatne vojne kompanije Wagner ušao u Norvešku prešavši preko zamrznute rijeke na granici sa Rusijom, uz potjeru ruske policije.

Andrej Medvedev je za pokret Gulagu.net, koji se bori za ljudska prava, kazao kako mu je život bio ugrožen nakon što je vojnik pod njegovom komandom pokušao pobjeći iz ukrajinskog rata, gdje Wagner igra glavnu ulogu, i bio ubijen udarcem maljem u glavu. Dodao je kako je to standard za dezertere u Wagneru i kako želi svjedočiti protiv prvog čovjeka Wagnera Jevgenija Prigožina, ali traži azil u Norveškoj.

Sada bi mogao biti glavni svjedok u seriji građanskih parnica koje se spremaju širom svijeta protiv Wagnera, a najveća od njih se sprema u Velikoj Britaniji. U novembru je britanska pravna firma McCue Jury and Partners poslala opomenu pred tužbu Prigožinu i još 32 osobama povezanim sa kompanijom.

„Dokazat ćemo kako je Wagner teroristička organizacija, da je počinio teroristička djela ne samo protiv određenih pojedinaca ili zgrada u Ukrajini, već protiv cijelog stanovništva jer je Wagner u nezakonitoj zavjeri sa Ruskom Federacijom“, naveo je za Al Jazeeru Jason McCue, stariji partner u kompaniji.

„Ruska Federacija koristi terorizam Wagnera nad ukrajinskim narodom kako bi oni pružili manji otpor i izbjegli iz države, te tako omogućili jednostavniju invaziju. Sve se radi sa namjerom.“

Nuklearna elektrana kao skladište

McCue je imao i ranije slične slučajeve. Izborio je kompenzaciju za žrtve Irske Republikanske Armije (IRA) nakon što je britanska Vlada pristala da ne progoni ovu grupaciju u sklopu mirovnog sporazuma iz 1998.

Kada je oboren avion Malaysia Airlinesa MH17 2014. godine, za šta se sumnjiče snage pod ruskom kontrolom, kada je poginulo 298 osoba, Parlament Ukrajine je od McCuea zatražio pokretanje parnice u ime žrtava.

Sada je McCue oformio globalnu alijansu pravnih kompanija, pod nazivom Ukrajinska pravna alijansa (UJA), a koju podržava ogromna mašinerija novinara i bivših špijuna koji sakupljaju dokaze, uz pomoć ureda ukrajinskog tužitelja i tamošnje vojne obavještajne službe, kako bi tužili Wagner čije je sjedište u ruskom Sankt Petersburgu.

Dokaze šalju i širem forumu Ukrajinski program za civilno društvo (UCSLP) koji čine pravnici iz cijelog svijeta. Britanski slučaj će pokušati dokazati kako su operativci Wagnera postavili eksploziv blizu nuklearnog pogona.

„Naši dokazi pokazuju kako su ruski vojnici odbili postaviti te eksplozive, pa je Wagner to uradio“, kaže McCue bez navođenja o kojem je pogonu riječ.

Tokom jula je ukrajinska agencija za nuklearnu energiju Energatom objavila kako Rusija koristi ukrajinske nuklearne elektrane kao skladišta municije.

„Ruska vojska je uvukla najmanje 14 jedinica teške vojne opreme sa municijom, oružjem i eksplozivom u pogonsku sobu Prve energetske jedinice nuklearne elektrane Zaporožje“, navodi Energatom.

Oleksandr Staruk, šef vojne administracije Zaporožja, govori kako su ruske snage aktivno granatirale civilne građevine na drugoj strani rezervoara rijeke Inhulec iz nuklearke Zaporožje. To je nagnalo američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena da kaže pred Generalnom skupštinom UN-a kako je Rusija „dala potpuno novo i užasno tumačenje pojmu živi, ljudski štit“.

No, ruska taktika bi joj se mogla tumačiti kao provociranje da ukrajinske snage uzvrate vatru, čime bi se stvorila antiukrajinska propaganda o mogućoj nuklearnoj katastrofi za koju bi se Kijev krivio.

„Spremni smo dokazati kako ruska vojska čuva elektranu i kako Ukrajina, koja dobija naoružanje od Zapada, koristi to oružje i dronove da napadne nuklearnu elektranu i kako se ponaša kao majmun sa granatom“, izjavio je Evgenij Balicki, šef ruske okupacione administracije u Zaporožju.

Težak zadatak

Pavlos Eleftheriadis, profesor javnog prava na Univerzitetu Oxford i gostujući profesor na univerzitetu NYU Abu Dhabi, govori kako je lako dokazati kršenje međunarodnog prava poput invazije na drugu državu, ali ne i krivične slučajeve.

„Standard dokazivanja je visok, trebaju vam svjedoci. Tražite od običnog suda da zauzme stav prema događaju izvan njegove jurisdikcije. To se ne smije potcijeniti. Pravila građanskog i krivičnog suda su jasna, nije bitno da li je Prigožin jako loša osoba, to morate dokazati činjenicama“, ističe on.

McCue za Al Jazeeru kaže: „Ovo je veoma jak slučaj, mislim kako ne mogu izgubiti“, te opisuje svoje dokaze kao „tehnički neosporne“.

Količina dokaza, tužitelja i tužbi stvara i ogroman finansijski pritisak na firme koje ne primaju javni novac, samo privatne donacije. McCue ističe kako je već potrošeno 20 miliona američkih dolara i kako UCLSP mora sakupiti još za nastavak. No, isplata bi mogla biti ogromna, i finansijski i moralno.

U glavnom McCueovom slučaju se traži kompenzacija žrtvama od pet milijardi funti sterlinga (6,1 milijarda dolara), no McCue dodaje kako bi među potražiteljima mogli biti svih 180.000 Ukrajinaca u Velikoj Britaniji pa bi vrijednost tužbe mogla još rasti.

No, kompenzacija žrtvama nije jedini cilj. Iz UCLSP-a žele popuniti i prazno mjesto odgovornosti. Međunarodni krivični sud (ICC) je ovog mjeseca optužio ruskog predsjednika Vladimira Putina za nelegalnu otmicu ukrajinske djece. No, još nije uspostavljen međunarodni tribunal za procesuiranje Rusije za zločin agresije.

Ipak, građanske parnice se mogu voditi ako ih pojedinci finansiraju.

„To je strateško korištenje zakona gdje međunarodne institucije, tijela ili vlade ili ne uspiju doći do pravde ili postoji rupa u sistemu“, ističe McCue.

Strateški cilj u osuđivanju Wagnera je „stvaranje frustracija i izazivanje nereda u ruskoj vojnoj mašineriji“, dodaje sagovornik Al Jazeere.

„Kada kažem Wagner, onda govorim o kompanijama, pojedincima i oligarsima, kleptokratama koji su dio njegovog kišobrana kako bi se postigli Putinovi vanjskopolitički ciljevi, bilo da su geopolitički ili ekonomski.“

Smatra se kako Wagner nema poznate imovine u Velikoj Britaniji.

Strategija je prijenos presude britanskog suda tamo gdje imaju, oduzimanje bankovnih računa u Švicarskoj, rudarskih operacija u Burkini Faso i Centralnoafričkoj Republici ili operacija šverca zlatom iz Sudana – za sve se to sumnja da je u vlasništvu Wagnera. Cilj toga je otežati Putinu vođenje rata.

„Putin angažira Wagner za svoju vanjsku politiku, koristi ih kao ogranak jer mogu činiti krivična djela, terorizam, postizati njegove ciljeve, dok on može stajati po strani i govoriti kako nisu dio ruske vojske“, govori McCue.

Kada se Wagner stigmatizira kao “teroristička organizacija”, McCue se nada, imat će problema i pri regrutaciji penzionisanih profesionalnih vojnika koji „ženama govore sada kako se bore protiv terorizma“.

Zamrznuta ruska imovina

Pomaže činjenica da je u novembru Evropski parlament okarakterizirao Wagner kao „terorističku organizaciju“, a slično je u januaru uradilo Ministarstvo trezora SAD-a što je olakšalo oduzimanje imovine grupacije. Vrši se pritisak na Evropsku komisiju i Kongres SAD-a da isto urade.

„Sada moramo naći nove složene odgovore na složena pitanja. Zato podržavam pozive da se Wagner okarakterizira kao teroristička organizacija“, za Al Jazeeru je rekla Oleksandra Matvičuk, direktorica Ukrajinskog centra za građanske slobode (CCL) koja je prošle godine dobila Nobelovu nagradu za mir.

Njena organizacija je više fokusirana na formiranje međunarodnog tribunala i pomaže ukrajinskom javnom tužitelju i Vijeću Evrope da sakupe dokaze protiv Rusije, kao i protiv Wagnera.

„Metode koje koriste za postizanje političkih i ekonomskih ciljeva ruske države u drugim državama su terorističke metode. Mi dokumentiramo sve što su Rusi uradili u Ukrajini, uključujući i rad pripadnika grupe Wagner, no naš rad je samo osnova za dalje istrage stoga rado sarađujemo sa svakom inicijativom koja se direktno fokusira na ovu problematiku“, ističe Matvičuk.

McCue govori kako se drugi slučajevi formiraju u SAD-u, Izraelu, Češkoj i Francuskoj, kao i drugi slučaj u Velikoj Britaniji, što bi moglo „potencijalno značiti milione žrtava i stotine milijardi odštete“.

Kampanja UCSLP bi mogla dovesti do dalje strateške pobjede povećanjem odštete. Trenutno je 300 milijardi dolara ruske državne imovine zamrznuto u Evropskoj uniji. Uzimanje je nezakonito po međunarodnom pravu, ali bi sudske presude mogle dovesti da ta sredstva budu proslijeđena tužiteljima.

Čak i da EU odmrzne tu imovinu po okončanju rata u Ukrajini, ona bi ostala vezana za sudske odluke.

„Lako možemo procijeniti kako imamo potencijalnih 200 milijardi dolara potraživanja iz cijelog svijeta. Ako dobijemo kompetentne presude, njih možemo povezati sa sankcioniranom imovinom“, kaže McCue.