Almanis: Milioni su glasali za nezavisni Sibir

Milioni su iskazali želju i nadu da će Sibir, bilo u obliku zajedničke ili posebnih država, biti nezavisno, demokratsko i napredno okruženje izvan sastava Ruske Federacije, kaže za Al Jazeeru Andrius Almanis, član Komiteta za nezavisnu Sibirsku konfederaciju.

Dodaje kako zvanična Moskva nikada nije otvoreno obznanila da su starosjedilački narodi i manjinske zajednice na meti prošlogodišnje mobilizacije za ruske snage i invaziju na Ukrajinu, ali sve što radi na terenu pokazuje drugačiju sliku.

Pod Sibirom se podrazumijeva prostor u Rusiji iza rijeke Ural. Ogromna su to prostranstva sa još uvijek nedovoljno istraženim prirodnim bogatstvima.

Prema zvaničnim podacima, riječ je o prostranstvu većem od 13 miliona kvadratnih kilometara, što je najveći dio Ruske Federacije (malo više od 17 miliona kvadratnih kilometara), a na kojem živi 36,8 miliona stanovnika. Poređenja radi, nešto manje stanovnika imaju Grčka, Albanija i sve države nastale raspadom Jugoslavije.

Do dolaska Rusa krajem 16. vijeka, na ovom prostoru je živio veliki broj starosjedilačkih naroda. Najorganiziranija državna tvorevina bio je Sibirski kanat, država Sibirskih Tatara. Kada su Rusi porazili Tatare, osvajanje Sibira je teklo relativno lako. Moglo bi se reći da su prirodne prepreke zadavale više muka od otpora lokalnog stanovništva. Tokom 17. i 18. vijeka bit će završeno rusko osvajanje Sibira.

Iako ogroman prostor, bogat raznim resursima i energentima, Rusi su ga ipak, prvenstveno zbog surovih klimatskih uvjeta, nerado i sporo naseljavali. Naseljenici su bili vojnici i avanturisti svake vrste, dok su kasnije uglavnom to bili oni pripadnici ruskog društva koji su bili progonjeni na razne načine, uglavnom politički i vjerski disidenti.

Velika udaljenost od Moskve, te surovi uvjeti života, uticali su da i Rusi i starosjedioci u međusobnoj interakciji formiraju posebne mentalitetske odlike.

Sibir će se po zlu „proslaviti“ posebno za vrijeme SSSR-a i Josifa Staljina gdje će mnogi u gulazima naći smrt.

Ipak, Sibir je za Rusiju bio i ostao dragocjen, zbog nepojmljivih bogatstava koja se tamo kriju. Sibir je jedan od najrjeđe naseljenih dijelova svijeta i upravo zbog ove ogromne demografske rupe u Rusiji rastu strahovi od separatizma, ali i interesa susjeda, prvenstveno Kine za ove ogromne prostore.

• Možete li reći više o pokretu Slobodni Sibir (Free Siberia)? Koji dijelovi Ruske Federacije mogli bi biti u Nezavisnoj konfederaciji Sibira?

– Komitet Nezavisne sibirske konfederacije objavio je prošlog decembra Deklaraciju nezavisnosti Sibirske Konfederacije. Više od 70 osoba je potpisalo ovaj dokument. Same ideje o sibirskoj nezavisnosti su uvijek bile relevantne, sibirski narod je uvijek stremio ka slobodi i nikad se nisu smatrali Rusima.

Prema Deklaraciji, članice Sibirske konfederacije mogu biti naredni dijelovi Ruske Federacije: Krasnojarski Kraj, Oblast Tjumen, Autonomni okrug Jamalo-Nenec, Autonomni okrug Hanti-Mansi – Ugra, Oblast Novosibirsk, Oblast Kemerovo, Oblast Irkutsk, Altaj Kraj, Oblast Omsk, Oblast Tomsk, Republika Hakasija, Republika Tuva i Republika Altaj.

Sve navedene regije imaju pravo na samoodređenje i proglašenje državne nezavisnosti. Sibirska konfederacija je otvorena za potpisivanje sporazuma za uključenje i drugih teritorija u konfederaciju, a koje nismo naveli, pod uvjetom da narodi tih teritorija izraze volju i želju za time.

Naravno, svaka od spomenutih regija također ima pravo da nije dio Sibirske konfederacije, ukoliko takva bude volja naroda.

• Kolika je trenutna podrška nezavisnom Sibiru, kako u Sibiru, tako i van njega?

– Početkom godine, objavljen je i održan referendum na internetu koji je doveo do deklaracije aspiracija za nezavisnost pet ruskih regija. Gotovo 5,6 miliona ljudi iz svih regija je učestvovalo u tom referendumu i većina ih je bila da svih pet regija proglase nezavisnost. Približno 2,4 miliona ljudi je glasalo za nezavisni Sibir, što je 63,9 posto od 3,78 miliona koji su učestvovali u glasanju za nezavisnost Sibira.

• Kako nacije i organizacije na području Sibira reagiraju kada je priča o ratu u Ukrajini? Koliko je mobilizacija pogodila sibirske nacije?

– Žalosno je reći, ali do sada ruski narod nije pružio otpor agresorskom ratu koji je pokrenula njihova vlast. Veliki broj ljudi različitih regija je mobiliziran i ginu u Ukrajini. Mnoge organizacije u inostranstvu, ali i u Rusiji, pripremaju aktivniji otpor proizvoljnom djelovanju ruske vlasti.

• Može li se mobilizacija za rusku vojsku tretirati kao pogodan način za Kremlj da se riješi problem starosjedilačkih nacija i manjinskih naroda?

– Režim Kremlja možda nije objavio ciljanu politiku uništavanja nacionalnih manjina, no neproporcionalno regrutiranje ljudi iz regija sa nacionalnim manjinama drugačije sugerira.

• Po Vašem mišljenju, koji su dijelovi Ruske Federacije na putu ka nezavisnosti?

– Mislim kako će kavkaske nacije biti prve pri osvajanju nezavisnosti, a vjerovatno će ih pratiti Tatarstan i Baškortostan.

• Na kraju, kako vidite budućnost u Ruskoj Federaciji, u Sibiru?

– Mi vjerujemo u demokratsku, mirnu i prosperitetnu blisku budućnost Sibira i njegovih naroda i vjerujemo kako će ta demokratija, mir i prosperitet nacija i naroda Sibira biti vječne. No, sve to ovisi o građanima Sibirske konfederacije i njihove želje da brane demokratiju i svoje zemlje.

Iskreno, ne vidim budućnost za Rusku Federaciju. Smatram kako će je zamijeniti mnoge nove, nezavisne i prosperitetne države. Ali, to će biti moguće tek nakon moralnog preporoda – nakon što se priznaju zločini počinjenih protiv Ukrajine i drugih država te isplate reparacija.