Infracrvene tapete za grijanje ‘rješenje’ za energetsku krizu

Ruska agresija na Ukrajinu nije pogodila samo milione Ukrajinaca, koji su se našli pod salvom artiljerijskih i raketnih napada, kao ni Ruse, koji su, milom ili silom, poslani da ratuju na teritoriji svog susjeda, već su posljedice odluke Moskve osjetili i milioni građana širom svijeta, pogotovo Evrope.

Već prisutni problemi s energentima su energetsku krizu podigli na novi nivo kako je rasla solidarnost s Ukrajinom i kako se sve manje Stari kontinent oslanjao na ruski plin koji je zagrijavao veći dio domova u Evropi.

Iako su brojne zemlje uspjele pronaći alternativne načine snabdijevanja plinom, a u velikoj mjeri je u očuvanju rezervi pomogla i topla zima, ipak su rasle cijene energenata, što je posljedično dovelo do rasta troškova za grijanje, čak i uz brojne preporuke da se ograničava temperatura grijanja – kako u javnim, tako i u privatnim zgradama.

Tanke bakarne trake i sloj grafena

Brojni građani regije i prije rata u Ukrajini su imali poteškoće da prebrode hladne dane zbog visokih troškova. Mnogi su investirali u grijne sisteme na pelet, ali su relativno ubrzo odustali od njega, zbog stalnog rasta cijena ovog ogrjeva, te prešli na druge načine zagrijavanja. Grijanje na drva i ugalj se ponovo “vratilo u modu”, kako zbog nešto nižih troškova, tako i zbog sigurnosti da korisnici neće ovisiti o geopolitičkim dešavanjima, odnosno ne moraju brinuti da li će neko “zavrnuti” plin, što je briga s kojom su mnogi morali živjeti u protekloj godini

Stoga je vijest da se u Velikoj Britaniji testira sistem grijanja putem električnih infracrvenih tapeta djelovala kao potencijalno rješenje za problem stabilnog dotoka plina i stalnog grijanja.

Ove tapete imaju tanke bakarne trake i sloj grafena, koji, kada je priključen na električnu mrežu, emitira infracrveno zračenje te stvara toplinu nalik onoj koju stvara Sunce.

Za razliku od radijatora, koji u klasičnim sistemima centralnog grijanja prostorije zagrijavaju takozvanim konvekcijskim grijanjem, odnosno zagrijavanjem zraka u prostoriji koji zatim cirkulira, ove električne infracrvene tapete zagrijavaju čvrste predmete u prostoriji, uključujući ljude, i to u rasponu od dva do tri metra.

Elektrootporno grijanje načelno nije dopušteno

Ovaj sistem omogućava korisnicima da putem aplikacije na telefonu upravljaju grijanjem i tačno biraju koju prostoriju griju, i to kada oni to žele, što je posebno bitno onima koji ne žele plaćati za grijanje praznih domova kada su na poslu, odmoru, u školi… što u klasičnim sistemima najčešće nije moguće. Veliki broj domova se grije po osam i više sati iako niko u njima tokom tog perioda ne boravi.

Osim toga, s obzirom da grijanje dolazi “iz zidova”, nema potrebe za često nezgrapnim radijatorima ili pećima, koje često uskraćuju fleksibilnost uređivanja domova i predstavljaju prepreke.

Dodatno, klasični radijatori isušuju zrak te dovode do pojave plijesni, prije svega oko prozora, a loš kvalitet zraka se često dovodi u vezu sa zdravstvenim problemima s kojim su suočeni stanari socijalnih stanova.

Iako ova tehnologija djeluje kao rješenje za veliki broj problema s kojima se građani svijeta, ali i regije, suočavaju, ona ipak ima ograničenja koja bi mogla utjecati na njenu širu primjenu.

Inženjer Boris Labudović, izvršni urednik stručnog časopisa EGE, posvećenog energetici, ekonomiji, ekologiji i etici, pojašnjava da bi takav način grijanja u većim razmjerima teško mogao zamijeniti dosadašnje načine grijanja, tim više što elektrootporno grijanje (a to je to) kao glavni način grijanja u stanovima, kućama i poslovnim prostorima načelno nije dopušteno.

‘Zelenim sistemima se smanjuju onečišćenja

“Električna površinska grijanja (što bi bile ove ‘električne infracrvene tapete’) mogu se koristiti, ali samo kao dopunsko ili dodatno rješenje, naprimjer kao električno podno grijanje u kupaonicama. Drugim riječima, takvo rješenje je moguće, ali samo kao dodatno grijanje.”

Najveći izazov je spomenuto ograničenje iz propisa o učinkovitoj upotrebi energije u zgradama, dodaje.

Osim toga, prisutan je izazov i povećane potrošnje električne energije i mogućnost prelaska ograničenja priključne snage iz energetske saglasnosti.

Zrak u gradovima regije svake godine sve je zagađeniji, gdje veliki udio štetnih čestica dolazi od grijanja na čvrsto gorivo, tako da je nužno raditi na realizaciji “zelenih sistema” kojima se smanjuju onečišćenja.

Postavlja se pitanje jesu li infracrvene električne tapete “zelene”. Bilo koji električni sistem grijanja može biti zelen ako je ta električna energija isključivo proizvedena iz obnovljivih izvora, ističe Labudović.

Koliko bi bilo isplativo grijanje ovom metodom?

“Kako to u današnjem energetskom miksu još nije moguće, ako se električna energija uzima iz javne elektroenergetske mreže, onda barem tako mora biti certificirana. Naravno, postoji mogućnost spajanja takvog sustava grijanja na vlastitu sunčanu elektranu. Onda je to 100 posto zelena energija.”

Njihov “zeleni” utjecaj na okoliš dovela je u pitanje i Tina Fawcett sa Instituta za promjenu okoliša Univerziteta u Oxfordu, koja je kazala da bi ova tehnologija potencijalno mogla biti zelenija varijanta, s obzirom na to da se sve više koriste obnovljivi izvori za proizvodnju električne energije. Tu je, dodaje, i problem cijene, s obzirom na to da električna energija u Velikoj Britaniji, ali i drugim zemljama, košta nekoliko puta više od plina.

Budući da u regiji najveći dio dnevne potrošnje pokrivaju termoelektrane, povećana potrošnja za rad infracrvenih tapeta značila bi i njihovo povećano korištenje i posljedično veći utjecaj na okoliš i čistoću zraka.

Uz uvjet da mogu zadovoljiti te potrebe, pitanje je da li bi elektroenergetski sistemi u regiji mogli podnijeti pritisak povećanog korištenja električne energije za grijanje i koliko bi uopće bilo isplativo grijanje ovom metodom.

Izvršni urednik stručnog časopisa EGE navodi da se već postavlja pitanje šta bi bilo kada bi se u narednim godinama sve više kućanstava okrenulo dizalicama topline, odnosno toplinskim pumpama, i počelo masovno kupovati električna vozila. To, za početak, ne bi mogle podnijeti ni električne instalacije u zgradama, ni trafostanica na koju je zgrada priključena, kaže.

‘Kad nema struje, znaš da je izbio rat’

“Elektroenergetski sustav kakav je sada u Hrvatskoj vrlo vjerojatno ne bi u ovom trenutku mogao podnijeti takvo naglo povećanje potrošnje električne energije, no za naredne se godine očekuju značajna ulaganja, kako bi to jednom bilo moguće. Kakvo je stanje u zemljama u okruženju, i tu vrijedi ono staro pravilo – što južnije, to tužnije.”

Kada je riječ o isplativosti takvog grijanja, ona ovisi o razlici u cijeni električne energije i ostalih energenata na tržištu. Za sada, električno grijanje je, barem u Hrvatskoj, i dalje najskuplje, naprimjer električnim grijalicama, kaloriferima, električnim radijatorima, split klima-uređajima…

Međutim, za neke ideja infracrvenih tapeta zvuči primamljivo, uprkos nekim njihovim manama.

“Iako nisam čuo za njih ranije, zvuči zanimljivo. U staroj porodičnoj kući smo se grijali na drva i ćumur i zaista više ne želim da moram ustajati ujutro u hladnoj sobi da naložim vatru i da unosim drva iz podruma. Jedno vrijeme sam živio u stanu s centralnim grijanjem i morali smo ga plaćati čitavu godinu, čak i kad nije radilo, tipa ljeti. A navečer ga ugase, pa se stan brzo ishladi, zbog starih prozora, i onda se mora čovjek dobro zamotati da se ugrije kad spava. Čujem da je centralno [grijanje] još više poskupilo, pa postoji i taj problem”, kaže Sarajlija Aldin Hodžić.

“Danas se grijem na plin, koji je i poskup i stalno razmišljam hoće li ga biti. Uvijek je pitanje dugovanja plinskih kompanija, pa ne znamo hoće li nam Rusi, ili ko već, ‘zavrnuti’. Pa sad je problem s Ukrajinom i hoće li zbog sankcija zabraniti ruski plin, kako će to utjecati na cijene. A sa strujom znaš na čemu si. Stalno je ima. A kad nema struje, znaš da je izbio rat. A tad ti je svejedno jesi li na centralnom, plinu ili struji, jer svakako neće ničeg od toga biti”, dodaje Hodžić.

U Britaniji do 2035. namjeravaju ukloniti plinske bojlere

Povrh svega, kaže, primamljivo zvuči ideja da može grijati samo prostoriju koju želi i koliko želi.

“Ako se grijete na drva, grijete samo prostoriju gdje vam je peć. Ako je centralno, onda grijete cijeli stan, bez obzira treba li vam to i jeste li uopšte u stanu. Odem na posao, stan se bezveze grije. A što se tiče plina, veliki su početni troškovi instalacija, što je opet dodatni problem.”

U Velikoj Britaniji gotovo 23 miliona domova spojeno je na plinsku mrežu, a vlasti to planiraju promijeniti i žele do 2035. godine postepeno ukloniti sve plinske bojlere u okviru nastojanja da se smanji emisija stakleničkih plinova. Koliko će u tome pomoći električne infracrvene tapete ostaje da se vidi.