Online predatori ‘vrebaju’ sa svih strana, djeca ranjivija nego ikad

Uz sve pozitivne i korisne stvari koje je društvu donio razvoj informacionih tehnologija, internet je – naročito razvojem društvenih mreža – donio i brojne opasnosti, a djecu učinio ranjivijom nego ikada ranije.

Broj otkrivenih slučajeva lanaca pedofilije kontinuirano raste, potvrđujući raširenost i ozbiljnost ovog problema. Prema podacima Interpola, na internetu je u svakom trenutku prisutno oko 750.000 online predatora, a brojna istraživanja pokazuju da granice ne postoje i da je ovaj problem prisutan u svim dijelovima svijeta.

Da ovog problema nije pošteđena ni Srbija potvrđuje, između ostalog, akcija “Armagedon”, u sklopu koje su u posljednjih nekoliko godina uhapšene stotine pedofila. U posljednjoj u nizu akcija uhapšeno je devet osoba koje su u dužem vremenskom periodu preko interneta preuzimale, skladištile na svojim uređajima i dijelile sadržaje nastale iskorištavanjem maloljetnih osoba u pornografske svrhe.

Pretresom stanova osumnjičenih, uvidom u računare i računarsku opremu pronađeni su sadržaji seksualne eksploatacije djece od sedam do 14 godina i druge fotografije i videozapisi eksplicitne zloupotrebe djece u pornografske svrhe, saopćili je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

“Na žalost, i u ovom našem delu Evrope zabeleženi su slučajevi gde su zli ljudi, odnosno pedofili, na veoma manipulativan i lukav način sticali poverenje dece, pre svega devojčica, lažno se predstavljajući da su njihovi vršnjaci, tražili fotografije gde su devojčice polunage ili nage, nakon čega kreću sa ucenama”, kaže Katarina Jonev Ćiraković, stručnjakinja za sigurnost djece na internetu.

“Te ucene idu u dva koloseka: jedan je kada ucenjuju decu da im šalju fotografije, a drugi je kada ‘jure’ profile poznatih roditelja i mama influenserki za koje znaju da redovno ‘kače’ fotografije svoje dece koje screenshotuju, malo urede i prodaju dalje”, dodaje.

Organizovani kriminal

Jonev Ćiraković ističe da je riječ o organizovanom kriminalu i da je važno objasniti roditeljima da postoji jako veliki broj ljudi koji su internet i društvene mreže prihvatili kao dio svojih kriminalnih aktivnosti. Akcije hvatanja pedofila i online predatora jesu nužne, ali naglašava da veliki broj uhapšenih čine kriminalci koji internet koriste za nelegalnu zaradu.

“Ako bi analizirali protekle tri godine akcije ‘Armagedon’, videli bi da najveći broj ljudi koji su ‘pali’ čine oni koji su snimali decu, a oni idu čak u krajnost snimanja čina silovanja dece, krađe i iznuđivanja fotografija… To jeste organizovana kriminalna grupa, koja je veoma dobro umrežena i koja sarađuje sa predatorima iz okoline u cilju distribucije dečije pornografije”, kaže Jonev Ćiraković.

Saša Živanović, potpredsjednik beogradskog Instituta za bezbednosni menadžment i bivši načelnik Odjelenja za visokotehnološki kriminal MUP-a Srbije, pojašnjava da postoje četiri kategorija online predatora.

Prvu kategoriju čine kolekcionari, koji preuzimaju sadržaj sa pedofilskih stranica na svoje uređaje i održavaju kontakte s drugim kolekcionarima. Drugu kategoriju čine kolekcionari distributeri, koji potiču dijeljenje dječije pornografije i na internetu nude mjesto za razmjenu tehničkih savjeta kako izbjeći hapšenja i istrage nadležnih organa širom svijeta. Treću kategorija je najgora, a čine je oni koji proizvode i distribuiraju dječiju pornografiju.

“U ovu kategoriju spadaju ljudi koji su držali cyber jazbine, koje su krenule sa Filipina. To su prostorije iz kojih se za novčanu nadoknadu uživo prenosi sam čin seksualnog zlostavljanja dece i maloletnika”, kaže Živanović.

Četvrtu kategoriju čine takozvani voajeri, koji samo pristupaju stranicama s pedofilskim sadržajima, bez preuzimanja materijala na svoje uređaje, što usložnjava njihovo otkrivanje i hapšenje.

Roditelji snose najveću odgovornost

Igor Jurić, direktor Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Novog Sada, ističe da je riječ o kompleksnom problemu, čije su razmjere mnogo šire nego što to generalno želimo priznati.

“Kada sa roditeljima razgovaramo o realnim opasnostima na internetu, a naročito u ruralnim sredinama, nailazimo na opšte konstatacije, nevericu da određene stvari uopšte postoje i da se dešavaju, a često i na podsmeh. Zbog toga je informisanje građana jako važno”, ističe Jurić.

“Ukoliko roditelji nisu dovoljno informisani o tome šta predstavljaju društvene mreže danas, onda sa detetom ne mogu ozbiljno ni razgovarati o tome. Zbog toga je važno informisanje roditelja i dece, kako bi shvatili koliko može štete da se nanese ukoliko se neadekvatno i nebezbedno koristi internet”, dodaje.

I Jonev Ćiraković kaže da je primjetan trend “neprihvatanja” i “nesuočavanja” sa stvarnim problemima koji se događaju u našem društvu.

“Roditelji očekuju da će škola da se pozabavi pričom o kontracepciji, seksualnom obrazovanju, bezbednosti na internetu, drogi, alkoholu, štetnosti duvana… A zapravo sve lekcije započinju u roditeljskom domu. Nije poenta uplaštiti dete, već ga osvestiti da ovaj svet nije toliko bezbrižno mesto. Ako roditelji žele da njihova deca budu sigurna i zaštićena, moraju ih upoznati sa postojećim opasnostima”, pojašnjava.

Živanović također ističe da, kada je riječ o sigurnosti djece na internetu, najveću odgovornost snose roditelji. Pojašnjava da roditelji najčešće griješe kada djetetu kupe neki “pametni” uređaj, misleći da je tako sigurnije, jer ne izlazi iz kuće, a zapravo nisu svjesni opasnosti koje tu vrebaju.

“Nisu to samo pedofili, tu su i sekte, desničarske organizacije, navijačka udruženja, raznorazni izazovi poput onih sa TikToka, koji predstavljaju velike probleme za tinejdžere danas”, kaže Živanović.

Kad roditelji ‘uzmu pravdu u svoje ruke’

Ukazuje i da su nerijetke situacije u kojima roditelji “uzimaju pravdu u svoje ruke”.

“Imali smo slučaj da roditelji, kada saznaju da je njihovo dete žrtva nekog internet predatora, angažuju tehnički pismena lica koja identifikuju te ljude, nakon čega odu i pretuku tu osobu, uzmu njegovu izjavu, pa tek onda prijave slučaj nadležnim organima”, navodi Živanović.

“Ili situacije u kojima roditelji unište elektronski uređaj, a upravo se na njemu nalaze dokazi.”

Upozorava da takve stvari ometaju istrage i u konačnici hvatanje online predatora i pedofila. Zbog toga je, ističe, ključna edukacija roditelja, ali i adekvatna komunikacija s djetetom.

“Decu treba savetovati da nikada ne dogovaraju susrete ‘uživo’ sa nepoznatima, bez prethodnog dogovora sa roditeljima, da nikad ne odgovaraju na poruke preko interneta koje su zlonamerne, nepristojne, neprijatne ili na bilo koje poruke koje ih uznemiravaju, kao i da to prijave roditeljima”, kaže.

“Dete treba pohvaliti i za stvari koje su normalne i očekivane, jer jednom kada uspostavite taj nivo poverenja da vam dete sve prijavi, vi ste sigurno pobedili. Ali, pre toga ga morate upoznati sa svim opasnostima na koje može naići”, zaključuje Živanović.

Djeca i tinejdžeri uglavnom nesvjesni opasnosti

Jonev Ćiraković smatra da je internet vjerovatno najdominantnija potencijalna opasnost za djecu, jer je relativno nova stvar i podrazumijeva prostor na kojem su prisutne brojne zloupotrebe. Djeca i tinejdžeri, pojašnjava, uglavnom ne znaju napraviti granicu i nisu svjesni opasnosti koja “vrebaju”.

“Oni prosto ne znaju koliko može da ih košta ta sloboda prihvatanja nepoznatih osoba na društvenim mrežama, i to jurenje lajkova, shareova i pregleda… Oni zaista ne mogu da shvate da neko loš može da se krije sa druge strane ekrana”, ističe.

“Naprosto, decu moramo naučiti da takve stvari mogu da odu u neželjenom smeru i da nešto za šta u nekom trenutku misle da je zabavno ili opuštajuće može da im napravi pakao od života. Zato roditelji u 21. veku imaju odgovornost da se malo jače aktiviraju i razgovaraju sa svojom decom o svim aspektima bezbednosti”, dodaje.

Na kraju, ističe da je neophodno registar pedofila i seksualnih predatora, naročito kada je o maloljetnim osobama riječ, učiniti javnim.

“Roditelji imaju pravo da znaju kome potencijalno daju dete u ruke. Ako se trener, vaspitač, učitelj ili slično nalazi na listi seksualnih prestupnika, taj neko ne može da radi sa decom. Školske institucije moraju imati pravo uvida. Smatram da i mi roditelji imamo pravo da znamo ko su ti ljudi, kako bi na najbolji mogući način zaštitili našu decu, jer pedofili u 95 odsto situacija ponovi zločin”, zaključuje Jonev Ćiraković.