Crnogorski izbori i regionalni strahovi

PODGORICA – Aktuelni predsjednik države Milo Đukanović ili bivši ministar finansija iz „apostolske vlade“ Jakov Milatović – rebus je koji će biti odgonetnut u nedjelju navečer, nekoliko sati nakon što se zatvore biračka mjesta i prebroje glasovi u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori. Iako će mnogi reći kako je ovo tek „uvod“ u parlamentarne izbore, zakazane za 11. juni, izbor novog (ili potvrda „starog“) predsjednika mogla bi odrediti evropski i svaki drugi put najmanje države na Zapadnom Balkanu.

„U ovom odmjeravanju snaga dugovječnost političke karijere nije prednost, već svojevrsna hipoteka za Đukanovića, jer je tokom 30 godina vladavine stvorio ne samo brojne neprijatelje, prvenstveno od onih partija i njihovih glasača, bliskih politici zajedništva sa Srbijom i privrženosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi [SPC], koji Đukanoviću nikada nijesu ‘oprostili’ obnovu crnogorske nezavisnosti 2006. godine, ali i ulazak u NATO 2017. godine“, izjavio je za Al Jazeeru Draško Đuranović, glavni urednik podgoričkog dnevnika Pobjeda.

Snažna veza ‘srpskog nacionalnog predznaka’

Na pitanje ko je u prednosti – aktuelni predsjednik države i lider opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović ili čelnik vanparlamentarnog Pokreta „Evropa sad“ [PES] Jakov Milatović – ne daje konkretan odgovor, ali podvlači „vremensku paralelu“: Đukanović je presudno uticao na dešavanja u Crnoj Gori duže od tri decenije, dok Milatović „u političkoj orbiti“ nepune tri godine.

„Iako je Đukanović u drugi krug ušao sa 21.000 glasova prednosti, Milatoviću se pred finalno odmjeravanje snaga daje prednost, jer se vjeruje da će imati podršku glasača prosrpskog, proruskog i klerikalnog Demokratskog fronta [DF] Andrije Mandića te Demokrata Aleksa Bečića, koji su nešto umjerenija opcija od DF-a, ali prilično vezana za ‘srpski nacionalni predznak’ i SPC“, kaže Đuranović.

„Ono što su slabosti Đukanovića prednosti su Milatovića, mladog političara, bivšeg ministra, koji je, skupa sa još jednim liderom PES-a, takođe bivšim ministrom Milojkom Spajićem, svojevremeno promovisao projekat ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, čime je omogućeno da minimalna plata u Crnoj gori, sa nekadašnjih 225 eura, ‘skoči’ na 450 eura“.

„Iako je ta populistička mjera značajno narušila sistem državnih finansija, objeručke je prihvaćena kod mnogih građana, naročito onih slabije platežne moći. Milatović u kampanji upravo potencira tu kotroverznu poresku reformu kao najbolji dokaz ‘naše brige o običnom čovjeku u Crnoj Gori'“, smatra Đuranović.

‘Kad te podrži presuđeni ratni zločinac’

Dodaje kako je duga vladavina proizvela brojne korupcionaške afere i stvorila narativ – koji posljednjih godina izrazito forsiraju medijski koncerni iz Srbije, koji u Crnoj Gori imaju jak uticaj – da je Đukanović „ključna prepreka za demokratski razvoj Crne Gore“.

„Milatoviću, bivšem ministru finansija iz ‘apostolske vlade’, formirane u manastiru Ostrog nakon poraza DPS-a 30. avgusta 2020. godine, javna podrška stigla je i iz Srbije, ali teško da mu može obilato koristiti kod crnogorskog glasačkog tijela, jer su ga podržali presuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj i srpski ultranacionalistički istoričar Aleksandar Raković. Sve to govori da će Milatović, ukoliko trijumfuje, pobjedu ostvariti pretežno glasovima ‘srpske pravoslavne većine'“, kaže Đuranović.

Nasuprot njemu, četiri dana pred izbore, Đukanović je dobio otvorenu podršku lidera stranaka koje okupljaju manje brojne narode Bošnjake, Muslimane, Albance i Hrvate, ali i većinsku podršku iz dijaspore, koja se „sprema u velikom broju da se pojavi na biralištima 2. aprila“.

„Osim toga, u taboru Đukanovića ne kriju zadovoljstvo i radost što im je stigla nepodijeljena podrška iz susjedstva, od Udruženja ‘Majke Srebrenice’, političara iz Bosne i Hercegovine, ali i građanskih aktivista i lidera nekih manjih građanskih partija iz Srbije“.

„Ukoliko pobijedi na predsjedničkim izborima, Đukanović će trijumfovati glasovima multietničke Crne Gore i sigurno će to biti pokazatelj da će na vanrednim parlamentarnim izborima, zakazanim za 11. jun, doći do makar djelimične prekompozicije političke scene u Crnoj Gori u prilog političkih snaga koje su glasale za suverenu Crnu Goru 2006. godine“, zaključio je Đuranović.

‘Pa što ako pogine desetak Crnogoraca’

„Kakvog će susjeda Bosna i Hercegovina dobiti na funkciji predsjednika Crne Gore ako pobijedi kleropopulista Jakov Milatović najbolje oslikava sljedeći primjer: kada su tokom helikopterskog i nasilnog ustoličenja patrijarha Porfirija na Cetinju bezbjednosne strukture i članovi tadašnje vlade Crne Gore razmatrali rizike policijske intervencije, taj radikalni pristaša SPC-a je doslovce rekao: ‘Pa što ako pogine desetak Crnogoraca!?’ A šta to znači, vidjeli smo u Bosni i Hercegovini: ‘Šta ako pogine 101 ili stoijedna hiljada Crnogoraca“, govori za Al Jazeeru novinar i publicista Šeki Radončić.

„Znajući da se Milatović iznjedrio iz šinjela SPC-a, da je favorit Beograda i Moskve, da je pristaša ‘srpskog sveta’, te da ga je javno podržao ratni zločinac Vojislav Šešelj, možemo samo pretpostaviti kakve bi sve naredbe izdavao ‘dobri komšija’ Bosne i Hercegovine Jakov Milatović sa pozicije predsjednika Crne Gore.

Posebno ako opet krv proključa zbog ‘osvete’ gubitka Kosova i spašavanja ugroženog srpstva i nejači u čitavoj Vaseljeni. Počeo bi apostol Jakov, strepim, s onim čuvenim ratnim pokličem mlađanog Aleksandra Vučića: ‘Za jednog ubijenog Srbina ubićemo 100 muslimana'“, kaže Radončić.

Zbog toga, dodaje, ne čudi što su Udruženje „Majke Srebrenice“ i proslavljeni košarkaški stručnjak Bogdan – Boša Tanjević javno pozvali građane Crne Gore da podrže Đukanovića za predsjednika, „a sve za dobrobit Bosne i Hercegovine i Crne Gore“.

„Ako pobijedi kleropopulista Jakov Milatović, Bosna i Hercegovina će za susjeda dobiti novu ‘republiku srpsku’ i još jednu velikosrpsku sablju nad glavom. S druge strane, ukoliko Crnu Goru narednih pet godina bude predvodio državnik Milo Đukanović, simbol suverene, građanske, multietničke i slobodne Crne Gore, Bosna i Hercegovina može mirno spavati. Jer će i dalje imati susjeda koji neće, kao gladan vuk i vučići, kidisati na njene teritorije i neće iza sebe ostavljati masovne grobnice, genocide i urbicide“, zaključio je Radončić.

‘Rusi i SPC će tražiti da naplate svoja potraživanja’

„Predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću bi pobeda Jakova Milatovića u drugom krugu predsedničkih izbora bila dobrodošla, iako mu trijumf ‘rezervnog kandidata’ Beograda donosi određene problem“, rekao je za Al Jazeeru novinar i politički analitičar iz Beograda Boško Jakšić.

Smatra kako će Milatović „morati da otplati podršku koju je dobio od Mandićevog Demokratskog fronta i prosrpskog biračkog tela i neće dopustiti da ni Srbija, ni Rusija ostanu ‘kratkih rukava’. To bi značilo dalje usporavanje procesa EU integracija, jer će u Rusi i SPC tražiti da naplate svoja potraživanja“.

„Moguće jačanje rusofilije u Crnoj Gori Vučiću u ovom trenutku ne odgovara, jer je za očekivati da u slučaju Milatovićeve pobede Zapad odmah pokrene stvaranje antiruskog fronta. Vučić bi da izbegne tu vrstu opredeljivanja, koja dodatno preti da podeli koaliciju koja se okupila oko Milatovićevog Pokreta Evropa sad.

Pobeda Mila Đukanovića u nedelju značila bi nastavak traume odnosa Beograda i Podgorice, koja traje već punu deceniju“, rekao je Jakšić.

Pobjeda ‘srpskog igrača’ vodi  u destabilizaciju regije

“Za Kosovo je bitno da na funkciji predsjednika Crne Gore bude proevropski političar, koji ima za cilj da sačuva stabilnost Crne Gore i regije. Ne treba zaboraviti da je Milo Đukanović priznao nezavisnost Kosova u kritično vrijeme te da ta odluka uopšte nije bila laka”, rekao je za Al Jazeeru Imer Mushkolaj, novinar  i politički analitičar iz Prištine.

“Svaka situacija u Podgorici u kojoj tema bude priznanje nezavisnosti Kosova rizična je te ne isključujem mogućnost da se tako nešto može desiti ako u nedjelju pobijedi Jakov Milatović.”

“Za Kosovo je važno da nastavi dobre odnose s Crnom Gorom. Pobjeda ‘srpskog igrača’ daje krila Srbiji da nastavi igru u destabilizaciji regije. Razumijem to da se Milatović možda smatra kao alternativa Đukanoviću unutar Crne Gore, ali njegova pobjeda na predsjedničkim izborima nije poruka za mir u regiji. Naprotiv”, kategoričan je Mushkolaj.