Da li je izborna šutnja postala besmislena?

Vrijeme interneta i društvenih mreža promijenilo je mnoge stvari. Neke pojave su, pod utjecajem modernih tehnologija, postale nepotrebne i prevaziđene.

Jedna od njih je izborna šutnja. Institut izborne šutnje danas je ukinut u većini razvijenih demokratija i ograničen isključivo na uži prostor oko samog biračkog mjesta.

U zemljama regiona, izborna šutnja se još uvijek smatra „svetim pismom“ uprkos tome što i sami članovi izbornih komisija i aktivisti organizacija za nadgledanje izbornog procesa priznaju da nisu u mogućnosti pratiti niti sankcionirati kršenje izborne šutnje na društvenim mrežama.

Izgubljena izvorna funkcija

Miloš Đajić iz beogradskog Centra modernih veština, jedan od vodećih stručnjaka za političke kampanje i online medije, kaže za Al Jazeeru Balkans da je izborna šutnja u današnje vrijeme nepotrebna jer nema svoju izvornu funkciju.

„Oko izborne tišine ima mnogo mistike jer prosečna biračica ili birač ne znaju tačno ni šta ona konkretno znači. Podsetiću da se izborna šutnja odnosi na dve stvari koje mogu uticati na opredeljenje birača, a to su organizacija javnih događaja (skupova, štandova, konvencija, okruglih stolova, poseta, panela) na koje se pozivaju mediji i objavljivanje rezultata istraživanja javnog mnenja. Sve druge aktivnosti u kampanji su dozvoljene i danas. Izborna šutnja je uvedena kao mehanizam koji ostavlja biračicama i biračima vreme da odmore od intenzivne političke kampanje, porazmisle o svojim prioritetima i na miru odluče o tome kome će dati svoj glas“, kaže Đajić.

Dodaje kako je u doba društvenih mreža izborna šutnja gotovo nemoguća misija.

„U pravu su članice i članovi izbornih komisija koji kažu da ne mogu da kontrolišu sprovođenje izborne šutnje na društvenim mrežama. Primer kampanje, koja je recimo vođena u Britaniji i Švedskoj na društvenoj mreži Tinder (mreži za upoznavanje i pronalaženje partnera) pokazuje suludost i samog pokušaja da se tako nešto ograniči na društvenim mrežama. Nažalost, izborna tišina je i u Srbiji i sada u Crnoj Gori korištena za plasiranje negativnih stvari o kandidatima i uticaj da neke biračice i birači ostanu kod kuće“.

Prema njegovom mišljenju, mnogo je važnije da se uredi sankcionisanje govora mržnje, mizoginije i seksizma na društvenim mrežama i među kandidatkinjama i kandidatima nego efikasnost izborne šutnje.

„Ovih dana je Evropska komisija usvojila akt o digitalnim servisima i digitalnom marketiranju proizvoda kojima uređuju ograničenja, veća zaštita i transparentnost velikih digitalnih platformi. Biće veoma interesantno videti kako se ova dokumenta koja su pripremana godinama odnose i prema fenomenu izborne tišine“, zaključuje Đajić.

Izborna šutnja nema smisla

Na oktobarskim Općim izborima u Bosni i Hercegovini, Centralna izborna komisija (CIK) objavila je kako je najveći broj prijava za kršenje izborne šutnje zabilježen upravo zbog nepoštivanja izborne šutnje na društvenim mrežama. Iz CIK-a, kako i iz nevladinih organizacija koje se bave monitoringom izbornog procesa, ističu kako je takve pojave teško suzbiti, a aktere kršenja je skoro nemoguće kazniti.

Hrvatski politolog, sociolog i profesor političkih nauka Anđelko Milardović još prije nekoliko godina je u intervju hrvatskim medijima kazao kako izborna šutnja nema smisla.

“Tko kome može zabraniti ili kontrolirati izjave na Facebooku i drugim mrežama? To je nemoguće. To je zastarjeli institut. Treba povući poveznicu između načina modela kampanje koji je izborna šutnja i apsurdnog instituta izborne šutnje u vremenu novih medija. U starim medijima se to može disciplinirati, međutim danas netko iz Argentine ili Kanade može poslati poruku i provoditi kampanju. Tko mu može to zabraniti”, upitao je Milardović.

Istog mišljenja je i bivši predsjednik Državnog izbornog povjerenstva Hrvatske (DIP) Đuro Sessa. On je, dok je obavljao tu funkciju 2019. godine, kazao kako je izborna šutnja postala atavizam, te da je vrijeme za promjenu pravila.

Dragan Zelić iz GONG-a, kazao je svojedobno za Index, kako je, u doba modernih komunikacija, nemoguće nadzirati poštivanje izborne šutnje, niti je treba nadzirati.

„Ne vidim problem da se političke stranke oglašavaju i na dan izbora u medijima i na društvenim mrežama. Međutim, izborna bi šutnja svakako trebala ostati u neposrednoj blizini biračkog mjesta i na biračkom mjestu, jer ako bi se ukinula šutnja na tim lokacijama, došlo bi do ozbiljnog uznemiravanja birača”, rekao je Zelić.

Dodao je da kršenje izborne šutnje uopće nije regulirano na društvenim mrežama. “Danas sve stranke moraju ukloniti banere, ali po nama to nema nikakvog smisla – takvo oglašavanje bi trebalo biti dozvoljeno. Zabrana takve izborne šutnje je besmislena, jer ju je vrlo teško sankcionirati i onda je to samo deklarativno. Oglašavanje na društvenim mrežama i u medijima ne znam koliko može uznemiravati birače. Izborna šutnja je jedan od najmanjih problema izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj”, kazao je Zelić.

Kršenje slobode govora

U velikom broju zemalja ne postoji izborna šutnja, dok je promoviranje političkih programa i kandidata zabranjeno isključivo blizu ili unutar biračkog mjesta. Tu spadaju Velika Britanija, Holandija, Danska, Norveška, Finska, Češka, Moldavija…

Ustavni sud Bugarske presudio je 2009. da i izborna šutnja i zabrana ispitivanja javnog mnijenja prije dana izbora predstavljaju kršenje slobode govora, dok je Ustavni sud Mađarske presudio 2007. da je zabrana istraživanja javnog mnijenja neustavna, ali je, ipak, potvrdio izbornu šutnju.

Ustavni sud Slovenije presudio je 2011. da je zabrana istraživanja javnog mnijenja protuustavna. Do 2016. bilo je zabranjeno svako spominjanje kandidata na dan izbora. Oni koji su objavljivali pozitivne ili kritičke izjave o strankama ili kandidatima na društvenim mrežama, internet forumima ili ih iznosili, naprimjer, u restoranima, procesuirani su i novčano kažnjavani.

Više od dva desetljeća mediji i birači suzdržavali su se od razgovora o politici dan prije izbora i na dan izbora. Ipak, 2016. Vrhovni sud Slovenije presudio je da “nije svako mišljenje propaganda”, objavio je novu definiciju pojma propaganda i preinačio presudu nižeg suda, kojom je osuđena osoba koja je objavila post na Facebooku: “Sjajan intervju! Vrijedi pročitati!” i podijelila link teksta.

U Sjedinjenim Američkim Državama već više od 30 godina nema izborne šutnje kakvu poznajemo u zemljama regiona. Vrhovni sud SAD-a presudio je u predmetu “Burson protiv Freemana” 1992. godine da se kampanja može ograničiti samo na dan izbora na malom području oko biračkog mjesta. Svaka šira zabrana govora bila bi protuustavna.

Kršenje izborne šutnje, pogotovo u vrijeme digitalnih medija i društvenih mreža, postalo je nemoguće spriječiti. Eksperti iz oblasti izbornih procesa sve su jedinstveniji u mišljenju da je izborna šutnja postala besmislena te da je jedino i najbolje rješenje ukinuti je potpuno.