Koji su uvjeti Rusije i Ukrajine za prihvatanje mirovnih inicijativa?

Pišu: Safwan Jolak i Fahim Sourani

S početkom ruskog rata protiv Ukrajine, pojavili su se brojni pozivi na pregovore u kojima se nudi Kijevu da odustane od svojih ambicija za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) i vrati se neutralnosti.

U to vrijeme, Kijev je pozivao Moskvu da zaustavi rat i vrati se na granice od 24. februara 2022. godine, što je bio gotovo jedini uvjet za pregovore. Rusiji je to izgledalo toliko primamljivo da je Turska uspjela okupiti delegacije i ministre vanjskih poslova obje strane.

Međutim, sastanci nisu bili krunisani uspjehom, jer je na konačnu riječ utjecao tok borbi koje su vođene na terenu, a prevagu je u to vrijeme, bez sumnje, imala Rusija.

Čvrstina ukrajinskog stava

Ukrajinski stav se potpuno promijenio prošle godine, kada je Kijev dobio napredno zapadno oružje za borbu, koje je relativno promijenilo tok borbi u njihovu korist. Taj stav je zatim postao još čvršći u septembru nakon odluke Rusije da pripoji četiri ukrajinske pokrajine svojoj teritoriji.

“Prve sedmice rata pokazale su da Rusija provodi dvostruke standarde, jer ne želi pregovarati niti postići bilo kakve ciljeve koje je navela kao izgovor za početak rata, već namjerava preuzeti cijelu Ukrajinu ili njen najveći dio”, kaže Oleksij Koshel, šef Fondacije “Ukrajinske opcije” za strateške studije.

“Postalo je nelogično biti zainteresiran za sjedenje za pregovaračkim stolom, jer to znači otvorenu predaju ili prihvatanje realnosti koju je nametnula Rusija, čemu javno poziva sve do danas”, dodao je Koshel.

Plan od deset stavki

Na osnovu finansijske i vojne podrške koju sada dobija, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je prije nekoliko mjeseci objavio mirovni plan svoje zemlje, koji je, kako je rekao, zasnovan na međunarodnom pravu i principima Ujedinjenih naroda, a sastoji se od 10 stavki (ili uvjeta). To su:

• nuklearna sigurnost, na način da se ruska vojna mašinerija udalji od nuklearne elektrane Zaporožje, najveće u Evropi
• sigurnost hrane, tako da se zaštiti izvoz ukrajinskih žitarica najsiromašnijim državama svijeta
• energetska sigurnost, sa fokusom na restrikcije cijena ruskih energenata, kao i na pomoć Ukrajini da obnovi elektroenergetsku infrastrukturu, koja je oštećena u ruskim napadima
• oslobađanje svih zatvorenika i “otete” djece s okupiranih područja bez izuzetka
• povratak svih ukrajinskih teritorija, uključujući Krim i cijelu regiju Donbas (ova stavka “ne može biti tema pregovora”)
• povlačenje ruskih trupa i prekid neprijateljstava, uz ponovnu uspostavu kontrole nad svim ukrajinskim granicama s Rusijom
• suđenje ratnim zločincima i osnivanje specijalnog suda za procesuiranje ruskih ratnih zločina
• prevencija ekocida i zaštita okoline, sa fokusom na deminiranje i ponovnu uspostavu postrojenja za pročišćavanje vode
• prevencija eskalacije konflikta i izgradnja euroatlantske sigurnosne strukture, uključujući garancije za Ukrajinu
• potvrda da je rat završen, s dokumentom koji bi potpisale sve strane.

Kinesko-turska nastojanja

Ukrajinski plan je naišao na široko međunarodno prihvatanje, posebno Ujedinjenih naroda i podržavatelja Kijeva. Rusija je kategorički odbacila ovaj plan, smatrajući da se njime ignorira “činjenično stanje”.

Što se tiče posredničkih napora, jedino Turska kontinuirano pokušava okupiti dvije strane za stolom. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan i turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu nastavljaju ulagati napore, iako su priznali da je stvar složena i komplicirana.

U skorije vrijeme, Kina se uključila u ovo pitanje predstavljajući svoj vlastiti mirovni plan, koji je u Ukrajini dočekan sa skepticizmom i kritikama, ali i “odbijanjem”, kako je to rekao ruski predsjednik Vladimir Putin. Kineski mirovni plan je izazvao zabrinutost Amerikanaca.

Oleksij Koshel kaže da “Turska ima važan status što se tiče Ukrajine, ali prvo teži prekidu vatre. Ukrajina nikada ne vjeruje Rusiji. Niko ne zna kako će se stvari razvijati nakon toga, koliko će to potrajati i kakav će biti krajnji rezultat”.

Što se tiče kineskog plana, ovaj politički stručnjak smatra da je stav Pekinga bio i još uvijek je bliži Rusiji, “jer se u svom planu nije eksplicitno osvrnuo na povlačenje Rusa sa svih ukrajinskh teritorija. Dakle, prema mom mišljenju, to je plan za spašavanje Putinovog obraza, a ne za postizanje stvarnog mira”.

Koshel je ukazao i na drugu dimenziju, rekavši: “Većina susjednih zemalja i 50 zemalja širom svijeta podržavaju nas snažno i velikodušno, kako bismo završili rat i ostvarili pobjedu. Također, kako bismo okončali prijetnje Rusije i njene zločine, te probleme koje to izaziva na regionalnom i međunarodnom nivou”.

Kakav je ruski stav?

Sa druge strane, izgleda da Rusija ne namjerava odustati od svog stava prihvatanja “realnosti” i “činjeničnog stanja” koje, kako to smatra Moskva, “potvrđuje” da Rusija vraća svoje historijske teritorije, počevši od poluotoka Krima i dalje preko (ako ne dođe do naglog razvoja događaja) Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona.

Upravo kroz tu prizmu se iskristalizirao ruski pristup uvjetima za mirovne pregovore sa Kijevom. Ovo su ruski zahtjevi:

• ukrajinsko usvajanje neutralnog geopolitičkog statusa
• izmjena ukrajinskog ustava kako bi se uključila klauzula o odbijanju raspoređivanja oružja na njenoj teritoriji
• priznavanje Krima, Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja kao ruskih teritorija
• demilitarizacija Ukrajine i njena denacifikacija, denacionalizacija i dešovinizacija.

U ovom slučaju, mogli bi se pojaviti prvi “tehnički problemi” prije početka pregovora. Dok Moskva postavlja uvjete za početak pregovora, kaže kako je spremna za njih, ali bez ukrajinskih preduvjeta, polazeći od postojeće realnosti i uzimajući u obzir ciljeve koje je Rusija objavila kao razlog za vojnu operaciju u Ukrajini.

Uzimanje u obzir interesa

U tom kontekstu, Denis Karkadinov, direktor Centra za političko prognoziranje u Moskvi, potvrđuje da okolnosti u kojima ukrajinski predsjednik iznosi svoje zahtjeve ukazuju na to da je on potpuno izoliran od realnosti, uključujući i njegov zahtjev za povlačenjem ruskih snaga iz regije Donbasa, Krima, Zaporožja i Hersona. Shodno tome, izgledi za diplomatsko rješenje, prema njegovim riječima, danas nisu vidljivi.

Osim toga, Karkadinov smatra da je problem dijaloga s Kijevom u tome što “režim Zelenskog apsolutno zavisi od mišljenja Washingtona, Londona i Brisela, gdje Anglosaksonci čine sve da rat u Ukrajini bude krvav koliko god je to moguće i da se spriječe bilo kakvi suštinski pregovori o mirnom rješenju”.

Što se tiče kineskog mirovnog plana za sukob u Ukrajini, ruski stručnjak kaže da je u njemu teško pronaći bilo šta što ukazuje na prisiljavanje Rusije da učini ustupke Kijevu. Istovremeno, ne može se smatrati pristranim prema Rusiji, posebno sa klauzulom koja se odnosi na teritorijalni integritet dvije zaraćene strane, što je po svojoj formi i sadržaju u suprotnosti sa pripajanjem četiri regije i Krima Rusiji.

Prema riječima direktora Centra za političko predviđanje u Moskvi, kineski plan će vremenom pronaći put da zaživi, jer uzima u obzir sve interese. Kineska vanjska politika, za razliku od američke, nije zasnovana na prijetnjama i sili. I kao što u procesu ekonomske ekspanzije obično polazi od bilateralnih osnova, tako se i u rusko-ukrajinskom sukobu vodi istim principom.