Inflacija i ramazan: Hoće li muslimani svijeta imati šta iftariti?

Ove sedmice počinje mjesec ramazan, a milioni muslimana širom svijeta osjećaju udar inflacije.

Cijene hrane i energije naglo rastu širom svijeta dok ruska invazija na Ukrajinu, dugotrajni učinci pandemije i događaji vezani uz klimatske promjene opterećuju globalnu ekonomiju.

Zemlje globalnog juga – posebno na Bliskom istoku, u Aziji i Africi, gdje živi velika većina svjetskih muslimana – također su među najteže pogođenim skokovima cijena i nestašicama ključnih proizvoda.

Svjetski program za hranu (WFP) procjenjuje da je u 2022. godini 349 miliona ljudi u 79 zemalja bilo u stanju akutne nesigurnosti s hranom i da je više od 140 miliona osoba zahtijevalo pomoć, dok se ne očekuje da će se taj broj mnogo promijeniti 2023. godini.

Azija i Afrika dom su najvećeg broja pothranjenih ljudi.

Skok cijena hrane prisiljava porodice da smanje izdatke za drugu stvari i usluge, rekla je za Al Jazeeru Friederike Greb, ekonomistica WFP-a.

“Ako ste siromašni, trošite više od 50 posto prihoda na hranu”, tvrdi Greb.

Hoće li tokom ramazana veći troškovi hrane i pića prisiliti domaćinstva da smanje potrošnju tradicionalnih namirnica, kao što su hurme, kolači, slatkiši i slatki sokovi… ili će ih zamijeniti jeftinijim alternativama?

Kako se kriza troškova života odražava na muslimane u različitim dijelovima svijeta?

Može li to imati druge društvene posljedice?

I mogu li dobrotvorne organizacije pomoći?

Kratak odgovor: u svim zemljama koje su pogođene rekordno visokim cijenama mnogi će ljudi vjerovatno smanjiti tradicionalne ramazanske proslave – od hrane koju konzumiraju, do poklona koje kupuju, kažu dobrotvorne organizacije, čelnici zajednice i muslimanske porodice.

Grupe za pomoć bore se s povećanjem potražnje za pomoći.

No, kriza bi, također, mogla okupiti zajednicu na neočekivane načine.

Bliski istok: ‘Ljudi više nemaju novca’

U dodatku s globalnim stanjem, regionalne ekonomije također su pogođene lokalnim faktorima, od ratova do suša i drugih prirodnih katastrofa.

Više od 90 posto Sirijaca danas živi ispod granice siromaštva, 12 godina nakon početka brutalnog rata u toj zemlji.

Očekuje se da će se njihova kriza troškova života pogoršati nakon smrtonosnih potresa u februaru, u kojima je u Turskoj i Siriji poginulo više od 50.000 ljudi.

U Turskoj je stopa inflacije prošlog mjeseca iznosila 55 posto.

U Egiptu, gdje je stopa inflacije u naglom porastu i gotovo dostigla 32 posto u februaru, vlada je pokušala uskočiti kako bi ublažila učinke na siromašne.

U januaru, gotovo tri mjeseca prije početka ramazana, otvorene su ramazanske tržnice s popustom, gdje se prehrambeni sastojci poput brašna, mesa i tjestenine prodaju i do 30 posto nižim cijenama nego negdje drugo.

Ipak, cijene hrane skočile su u najmnogoljudnijoj zemlji Bliskog istoka i prošlog mjeseca dostigle 61,8 posto.

Nakon što inflacija hrane pređe 15 posto, “to će značajno utjecati na ostale troškove, uključujući sklonište, sanitarne uslove i prevoz”, rekao je Greb.

Neki izvještaji sugeriraju da je čak i kupovina tradicionalnih ramazanskih lampiona doživjela udarac.

Ali, nijedna nacija u regiji ne bori se s tako velikom krizom troškova života kao Liban – a učinci će biti posebno vidljivi tokom ramazana, od večernjih obroka do društvenih okupljanja.

Liban, koji je u četvrtoj godini duboke ekonomske, političke i socijalne krize, a ujedno prima najveći broj izbjeglica po glavi stanovnika u svijetu, pati od trocifrene inflacije – 123 posto u januaru.

Tradicionalni iftar bit će nedostupan za 80 posto ljudi u zemlji, prema American Near East Refugee Aid (ANERA), istaknutoj humanitarnoj organizaciji koja tamo djeluje.

Libanska funta izgubila je 98 posto na vrijednosti u odnosu na američki dolar od kraja 2019. godine. Čak je i cijena skromnog “fattousha“, popularne salate, skočila sa 4.250 u 2020. na 225.000 funti ove godine.

“Ako imate dolare, iznos se nije toliko promijenio, ali ako primate platu u funtama to je veliki pad vaše kupovne moći”, rekao je predsjednik ANERA-e Sean Carroll za Al Jazeeru.

U 2019. godini ANERA je potrošila 50 dolara za paket hrane koji bi porodici zadovoljio osnovne potrebe za cijeli mjesec ramazan.

Sada organizacija troši dva do tri puta više od toga da ponudi istu uslugu, kazao je Carroll.

Očekuje se da će nesigurnost hrane utjecati na 1,46 miliona libanskih i 800.000 sirijskih izbjeglica u Libanu (42 posto ukupnog stanovništva zemlje) do aprila 2023. godine, prema WFP-u.

Patricia Khoder, glasnogovornica neprofitne organizacije CARE Lebanon, rekla je da se ljudi suočavaju s problemom tako što mijenjaju obrasce nabavke hrane.

“Ljudi na kraju dana odlaze u trgovinu kako bi kupili ostatke”, kazao je Khoder.

“Ako ne dobiju pakete s hranom, posuđuju rižu od susjeda.”

Ljuta libanska kofta, popularno tijesto za pecivo “kallaj“ i “jallab“ – sok od slatke melase od hurmi ukrašen pinjolima ili bademima, koji se često koristi za prekid posta – postali su nedostupni za mnoga domaćinstva.

Neki se snalaze samo s hljebom — iako je cijena vekne porasla sa 1.500 funti iz 2018. godine na više od 39.000 funti.

“Samo na nju stave malo timijana ili bananu, jer su banane najjeftinije voće”, rekao je Khoder.

S nedostatkom hrane i cijenama goriva koje vlada više ne subvencionira, Eid al Fitr (Bajram) – vjerski praznik kojim se obilježava kraj ramazana, kada se porodice susreću i dijele obroke – vjerovatno će biti privatniji događaj.

“Ljudi više nemaju novca”, kazao je Khoder.

Azija: ‘Moji prihodi jednostavno nisu dovoljni’

To je, također, gorka stvarnost za Burhana, električara iz Islamabada u Pakistanu.

Domaćinstva širom zemlje s više od 200 miliona ljudi pogođena su rastućom stopom inflacije, koja je u februaru bila najviša u gotovo pola stoljeća.

Već izazvana teškom dužničkom krizom, ova južnoazijska država pretrpjela je prošle godine razorne poplave, koje su ostavile potopljeno poljoprivredno zemljište veće od područja Češke, što je dovelo do nestašice hrane.

Stvari su toliko loše, kazao je Burhan, da je zahvalan ako njegovih šestero djece dobije čak i jedan obrok dnevno.

“Inflacija je jako porasla u posljednjih nekoliko mjeseci. Ostaje mi da se mučim oko toga kako platiti stanarinu ili režije”, rekao je 45-godišnjak za Al Jazeeru.

“Moji prihodi jednostavno više nisu dovoljni za moju porodicu.”

Uoči ramazana Burhan je zvučao malodušno; oslanja se na brašno koje subvencionira država.

“Ali, čak je i to postalo skupo. Vreća od 20 kilograma brašna koja je prije bila 600 rupija [2,10 dolara] sada je 1.100 rupija [3,90 dolara]”, kazao je.

Njegov rad zavisi od građevinskih projekata, koji su posljednjih mjeseci usporeni, kao i kompletna ekonomija.

Prodao je automobil kako bi spojio kraj s krajem.

Nije bilo dovoljno, stoga je morao povući troje djece iz privatnih škola i prijaviti ih u državne, koje naplaćuju niže školarine.

Sada je zabrinut hoće li ispuniti očekivanja djece uoči Bajrama.

“Bit ću dovoljno sretan ako svako veče mogu staviti nešto za jelo na sto”, rekao je.

“Nema šanse da kupim novu odjeću za svoje dijete.”

Ekonomisti očekuju da će se inflacija pogoršati tokom ramazana, kada cijene hrane obično rastu jer porodice troše više nego inače.

Sakib Sherani, ekonomist iz Islamabada, kazao je da vladine brojke pokazuju da je kupovna moć prosječnog Pakistanca smanjena za više od 40 posto tokom prošle godine.

Prava slika – posebno za zajednice s niskim prihodima – mogla bi biti puno gora, rekao je on za Al Jazeeru.

Sajid Amin, viši zvaničnik Instituta za politiku održivog razvoja, istraživačkog instituta u Islamabadu, kazao je da stalni “politički haos” u zemlji također šteti sposobnosti vlade da odgovori na krizu.

“Ono što smo imali ranije bila je politička nestabilnost, koja se sada pretvorila u haos… Oni [vlada] nisu u stanju držati cijene hrane pod kontrolom.”

Borba je akutna i u drugim dijelovima Azije.

U Indoneziji, koja ima najveću muslimansku populaciju na svijetu, nova je studija otkrila da 70 posto potrošača generacije Z planira potrošiti manje na kupovinu ovog ramazana u poređenju s prošlom godinom.

Više od trećine ispitanih reklo je da ne bi putovali tokom mjeseca, a 43 posto da bi smanjili izdatke za darove.

Sa 5,47 posto, stopa inflacije u Indoneziji u februaru, iako daleko niža od pakistanske, bila je iznad nivoa centralne banke zemlje – s cijenama hrane i pića koje su najbrže rasle uoči ramazana.

U međuvremenu je u Bangladešu Ministarstvo trgovine predvidjelo ranije ovog mjeseca da će potražnja za osnovnom robom – uključujući keks, hljeb i ulje – ovog ramazana pasti za 20 posto u poređenju s prošlom godinom.

Stopa inflacije u zemlji, koja se kreće malo ispod devet posto, na nivoima je koji nisu viđeni u prošlom desetljeću.

Za više od milion Rohinja izbjeglica koje su pobjegle iz Mjanmara i žive u Bangladešu čak i preživljavanje – a kamoli slavlje – izgleda teže, a WFP najavljuje rezove u budžetu za njihovu hranu, koji će se poklapati s ramazanskim periodom.

Po povratku u Pakistan, Burhan je rekao da ima malo toga za šta se može držati, osim “nade i molitve”.

“Jednostavno vam ne mogu reći kako je živjeti ovakav život… Ne znam kako pobijediti ovu inflaciju.”

Afrika: ‘Potrebe su puno veće ove godine’

U Keniji se šeik Juma Ngao priprema za neobičan ramazan.

Ukupno 17 posto stanovništva zemlje živi u ekstremnom siromaštvu.

Stopa inflacije, koja je tvrdoglavo stajala iznad devet posto od prošlog septembra, pojačava probleme većine Kenijaca.

“Mnogi Kenijci ne mogu dobiti tri obroka dnevno jer je roba vrlo skupa”, rekao je za Al Jazeeru Ngao, predsjedavajući Nacionalnog savjetodavnog vijeća kenijskih muslimana.

Demonstranti su u ponedjeljak izašli na ulice glavnog grada Nairobija i nekoliko drugih gradova protestirajući protiv visokih troškova života u prvom velikom izbijanju političkog nasilja u toj istočnoafričkoj državi od kako je predsjednik William Ruto preuzeo dužnost prije šest mjeseci.

Osim toga, teška suša znači da će oko 5,4 milijuna Kenijaca vjerovatno ostati bez odgovarajuće hrane i vode između marta i juna.

Glavne namirnice, poput čvrste pšenične kaše, sada su skuplje zbog poremećaja u uvozu hrane uzrokovanim ratom u Ukrajini.

Rusija i Ukrajina zajedno su opskrbljivale afričke zemlje s više od 40 posto (PDF) cjelokupnog uvoza pšenice prije invazije iz prošle godine, prema podacima Ujedinjenih naroda.

Sada, kada je ekonomija u padu, Ngao se brine da bi pomoć za zekat, koju su bogati muslimani tradicionalno nudili tokom ramazana također mogla pasti.

“Mnogi poslovni ljudi iz muslimanske zajednice ovaj put neće moći dati zekat”, rekao je Ngao.

A ima još loših vijesti.

“Obično pozivamo članove porodice, ali loša ekonomija to dovodi u pitanje… Molimo Boga da ova tradicija opstane.”

U međuvremenu bi u Južnoj Africi kriza troškova života mogla zbližiti ljude tokom ramazana.

Shaykh Mogamat Safwaan Sasman, viši zvaničnik Muslimanskog pravosudnog vijeća (MJC) Cape Towna, tijela muslimanskih vođa, rekao je da “masovni iftari” postaju uobičajeni.

“[Džamije] zapravo ohrabruju [ljude] da iftare u mesdžidu, umjesto da to čine kod kuće, kako bi udovoljili većem broju ljudi”, kazao je za Al Jazeeru.

Crescent Observers’ Society, tijelo pod MJC-om odgovorno za proglašavanje početka ramazana u južnoafričkoj pokrajini Western Cape, ranije bi sastavilo 200 paketa hrane tokom ramazana, a svaki bi bio namijenjen porodici za taj mjesec, kazao je Sasman.

Sada prave 350 paketa kako bi zadržali korak s rastućom potražnjom.

I druge grupe i džamije sastavljaju hiljade paketa, rekao je.

“Potrebe su puno veće ove godine”, dodao je.

“Postoji toliko mnogo onih za koje znamo da su dobili otkaz, hranitelja porodica koji su otpušteni.”

Velika Britanija i SAD: ‘Brutalno je’

Kriza, također, pogađa muslimanske zajednice na Zapadu.

U SAD-u, gradske vlasti New Yorka su objavile da su se udružile s dvije islamske humanitarne organizacije kako bi tokom ramazana podijelili 7.500 besplatnih iftara porodicama u potrebi.

S druge strane Atlantskog okeana, u Velikoj Britaniji, Sohail Hanif, izvršni direktor humanitarne organizacije National Zakat Foundation (NZF), rekao je da nikada prije nije vidio britansku muslimansku zajednicu suočenu s takvom borbom s troškovima života.

“To je najgore – sigurno… To je brutalno”, kazao je za Al Jazeeru.

NZF, rekao je Hanif, sada prima novi zahtjev za pomoć za zekat svakih 40 minuta, pri čemu se ukupna potražnja udvostručila u odnosu na 2021. godinu.

Cijene hrane rastu najbrže u više od 40 godina.

Inflacija za hranu i bezalkoholna pića u januaru je iznosila 16,8 posto.

Prema Uredu za nacionalnu statistiku, cijene električne energije u Velikoj Britaniji porasle su za 66,7 posto, a plina za 129,4 posto u 12 mjeseci, do januara.

Čini se da taj porast troškova nesrazmjerno utječe na britanske muslimane, jer se 19 posto njih obratilo bankama hrane tokom prošle godine, u poređenju sa 11 posto iz ukupne populacije, prema britanskom Odboru za razvoj poljoprivrede i hortikulture (AHDB).

To direktno utječe na pripreme za Bajram u Velikoj Britaniji.

Britanski muslimani, izvijestio je u utorak AHDB, prelaze sa janjetine na jeftiniju ovčetinu i piletinu.

U istraživanju među 236 muslimana, koje je proveo Nano Interactive, 45 posto ispitanika reklo je da očekuju da će raditi više sati kako bi nadoknadili rastuće troškove života ove godine, a 41 posto je reklo da bi manje jeli van kuće za iftar.

Više od 40 posto okreće se jeftinim trgovinama mješovitom robom kako bi uštedjeli novac, dok je 61 posto reklo da bi potrošili puno manje na darove.

Ipak, Hanif ostaje pun nade.

Kada je kriza troškova života prvi put izbila 2022. godine, NZF je, također, zabilježio povećanje od 30 posto donacija zekata tokom Ramazana.

Hanif sada čeka da vidi hoće li se taj trend ponoviti ovog ramazana.

“Definitivno postoji dobra strana – zajednica brine o svojima puno više nego prije”, rekao je.