Dan borbe protiv islamofobije: Napadi i retorika puna mržnje ne prestaju

Dana 15. marta 2019. godine Novi Zeland bio je poprište horora kakav ta zemlja, koja je inače na glasu kao miroljubiva, liberalna i tolerantna, nije doživjela.

Tada je 28-godišnji Brenton Harrison Tarrant u pohodu na džamiju u Riccartonu, predgrađu Christchurcha, te Islamski centar Linwood ubio 51 osobu, a ranio još 40, u užasu koji je izazvao šok ne samo u islamskom svijetu, već i širom planete.

Nažalost, nije to bio jedini napad s antimuslimanskom pozadinom u svijetu kojem smo svjedočili posljednjih godina. No, bio je toliko strašnih razmjera da su taj dan Ujedinjene nacije nekoliko godina poslije proglasile Međunarodnim danom borbe protiv islamofobije.

“Na ovaj dan, fokusiramo pažnju i pozivamo na akciju kako bismo iskorijenili otrov antimuslimanske mržnje. Približno dvije milijarde muslimana na svijetu oslikavaju veličanstvenu različitost čovječanstva”, istakao je generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres uoči Međunarodnog dana borbe protiv islamofobije.

“No, oni se često suočavaju s netrpeljivošću i predrasudama ni zbog čega drugog osim zbog svoje vjere. Osim strukturalne, institucionalne diskriminacije i sveopšte stigmatizacije muslimanskih zajednica, muslimani trpe lične napade i retoriku punu mržnje. Na svima nama je da se tome suprotstavimo. Više od milenija, islamska poruka mira, suosjećanja i milosti inspirirala je ljude širom svijeta“, dodao je.

No, šta se od pokolja Christchurcha i proglašenja Međunarodnog dana borbe protiv islamofobije desilo i koliko se odnos prema muslimanima promijenio?

Sudeći prema mnogobrojnim primjerima – malo.

Incidenti i u najnaprednijim društvima

Čak i u najnaprednijim i najtolerantnijim društvima, incidenti sa islamofobnom pozadinom nisu rijetkost, jer suviše često možemo pročitati informacije o, recimo, skrnavljenju džamija u Njemačkoj, napadima na islamske centre u Kanadi, različitim oblicima stigmatizacije i diskriminacije muslimana u mnogim zapadnim državama, a paljenje Kur'ana u režiji dansko-švedskog ekstremiste Rasmusa Paludana postalo je redovna pojava.

“Nažalost, i danas, u 21. stoljeću, kada su univerzalna ljudska prava sastavni dio najvažnijih normativnih akata najznačajnijih institucija na svjetskoj razini, kada se o njima kroz relevantnu literaturu i medije govori kao o neupitnoj vrijednosti, diskriminiranje muslimana samo zato što pripadaju drugom svjetonazoru je itekako prisutno”, kaže Zuhdija Hasanović, dekan Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

“Dovoljno je pogledati šta se dešava Rohinja muslimanima ili Palestincima i zaključiti koliko su licemjerne javne ličnosti u tom pozivanju i odbrani ljudskih prava. Musliman koji nastoji živjeti islam u njegovoj punini, sa svim slobodama, ali i obavezama koje ima, nailazi na velike probleme ne samo u zapadnim zemljama nego i u onim s muslimanskom većinom”, dodao je.

Na Zapadu nekih pomaka ipak ima. Kanada je nedavno imenovala prvu predstavnicu za borbu protiv islamofobije, Amiru Elghawaby, dok je američki predsjednik Joe Biden uspostavio međuagencijsku grupu koja treba koordinirati napore u borbi protiv antisemitizma, islamofobije i sličnih oblika diskriminacije.

Prema podacima londonske policije, broj zločina na temelju islamofobije je u britanskoj prijestolnici 2022. bio najniži u posljednjih pet godina. Iako je Britanija načinila veliki pomak (i sam gradonačelnik Londona Sadiq Khan je musliman), grupa muslimanskih organizacija upozorava da islamofobija nastavlja predstavljati problem u toj zemlji jer su, prema kampanji Islamophobia Awarness Month iz novembra prošle godine, žrtve dva od pet zločina iz mržnje u periodu od jedne godine, zaključno s martom 2022, bili muslimani (3.459 od 8.307).

„To znači da je gotovo polovina svih zločina iz mržnje na temelju religije usmjerena protiv muslimana“, kaže se u izvještaju.

‘Potrebna promocija istinskih islamskih vrijednosti’

U Francuskoj, zemlji sa gotovo 5,7 miliona muslimana, mnogo je gore. Velika Britanija je, kako navodi Bloomberg, postala utočište za mnoge francuske muslimane koji su pogođeni nizom vladinih mjera na „suzbijanju ekstremizma“ i zatvaranjem mnogih islamskih centara i organizacija. Bloomberg je konstatovao da osobe sa arapskim imenima u Francuskoj godinama ne uspijevaju doći niti na razgovore za posao, dok se sa ženama, koje se na intervjuima za posao pojave sa hidžabom, prekidaju daljnji kontakti.

“S obzirom da su različite pojave islamofobije prisutne u gotovo svim zapadnim zemljama, jasno je da se ne radi dovoljno na promjeni percepcije muslimana i islama“, tvrdi Hasanović.

“Da bi došlo do te promjene, neophodno je, prije svega, da muslimani i muslimanke koji žive u zapadnim zemljama svojim svakodnevnim načinom života promoviraju istinske islamske vrijednosti: odgovornost, povjerenje, razumijevanje i pomaganje u svemu onome što je dobro; sa svoju predanost Bogu demonstriraju kroz kompetentnost i odgovornost u izvršavanju obaveza i moralnost i razumijevanje u međuljudskim odnosima; da brojne asocijacije i organizacije koje djeluju u zapadnim zemljama koriste različite prigode na kojima će predstaviti raskošnu islamsku civilizaciju koja je značajno doprinijela Prosvjetiteljstvu i drugim kulturnim pokretima u Evropi i koja je u brojnim segmentima ugrađena u savremenu ljudsku civilizaciju; te da intelektualci kroz relevantnu literaturu i medije šire istinu o islamu i da se na taj način razgrađuju brojni stereotipi i predrasude koji su još prisutni“.

Ivan Ejub Kostić, islamolog i naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, kaže da je nezahvalno govoriti o islamofobiji na Zapadu esencijalistički, jer svaka država u Evropi i Sjevernoj Americi ima različite integracione politike i odnos prema muslimanima.

No, stava je da se, „u globalu, može reći da muslimani koji nastanjuju ova dva kontinenta uživaju najveće slobode u poređenju s drugim delovima sveta“.

„To ne znači, naravno, da islamofobija nije prisutna i da se protiv nje ne treba aktivno boriti i na nju ukazivati, ali ujedno voditi računa i da se ne potpiruje samoviktimizacija koja je sve prisutnija među muslimanima na Zapadu“, mišljenja je Kostić.

Jačanje temeljnih prava u većinski muslimanskim zemljama

A, šta je sa islamskim svijetom i koliko on čini na borbi protiv diskriminacije nad muslimanima u svijetu?

Prema mišljenju mnogih, veliki broj većinski muslimanskih država ne samo da se bori protiv islamofobije već je i potpiruje.

Nedavno je profesor Sami Al-Arian, direktor Centra za islam i globalne odnose sa sjedištem u Istanbulu, održao zanimljiv govor o islamofobiji koja se, kako kaže, podstiče iz zemalja s muslimanskom većinom. Spomenuo je „autoritarne režime koji koriste islam u svoje svrhe i sekularne elite i strukture unutar muslimanskih zajednica“ koje pridonose jačanju netrpeljivosti prema muslimanima van islamskog svijeta.

Kršenje temeljnih ljudskih prava u državama s muslimanskom većinom, smatra Hasanović, upravo je jedan od faktora koji dovode do jačanja islamofobije na Zapadu.

„Iako se radi o dugotrajnom procesu, kojeg otežavaju i usporavaju brojni faktori, među kojima su najznačajniji interesi vladajućih struktura, jačanje temeljnih ljudskih prava u zemljama s muslimanskom većinom bi bio jedan od najdjelotvornijih načina smanjivanja islamofobije u svijetu“, mišljenja je Hasanović.

Kostić dodaje da „najbrutalnije kažnjavanje muslimana pronalazimo u nekim većinski muslimanskim državama“ te da je „danas najsuženiji prostor za življenje određenih muslimanskih, islamskih identiteta u većinski muslimanskim državama“.

„Tako, konstantno nadziranje i najbrutalnije kažnjavanje muslimana pronalazimo u državama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta. Naravno, i u drugim predominantno muslimanskim državama postoje proskribovani vidovi islamske religioznosti, ali kazne nisu toliko drakonske“, kaže Kostić Al Jazeeri.

Zbog toga, stava je da su muslimani više izloženi opasnosti od fizičke eliminacije upravo u tim državama, a ne na Zapadu, mada je i tamo prisutna islamofobija.

„Na Zapadu se muslimani i muslimanke neretko posmatraju kao nedovoljno lojalni građani zbog čega bivaju podvrgnuti različitim vidovima ideacionog inžinjeringa, ali za razliku od predominantno muslimanskih država retko bivaju izloženi opasnosti od fizičke eliminacije. Osim navedenog, i u Indiji, posebno od kada je ideologija hindutve postala dominantna, muslimani su izloženi učestalom maltretiranju. Ne smemo zaboraviti ni Ujgure u Kini, iako u tom konkretnom slučaju moramo voditi računa zbog toga jer veoma važnu komponentu igra etnička pripadnost“, tvrdi.

‘Slamanje nacionalšovinističkih politika na Balkanu’

Kostić se slaže sa Hasanovićem da su u cilju efikasne borbe protiv islamofobije prvo potrebne korjenite promjene u islamskim državama.

„Predominantno muslimanske zemlje ne da ne rade ništa, već su neke od njih, poput Egipta, Saudijske Arabije i Emirata, najznačajnije u finansiranju i pružanju ideološke podrške za progon nepodobnih muslimana širom sveta, posebno onih koji žive na Zapadu”, govori Kostić. “O tome nam najbolje svedoči skorašnji progon najznačajnijih predstavnika muslimanske zajednice u Austriji kada su Egipat i Izrael davali toj centralnoevropskoj državi smernice s kim i na koji način treba da se obračuna. Da bi se to promenilo, pre svega je neophodno da u ovim muslimanskim državama dođe do korenitih političkih promena, odnosno do svrgavanja autokratskih, diktatorskih i kleptokratskih režima koji ne sprovode politike koje bi njihovi građani želeli“.

Kada je riječ o islamofobiji na Balkanu, Kostić je stava da je „teško razgraničiti etničku i versku netrpeljivost“.

„U tom kontekstu, ja sam ubeđenja da ono što svedočimo na Balkanu jeste predominantno posledica etničke i nacionalne netrpeljivosti, a ne verska mržnja, i u konkretnom slučaju islamofobija i antimuslimanski rasizam. Naravno, antimuslimanski narativi se instrumentalizuju po potrebi, ali oni su najčešće u funkciji nacionalističkih politika i ciljeva. Zbog toga, mislim da je najvažnija borba slamanje nacionalšovinističkih politika na Balkanu, kako bi se uspostavile građanske i pluralne države u celom regionu“, govori Kostić.