EU između potrebe za radnom snagom i ksenofobije prema izbjeglicama

Migracijska politika jedno je od najvažnijih pitanja i najvećih izazova s kojima se Evropska unija susrela zadnjih godina. Migrantska kriza, koja je počela prije skoro deset godina, bila je glavno političko pitanje u EU.

Dolaskom pandemije koronavirusa prije tri godine, te nakon što je Rusija u februaru prošle godine izvršila agresiju na Ukrajinu, pitanje migracija je palo u drugi plan. Ipak, početkom ove godine ono je ponovo došlo na dnevni red evropskih zastupnika.

Početkom godine Švedska je preuzela predsjedavanje EU, pa se mnogi nadaju kako će ova zemlja uspješno posvetiti pažnju ovom pitanju, s obzirom da se radi o zemlji s jednom od najliberalnijih politika prema strancima. Makar je do sada bilo tako. Uprkos ogromnom utjecaju, koji krajnja desničarska stranka Švedski demokrati ima na novu vladu, optimizam još uvijek ne napušta briselske hodnike.

Na sastanku održanom početkom godine zastupnici u Evropskom parlamentu zatražili su od Švedske i predsjednice Evropske komisije Ursule Von der Leyen konkretne pomake u migracijskoj politici EU nakon godina rasprava.

Evropski odgovor

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen kazala je na sastanku da su migracije evropski izazov koji zahtijeva i evropski odgovor. Prema njenom mišljenju, zakonodavni rad treba nastaviti s ciljem sklapanja pakta do proljeća 2024., uz razvoj dodatnih radnji za jačanje vanjskih granica i osiguravanje bržeg i dostojanstvenog povratka migranata u njihove zemlje porijekla ili tranzita. Poboljšanje dobrovoljne solidarnosti, rješavanje temeljnih uzroka migracija iz trećih zemalja i uvođenje sigurnih i legalnih puteva u Evropu također bi trebali biti prioriteti EU, izjavila je.

Komisija je objavila je da je prema podacima Evropske granične i obalne straže (Frontex) u 2022. godini zabilježeno više od 330 hiljada ilegalnih prelazaka evropskih vanjskih granica, što je povećanje od 64 posto u odnosu na prethodnu godinu, najveći broj od 2016. Na zapadnobalkanskoj ruti je u tom razdoblju zabilježeno gotovo pedeset posto ukupnih ilegalnih ulazaka.

Dio zastupnika stranaka ljevice smatra da migracijska politika EU, kako bi bila vjerodostojna, mora poštovati ljudska prava i kombinirati odgovornost i solidarnost prema izbjeglicama. Napominjući da starenje stanovništva u Evropi čini migraciju radne snage nužnom, nekoliko zastupnika u Evropskom parlamentu zatražilo je otvaranje legalnih puteva u EU. S druge strane, predstavnici narodnih i konzervativnih stranaka zalažu se za strožiji nadzor evropskih granica.

“Skandalozno je vidjeti i u ovoj plenarnoj raspravi strastveno zalaganje dijela lijevih zastupnika za nepoštivanje naših zajedničkih evropskih propisa. Evropa ne smije samo promatrati novi migrantski val. Mora ga spriječiti. Zato nam je potreban hitan dogovor o novom sistemu migracija i azila koji se temelji na solidarnosti između država članica jer predugo su države na vanjskim granicama podnosile najveći migracijski pritisak, ali i na nepokolebljivosti prema krijumčarima koji iskorištavaju evropsku neodlučnost i ugrožavaju živote hiljada ljudi. Moramo zaustaviti nezakonite ulaske i ustrajati u zaštiti evropske granice”, kazao je tada Karlo Ressler, zastupnik HDZ-a Hrvatske u Evropskom parlamentu.

Zemlje na vanjskim granicama EU-a, kao što su  Grčka, Italija, Hrvatska, Bugarska, Malta i Kipar, godinama se žale na preveliko opterećenje njihovih granica, dok s druge strane zemlje poput Austrije, Njemačke ili Francuske, koje su najčešće krajnje ciljno odredište migranata traže od ovih prvih da budu odgovorne za migrante i procedure oko izdavanja azila. Dogovor oko kvota za prijem izbjeglica propao je nekoliko puta.

‘Ahilova peta EU-a’

U analizi koju je nedavno uradio Carnegie Europe navodi se da neuspjeh EU-a da stvori učinkovitu politiku migracija i azila potkopava evropsku integraciju i pogoduje krajnjoj desnici. Zaštita vanjskih granica EU-a ne može doći nauštrb prava i života migranata.

Martin Ehl, analitičar češkog lista Hospodarske Noviny, kaže kako su migracije postale ‘Ahilova peta’ Evropske unije, jer razotkrivaju dugoročne slabe tačke evropskih integracija, čime se potkopava sama integracija. On ističe kako to zahvata sve razine društva i politike, što znači da je tema migracija osjetljiva za gotovo sve.

On je u analizi Carnegie Europea kazao kako postoji nekoliko važnih pitanja kada su u pitanju evropske migracije, te da treba gledati i na historijske razlike među zemljama članicama.

„To je kulturno pitanje unutar društava diljem Evrope. Postoje velike historijske razlike kada su u pitanju iskustva država članica s migracijama. Primjerice, istok EU-a nema nikakvo kolonijalno nasljeđe, poput onog koje utječe na zapadnjački pristup migracijama. Postoji razlika u percepciji ukrajinskih izbjeglica i sirijskih. To stvara veliku napetost na lokalnom i regionalnom nivou. Ova kompleksnost čini gotovo nemogućim da političari dođu do rješenja koje bi bilo prihvatljivo za južni i istočni blok EU, koji problem percipiraju sasvim drugačije“, kaže on.

Kriza svih kriza

Blanca Garces-Mascarenas, viša analitičarka iz Centra za međunarodne poslove iz Barcelone, smatra kako bi migracije mogle biti kriza među svim krizama s kojima se Evropa danas suočava iz jednostavnog razloga što je postala nerješivo pitanje.

“Dok ekonomija zahtijeva milione novih radnika migranata svake godine, politika migracija traži zatvaranje granica. Dakle, dok je zajednička politika migracija i azila svojstvena evropskom prostoru slobodnog kretanja ljudi (tzv. schengenskom području), države članice nastavljaju bez postizanja dogovora o podijeljenim odgovornostima. Nastojeći udovoljiti svima, novi prijedlozi definiraju sistem à la carte solidarnosti koji riskira stvaranje više birokracije, novih nesuglasica i većih ekonomskih troškova u sistemu koji bi na kraju mogao biti neučinkovitiji od sadašnjeg“, navodi ona.

Konačno, ističe Garces-Mascarenas, postavlja se pitanje kako pomiriti sve veću kontrolu granica s punim poštivanjem vladavine prava i ljudskih prava.

“U neravnopravnom i sve više globaliziranom svijetu, Evropa će morati birati između rješavanja uzroka migracija ili jačanja na račun vlastitog liberalizma. Zapravo, to bi bila prava kriza: kad Evropa zbog straha od novog migracijskog vala bude spremna prihvatiti neprihvatljivo, od normalizacije vanrednih stanja do kršenja temeljnih prava“, smatra ona.

Ksenofobični narativ

Shada Islam, direktorica projekta Novi horizonti iz Brisela, i profesorica na Vrije univerzitetu u ovom gradu, u analizi za Carnegie, navela je da je restriktivan pristup EU-a migracijama diskriminatoran, prožet ponosom i predrasudama te predstavlja uvredu za stalne ‘lirske reference’ bloka o očuvanju vrijednosti i ljudskih prava.

“Nadahnut je ksenofobičnim narativima koje je godinama širila krajnja desnica, a sada ih prihvataju i pojačavaju gotovo sve glavne evropske političke stranke. Danas, dok EU nastoji izgraditi jače međunarodne saveze s afričkim, azijskim i bliskoistočnim državama, tvrđava Evropa, sa svojom grubom razlikom između “dobrih” ukrajinskih izbjeglica koje su dobrodošle u Evropi i “loših” rasnih izbjeglica koje nisu, postaje glavna prepreka u ambicijama EU da postane konzekventnija geopolitička sila“, navodi ona.

Ona dodaje kako se činjenice i fikcija sukobljavaju u stavovima EU-a prema migracijama. EU nedvojbeno treba strane radnike, i kvalificirane i nekvalificirane, da popuni praznine na tržištu rada, ali iz političkih razloga boji se to reći.

“Suprotno prevladavajućem narativu, ne žele se svi preseliti u Evropu. Većina izbjeglica iz zemalja opustošenih ratovima, često onima u koje je EU direktno ili indirektno uključena, pronalazi utočište u susjednim državama. Oni koji kreću na opasno putovanje do obala EU često su kvalificirani profesionalci. Kao što je opravdana topla dobrodošlica Ukrajincima od strane EU-a pokazala, blok također ima novac potreban za pružanje utočišta izbjeglicama“, navela je Islam.

Dvoličan odnos prema izbjeglicama

Alena Kudzko, direktorica Globsec političkog instituta iz Bratislave, kaže da sama činjenica da su Vladimir Putin, Aleksandar Lukašenko i Recep Tayip Erdogan instrumentalizirali migracije svjedoči o ranjivosti Evrope po ovom pitanju. Oni, prema njenom mišljenju, shvataju da su migracije polarizirajuće pitanje u EU koje može stvoriti nered vladama.

„Ipak, Evropa je iznenadila sebe i svijet svojom odlučnom reakcijom u prihvatanju ukrajinskih izbjeglica. Ne tražite dalje od centralne Evrope, regija koja je 2015. stekla antimgrantsku reputaciju sada ugošćuje nerazmjeran broj ljudi koji bježe od ruskog rata u Ukrajini, a vlade općenito imaju snažnu podršku javnosti. Ovaj uspjeh neće se automatski pretvoriti u funkcionalno upravljanje migracijama na duge staze, budući da EU tek mora ispraviti nedostatke u sistemu. To uključuje javno negodovanje prema dolasku migranata iz drugih regija“, navela je Kudzko.

Pred zemljama članicama Evropske unije, očito je još uvijek veliki posao kako riješiti pitanje migracija. Većina bogatih zapadnih zemalja ističe potrebu za novom radnom snagom, dok istovremeno zagovara oštriju i snažniju kontrolu granica.

Ozbiljan izazov je pred briselskom administracijom.