Aktivistica za nezavisni Komi: Rusija mora proći tranziciju

Ruska Federacija će u narednom periodu morati proći kroz period tranzicije i suočavanja sa totalitarnom i kolonijalnom prošlošću, a tokom tog perioda spoznati da su od državnih interesa vrjedniji životi ljudi, bilo da je riječ o etničkim Rusima ili pripadnicima etničkih manjina na koje trenutno gleda kao na građane drugog reda ili kao topovsko meso za rat u Ukrajini, za Al Jazeeru kaže Svetlana Pilajeva, aktivistica za nezavisnost republike Komi.

Komi su jedan od mnogih ugrofinskih naroda nastanjenih na teritoriji Ruske Federacije i oni su, kao i ostali starosjedilački narodi, bili podvrgnuti osvajanju i asimilaciji. Prvi kontakti ruskih država i Komija su bili trgovački i počeli su još u 12. vijeku, da bi ruski utjecaj u ovom području postao dominantan tokom 15. i 16. vijeka.

Ipak, glavni val ruskih kolonista koji danas čine većinsko stanovništvo republike došao je tek u 20. vijek. Naime, tokom Staljinovih čistki uoči Drugog svjetskog rata, na teritoriji republike Komi formirani su mnogi logori – gulazi – u koje su deportirani nepodobni stanovnici.

Ipak, stanovništvo Komije posljednjih 30 godina snažno opada. Etnički Komi danas čine jedva četvrtinu ukupne populacije republike čije se stanovništvo žali na centralnu vlast u Moskvi da ih zapostavlja i pljačka njihove prirodne resurse kojih ima u velikim količinama.

Na teritoriji površine 415.900 kvadratnih kilometara (približno površina svih država bivše Jugoslavije, Albanije i Grčke zajedno) nalaze se velika nalazišta uglja, nafte, prirodnog plina, zlata, dijamanata, kao i velike šume.

Pilajeva ističe kako se u Komiju, a i u drugim etničkim republikama, provodi sistematska etnička diskriminacija, posebno kroz proces mobilizacije za učešće u ruskoj invaziji u Ukrajini.

• Kako stanovnici Komija reagiraju na trenutnu situaciju u Ukrajini?

– Prošlog februara, kada je (ruski predsjednik Vladimir) Putin krenuo u otvoreni rat u Ukrajini, situacija u Komiju je bila kao i u ostatku Rusije. Teško je suditi i govoriti o brojevima, ali znam mnogo ljudi koji su od samog početka bili protivnici rata.

Trenutno, iz dana u dan, raste osjećaj ozlojeđenosti, sve više ljudi je umorno od rata i stalnih laži zvanične propagande. Čitam sve više i više komentara u kojima se kritiziraju Putin i njegovi potezi. Uprkos činjenici da otvoreni oblik demonstracija nije moguć, mnogi ljudi pronalaze načine da iskažu svoje mišljenje. Također vidim kako raste interes u jezik i kulturu Komija kao načina prekida veza sa elitama Kremlja.

• U septembru i oktobru prošle godine je izvršen prvi val mobilizacije širom Ruske Federacije, sada se najavljuje drugi. Kako su stanovnici republike Komi reagirali?

– Prvi val mobilizacije naišao je na mržnju i negodovanje širom Rusije, a Komi nije iznimka. Ljudi su bili ljuti i uplašeni, neki su pobjegli u druge države, a neki su otišli u šume gdje se može loviti i pecati. Osjećam kako mnogi iščekuju novi val mobilizacije, to je jako osjetljiva tema jer mnogi ne mogu pobjeći zbog niskih primanja, pa se odlučuju na skrivanje i ne žive u svom domu.

• Da li se slažete sa stavom mnogih analitičara kako Kremlj koristi manjine iz federalnih jedinica kao ‘topovsko meso’, te kako koristi rat kao način smanjenja broja stanovnika etničkih i vjerskih manjina?

– Apsolutno je to tačna tvrdnja, istina je da Kremlj više regrutira ljudi iz etničkih republika. Ovo ima utjecaja na dva fronta: ovo su često najsiromašnije regije i ovo je riječ o sistematskoj etničkoj diskriminaciji u Rusiji. Narod Komi, kao i druge etničke zajednice, uvijek su tretirani kao građani drugog reda, da nisu pametni i talentirani kao Rusi.

I lično sam to iskusila, a vidim i konekciju između siromašnih Komija i etničke diskriminacije: Godinama regijom upravljaju ljudi koje je Putin lično postavio, oni nemaju nikakve veze sa našom zemljom i ne investiraju u razvoj naše regije, ona je za njih kao ‘donor resursa’ za Moskvu. Dodatno, relativno slaba gustina naseljenosti u Komiju olakšava skrivanje pravog broja poginulih vojnika, pa ljudi ne vide pravu opasnost od mobilizacije.

• Sve je više pokreta za nezavisnost određenih republika i dijelova Ruske Federacije. Da li postoji takav pokret u Komiju? Da li postoji neka težnja ili želja za savezom, federacijom, konfederacijom sa susjednim republikama?

– Komi je dugo imao pokret za nezavisnost, mnogi ljudi govore jezik Komija koji su za nezavisnost. Postoje veze sa Finskom i Estonijom i uvijek su u našim očima kao primjeri jakih demokratskih država u kojima postoji vladavina zakona i poštovanje ljudskih prava.

Postoji alternativna zastava Komija: zeleni križ sa bijelim granicama na plavom polju. To je simbol nezavisnog Komija. I nadam se kako će Komi biti slobodan odlučiti svoju sudbinu uskoro, da će moći stvarati saveze i alijanse na osnovu spoznaje šta je najbolje za ljude i prirodu Komija. Što se tiče odnosa sa susjedima, zaista postoji dobar broj naroda Komi u susjednim regijama, a historijski imamo jake odnose sa narodima Nenetska, Arhangelska i Perma.

• Vratimo se na pokrete za nezavisnost Komija, tačnije na pokret koji je postojao 1990-ih, ali je nestao. Šta se sa njime desilo, da li su naučene lekcije iz tog perioda?

– Sjećam se priča i govora o slobodi i nezavisnosti 1990-ih, naše bliske veze sa Finskom i Estonijom i njihovi pozitivni primjeri bili su uvijek na radaru ljudi. Upravu ste kada kažete kada je potom ovaj pokret usporio i nekako otišao u zaborav.

Mislim kako je bila razmjena naše slobode za Putinovu stabilnost bila generalni trend u Rusiji. No, nedavni događaji u Šiesu nekako su promijenili ovaj tren. Moskva je 2018. planirala nezakonito, na granici republike Komi, samo 95 kilometara od glavnog grada Siktivkara, ogromni pogon za odlaganje otpada gdje bi se dovozilo smeće iz Moskve.

Prazni teretni vagoni su bili prilika jer su se vraćali ovamo nakon što su prirodne resurse odvlačili u Centralnu Rusiju. Ovo je bila tačka prekretnica za mnoge na sjeverozapadu Rusije, tačka u kojoj su se počeli samoidentificirati kao Komi, u znak protivljenja Moskvi. Uprkos velikom pritisku Vlade i zbog jakog otpora lokalnih zajednica, izgradnja je obustavljena. Vjerujem kako su tada mnogi spoznali svoje lokalne i kulturalne korijene i počeli su se javljati mnogi poslovni subjekti sa Komi motivima.

• Sama republika Komi je jako bogata prirodnim resursima, ima jaku industriju. Da li to može biti osnova za pozitivan razvoj?

– Komi jeste jako bogat resursima i industrijom, kao što vi kažete. Sigurna sam kako bi, uz pametno upravljanje i mudre alijanse Komi bio više nego sposoban da bude prosperitetan. No, za mene kao pripadnicu Komi naroda, naša zemlja je daleko više od ovoga – ona ima prekrasnu prirodu i nevjerovatan krajolik.

• Mnogi gradovi i naselja su napravljeni oko rudnika, kao i na mjestima kampova a'la Gulag. Koliko te zaostavštine veže Komi za Moskvu?

– U 20. stoljeću je broj stanovnika republike dramatično porastao. Mnogi sjeverni gradovi su nastali kao radni kampovi Gulag i kasnije su privlačili ljude iz cijelog Sovjetskog saveza zbog visokih plata i dobrih penzija. Naravno, mnogi od njih su bili, na ovaj ili onaj način, povezani sa snagama sigurnosti (siloviki).

Često došljaci nisu poštivali našu zemlju i odnosili se prema njoj samo kao prema mjestu gdje su došli zaraditi novac, a potom otići. Sigurna sam kako veliki dio tih i takvih ljudi dijeli kolonijalne i imperijalističke vrijednosti Kremlja. A takav problem je jako sličan bio u Latviji nakon raspada SSSR-a.

• Kako gledate na blisku budućnost republike Komi, Rusije, Ukrajine?

– Želim vidjeti Ukrajinu kao nezavisnu državu, u njenim granicama iz 1993. godine. Rusija je imperija i mora proći kroz tranziciju koja dugo kasni, da ponovo analizira svoju totalitarnu prošlosti, ali i kolonijalnu historiju. Mora učiti iz tih lekcija i nikada više cijeniti vrijednost života manje nego ‘svete’ interese države.

Što se tiče Komija, predviđam mu budućnost kao slobodne demokratije, zasnovane na vladavini prava i ljudskim pravima. Da li će to biti neka jaka (kon)federacije ili nezavisna država, to će narod odlučiti. No, sigurna sam kako će to biti mjesto jezika i kulture Komi, mjesto gdje će se ruski jezik koristiti uglavnom za transregionalnu komunikaciju, kao engleski u današnjoj Europskoj uniji.