Ima li EU snage prevazići razlike oko novih izbornih pravila?

Izbori za Evropski parlament bit će održani 2024. godine. Brojni evropski parlamentarci već dugo godina zalažu se za izmjene Izbornog zakona po kojem se zastupnici biraju. Takva inicijativa, još uvijek, nema podršku.

Njemački zastupnik iz grupe Zelenih u Europarlamentu Damian Boeselager jedan je od najvećih kritičara aktuelnog Izbornog zakona i zagovornik je promjena. Nedavno je za Euractiv izjavio kako neke članice Unije nemaju interesa da se pomenuti zakon promijeni.

„Vlade članica EU-a nemaju interesa napredovati u ažuriranju izbornog zakona Unije, jer je ‘ažuriranje demokratije’ nisko rangirano među njihovim prioritetima“, rekao je njemački zastupnik. Nije zadovoljan, kako je dodao, zainteresiranošću članica za unaprjeđenjem demokratije u EU, što je nazvao „vrlo opasnim“.

Isti zakon od 1979. godine

Evropski parlament ranije je usvojio inicijativu o velikoj reformi izbornog zakona EU-a kojom bi se uvele neke promjene, a jedna od njih bi bila i postojanje transnacionalne liste za cijeli blok. Međutim, da bi inicijativa postala pravosnažna potrebno je da bude potvrđena od svih 27 zemalja članica.

Zastupnici koji se bore za izmjene Izbornog zakona Unije smatraju da je zastario i da je vrijeme da se prilagodi aktuelnom trenutku. Aktuelni zakon na snazi je još od prvih direktnih izbora za Evropski parlament 1979. godine, kada je EU brojao samo devet članica, dok ih danas ima 27. Parlament je tada imao 410 zastupničkih mjesta, a danas ih ima 705.

“To je frustrirajuće za mnoge od nas. Od 1979. znamo koliko se svijet promijenio. Živimo u drugoj EU“, kazala je europarlamentarka iz Poljske Danuta Maria Hübner.

Male zemlje u opravdanom strahu

Analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić u razgovoru za Al Jazeeru Balkans kaže kako su razgovori oko izmjena izbornog zakona u svim zemljama izuzetno teški, pa ne treba čuditi što je takav slučaj i na nivou EU-a.

“Izmjene izbornog zakona, uz izmjene ustava, u svakom društvu događaju se rijetko, ali kada se dogode onda put do dogovora prati teške, ponekad i emotivne debate, jer izmjene često ulaze u samu srž političkog ustroja i nailaze na otpor onih koji su zadovoljni statusom quo. Nije iznenađenje da to isto vidimo i na EU nivou“.

Ističe da se, kada govorimo o transnacionalnim listama za EP, manje i siromašnije zemlje članice s pravom boje da bi taj put do članstva u Europarlamentu mogao privilegirati stanovništvom i ekonomijom bogatije članice.

„Kandidati iz tih zemalja će imati više glasača, biti prepoznatljivije kod njih i moguće imati veću financijsku podršku. Naravno, efekt toga je moguće donekle amortizirati i ideja za takvo nešto ima. Ali se njima onda postavlja i pitanje samih transnacionalnih lista“, ističe Ćerimagić.

Važno je i napomenuti, dodaje, da uporedo sa razgovorima o izmjenama pravila za izbor Evropskog parlamenta, Unija je prošla kroz vrlo sadržajnu debatu o svojoj budućnosti, gdje se u okviru Konferencije izašlo sa konkretnim prijedlozima za izmjene u načinu odlučivanja u tijelima EU, i u kojim se zazivaju i izmjene osnovnih ugovora Unije.

„Sada se razgovor o rezultatima toga procesa vodi među zemljama članicama. Siguran sam da mnogi u zemljama članicama, koje suodlučuju i o pravilima izbora za EP, vjeruju kako izbori za EP ne trebaju biti dogovarani ili mijenjani prije sveobuhvatnog dogovora u budućnosti EU. Nažalost, taj dogovor se još uvijek ne nazire“, zaključuje Ćerimagić.

Prevelike razlike između članica

Jedan od najvećih izazova, kada su u pitanju transnacionalne liste, predstavlja način na koji bi se zadovoljila i uspostavila ravnoteža u broju glasova, s obzirom na ogromne razlike u veličini između pojedinih članica. Naprimjer, između Njemačke i Malte.

Deset posto glasova u Njemačkoj za određenog kandidata moglo bi imati istu težinu kao 100 posto glasova iz više manjih zemalja EU-a. Zato bi, prema prijedlogu, države članice trebale biti grupirane u tri grupe srazmjerno broju stanovnika. Cilj je da bude zastupljena proporcionalnost, te da bi kandidati bili ravnomjerno podijeljeni u EU parlament.

Na taj način bi se zadržala tzv. degresivna proporcionalnost koju i danas koristi Evropski parlament, a prema kojoj Malta dobiva više glasova u parlamentu po glavi stanovnika od Njemačke. Također, glasovi iz Njemačke bi podlijegati izbornom pragu od 3,5 posto, što znači da bi se njemački glasovi prebrojali potrebno je da za jednog kandidata glasa više od 3,5 posto birača. Druge, manje članice ne bi bile ograničene sličnim pravilima.

Neki zastupnici se tome protive jer smatraju da se na takav način „kradu“ glasovi do 10 posto njemačkih birača, odnosno njih pet miliona, te to nazivaju „antidemokratskim“.

Između evropskih parlamentaraca postoje ogromne razlike oko tog pitanja. Vremena do izbora je sve manje. Samo rijetki su optimisti da bi se dogovor mogao postići i da bi izbori sljedeće godine mogli biti održani po novim pravilima.