Čečeni su Putinova ‘pretorijanska garda’, a Kadirov mu je kao ‘Legija’

Kada je čečenski lider i jedan od najvažnijih Putinovih saveznika u ruskoj agresiji na Ukrajinu, Ramzan Kadirov objelodanio da pokreće privatnu vojnu kompaniju, nalik onoj koju vodi Jevgenij Prigožin, niko nije bio iznenađen. Taj potez bio je prirodan slijed svega onoga što je Ramzan Kadirov radio proteklih godina, a riječi kojima je izrazio pijetet paravojnoj organizaciji Wagner jasno pokazuju da mu je Prigožinovo djelovanje, u neku ruku, uzor po kojem se i sam želi voditi.

„Sa sigurnošću možemo reći da je (Grupa Wagner) neočekivano dokazala svoju učinkovitost u vojnom smislu i pokrenula razgovor o potrebi za privatnom vojnom kompanijom. Bez sumnje, ova vrsta profesionalne obuke je potrebna i neophodna“, napisao je Kadirov u postu objavljenom na svom Telegram profilu.

Osim toga, Kadirov je pomenuo i da želi ozbiljno da se takmiči „s dragim bratom Jevgenijem Prigožinom“ nakon što završi svoj rad u državnoj službi i stvori privatnu vojnu kompaniju.

O Ramzanu Kadirovu i vojsci njegovih čečenskih boraca u zapadnim medijima se dosta pisalo u proteklih godinu dana. Najviše zbog njihovog učešća u ruskoj agresiji na Ukrajinu jer se, mnogi tvrde propagandno i namjerno, stvarao utisak kako su oni elitni dio ruskih snaga. Ozloglašenost su stekli objavljivanjem video klipova različitog sadržaja na društvenim mrežama i porukama njihovog lidera Kadirova, koji se nije ustručavao iznositi najzlokobnije prijetnje upućene Ukrajini i zapadu.

Čečeni su Putinova ‘pretorijanska garda’

Sada kada je najavio stvaranje privatne vojne kompanije postavlja se pitanje kakvu je ulogu u ruskom sistemu moći Putin namijenio čečenskom lideru. Hrvatski publicista i odličan poznavalac prilika u Ukrajini i Rusiji, Vlado Vurušić kaže da Kadirov i njegovi čečenski borci imaju posebno mjesto u onome što se može opisati kao „sveukupnost ruskih vojnih snaga“. Njihova uloga je da, u najkritičnijem trenutku za režim, pojašnjava Vurušić, budu posljednji bedem odbrane sistema.

„Čečeni, odnosno da budemo precizniji Kadirovljevi Čečeni, da ih tako nazovem, su prava pretorijanska garda i oni su, mnogi u Rusiji to kažu, posljednja linija obrane Putina. Trebali bi biti oni koji bi ga u slučaju nečega dramatičnog, pokušaja nekog svrgavanja ili državnog udara biti, što se kaže, posljednja linija obrane, fizička linija obrane Putina osobno, ali i njegovog života“, kaže Vurušić.

Sasvim mu prirodno djeluje namjera čečenskog lidera da osnuje privatnu vojnu kompaniju, jer Kadirov, baš kao i Prigožin, u Rusiji ima mjesto kakvo su mnogi slični tipovi ljudi igrali u režimu Slobodana Miloševića. Oslanjajući se na neformalne, polukriminalne i paravojne strukture Putin štiti vlastiti režim na gotovo identičan način kako je to radio Milošević.

„Ramzan Kadirov, uz Jevgeniija Prigožina, je taj jedan dio ratnog, hajdemo pod navodnicima reći, establishmenta, paradržavni i paravojni sistem koji je uspostavio Vladimir Putin i koji je sličan onome kako je funkcionirao kod Slobodana Miloševića. Znamo kako je on za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i zapravo za cijelo vrijeme svoje vladavine, imao te paradržavne i paravojne strukture koje su funkcionirale uporedo sa legalnim institucijama sistema. Te su strukture bile dobrim dijelom polukriminalne. Na isti način je i ovo sada kod Putina sa Prigožinom i Kadirovom“, kaže Vurušić.

Poređenja sa Miloševićevim režimom

Kada se prave usporedbe i historijske paralele, onda se Jevgenij Prigožin, već sada, opisuje kao „Putinov Arkan“. U takvoj jednoj analogiji, pojašnjava Vurušić, Kadirova bi se moglo opisati kao „Putinovog Milorada Ulemeka Legiju“ ili nekog drugog sličnog Miloševićevog saradnika, koji je bio zadužen za obavljanje „prljavih poslova“.

„Zapravo je Prigožin više kao Arkan, u ovom trenutku, ali Kadirov može biti nekakav sličan lik, recimo Milorad Ulemek Legija, ili neko od svih tih predstavnika Miloševićevih paravojnih i polukriminalnih ili otvoreno kriminalnih skupina, koje su ratovale u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Nekako smo uvriježili za Prigožina reći da je on Putinov Arkan, a i Kadirov je neka vrsta Legije ili Frenkija Simatovića, nešto u tom smislu. Kadirov je sigurno čovjek na kojeg se Putin oslanja i koji je spreman, barem tako se čini, izvršiti bilo koju Putinovu naredbu“, objašnjava Vurušić.

Zato i ne čudi što se Kadirov, sigurno uz Putinov blagoslov, odlučio na takav potez. Posmatrajući historiju njegovog djelovanja jasno se može uočiti „razvoj“, koji vodi ka strukturi „kriminalnog klana“ ili, u posljednjem slučaju, organizovane paravojne formacije.

„Kadirov je mali tiranin, diktator unutar države, koja na žalost postaje sve više i sve veća diktatura i sve jači autoritarni sistem, kakav vidimo da je sada u Rusiji. On je neprikosnoveni vladar Čečenije, on vlada po sistemu mafijaškog klana i optužuje ga se da i radi kriminalne radnje sa drogom, oružjem i mnogim drugim stvarima, kojima bi se trebao baviti kazneni zakon Rusije. Kadirov obavlja i prljave poslove za režim Vladimira Putina. Zna se da su Čečeni bili izvršioci mnogih političkih ubojstava – Ane Politovskaje, pa Borisa Njemcova, na primjer, opozicijskog, liberalnog, demokratskog politčara, koji je ubijen čak nedaleko od Kremlja. Politovskaja je simbolično ubijena na Putinov rođendan, ona je bila žestoki kritičar Putinovog režima i upravo onog što se dešava u Čečeniji“, podsjeća Vurušić.

‘TikTok armija’

Kakav je stvarni vojni značaj čečenskih boraca na ratištu u Ukrajini teško je znati, kaže Vurušić. Informacije koje dolaze iz Ukrajine i Rusije sve više potkopavaju mit o „snazi člečenskih boraca“, a čak i neki vojni analitičari iz Rusije otvoreno pišu kako Kadirovljeva vojska više brine o tome kakav će utisak ostaviti na društvenim mrežama nego kakav će efekt imati na bojnom polju. To je razlog, kaže Vurušić, zašto su ih prozvali „TikTok armija“.

„Kadirov ima odriješene ruke, on je poslao i šalje svoje paravojne formacije u Ukrajinu i oni tamo ratuju. Razne su informacije da li oni tamo stvarno ratuju ili su oni tamo samo da se slikaju i pljačkaju. Njih čak i neki ruski vojni analitičari nazivaju ‘TikTok armijom’, jer dođu na ratište i snimaju kratka videa i objaljuju na toj društvenoj mreži.

Teško je reći koliki je njihov značaj na bojištu, ali u svakom slučaju imaju veliki utjecaj na politiku i Putin tu balansira sa Prigožinom i sa Kadirovoim, s jedne strane, ali i armijom, i ministarstvom obrane, na drugoj strani“, zaključuje Vurušić.