Investitori uz podršku vlasti žele osvojiti i Kalemegdan

O poslovnim namjerama porodične firme najboljeg tenisera na svijetu Novaka Đokovića sve je više i sve glasnijih kritičkih tonova u Beogradu. O tome se šuškalo i ranije, a sada su se pojavili i ljudi koji bez dlake na jeziku u javnom prostoru tvrde kako se najavama investitora ugrožavaju i Kalemegdan i Kalemegdansku tvrđavu.

Jedan od njih je i pisac Dejan Atanacković, dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine, koji je nedavno napisao i otvoreno pismo Novaku Đokoviću.

Književnik u pismu podsjeća kako je advokat Đokovića istraživačima BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network), izjavio da će najavljena gradnja u blizini Kalemegdana „biti u skladu sa svim zakonima i propisima“.

Legalizacija bezakonja

„Morali biste i Vi i Vaš advokat znati da je sam postupak davanja saglasnosti za gradnju u podnožju Kalemegdana jedan od tipičnih primera legalizovanog bezakonja, tačnije da je deo sistema korupcije kojim se menja namena čitavih delova grada, kvartova, zaštićenih celina, zelenih površina“, napisao je Atanacković.

Odgovor od Đokovića (još) nije dobio, ali se otvorenim pismom Atanackoviću oglasio jedan drugi Dejan, Radovanović, inače historičar umjetnosti – konzervator, član nevladine organizacije Europa Nostra koji upozorava da Novak Đoković nije prava adresa za kritiku jer bi najpopularniji Srbin, koji je upravo srušio i apsolutni rekord dužine boravka na mjestu broja jedan u svijetu (koji je do sada držala Steffi Graf), trebalo da se oglasi tek poslije cijelog niza nadležnih institucija, od opštinskih i gradskih do republičkih, pa čak i Vlade i predsjednika Srbije.

Još jedan veliki sportista, vaterpolista Aleksandar Šapić, trenutno na poziciji gradonačelnika Beograda, nakon što je najavio iseljavanje Rta dobre nade, što je zvanično ime beogradskog zoološkog vrta, poslije 85 godina iz podnožja Kalemegdana na Adu Ciganliju, potvrdio je da se poslije tog iseljenja ništa neće graditi na toj izuzetno atraktivnoj lokaciji.

Prema Šapićevim riječima, time se upravo stiče prvi uslov da se Kalemegdan kao kulturno dobro nađe pod zaštitom UNESCO-a.

„To treba da bude mesto gde će ljudi da uživaju u našoj istoriji i prirodi“, rekao je Šapić.

Jesu li tereni važniji od spomenika?

Brojni i za sada neuspješni protesti Beograđana protiv devastacije najvećeg i najljepšeg beogradskog parka i same Tvrđave koja je konkurisala da dobije zaštitu UNESCO-a, ako se izuzme odustajanje vlasti od sulude ideje povezivanja Tvrđave gondolama preko Save sa Novim Beogradom, počeli su mnogo prije nego spomenuta komunikacija otvorenim pismima.

Jedan od teniskih terena centra „Novak“ u blizini nekadašnjeg sportskog centra „25. maj“, koji se danas zove „Milan Gale Muškatirović“, našao se tik pored spomenika braniocima Beograda iz 1915. godine. Mnogi Beograđani, koji vole šetati pored Dunava na Donjem Kalemegdanu, ogorčeno su komentarisali kako nije ugrožen spomenik braniocima Beograd nego i obližnja Kula Nebojša iz Srednjeg vijeka.

Za one koji ne znaju ili su zaboravili, na spomeniku su uklesane čuvene riječi iz naredbe majora Gavrilovića iz Prvog svjetskog rata:

„Tačno u tri časa neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, mora biti svetao. Vojnici, junaci, Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za Kralja i Otadžbinu. Vi nemate više da se brinete za vaše živote koji više ne postoje. Zato napred u slavu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!“

I u ovom primjeru došlo je do zamjene teza. Ne osporava niko Đokoviću njegove spektakularne sportske uspjehe, ali mnogi tvrde kada su u pitanju Kalemegdan i Đokovići da je dara ipak prevršila mjeru.

Zgrade niču kao gljive

Taman što su se Dorćolci koji žive u blizini (dio opštine Stari grad) privikli na činjenicu da je major Gavrilović skrajnut u zapećak, ubrzanom izgradnjom visokih zgrada tamo gdje im nije mjesto, u samom podnožju Kalemegdana, javnost se ponovo pobunila.

Upravo to je i bio povod Dejanu Atanackoviću da Novaku Đokoviću poruči kako je sada ugrožen i sam čuveni pogled na ušće Save u Dunav, Veliko ratno ostrvo, na vojvođansku ravnicu i za lijepog i prozračnog dana daleko na horizontu nikad dosanjanu centralnu Evropu.

Atanacković je Novaka podsjetio da se Zavod za zaštitu spomenika jasno i nedvosmisleno usprotivio planu detaljne regulacije kojim se mimo procedura dozvoljava gradnja na tom području, ali i činjenicu da se oko Kalemegdana već godinama vode borbe građana protiv štetnih odluka gradskih vlasti, borbe za javni interes i kulturni identitet „nekad uspešne, nekad neuspešne“, kako bi se najvažniji spomenik kulture Beograda sačuvao.

„Nismo uspeli da se odbranimo od gradnje ‘K-distrikta’, čime je potpuno i definitivno uništen čitav jedan segment tvrđave, arheološki slojevi, pa i deo pogleda sa tvrđave prema rekama“, piše Atanacković koji je od prošlih izbora postao i opozicioni odbornik u Skupštini Beograda.

Isti se autor dotakao i „okupacije zoološkog vrta“ izrekavši oštru kritiku gradonačelniku Beograda, „onog za kojeg nijedan građanin Beograda nije glasao“.

„Izrekao je, u skladu sa svojim sklonostima, još jednu banalnu laž koja samo još više naglašava ‘iskrenost’ namere gradske vlasti kada je u pitanju najavljeno preseljenje zoološkog vrta“.

Šapić je izjavio je da je zoološki vrt neophodno izmjestiti kako bi „Kalemegdan dobio zaštitu UNESCO-a“.

„Na stranu terminološka zbrka, jer nije Kalemegdan kao park kandidat za listu svetske kulturne baštine, već Beogradska tvrđava. Opšte je poznata stvar da je Beogradska tvrđava već godinama u samom vrhu najugroženijih spomenika Evrope i da to nema nikakve veze sa zoološkim vrtom, koji se ni u jednom izveštaju međunarodnih organizacija u tom smislu ne spominje, već sa decenijskim režimsko-investitorskim divljanjem na području spomenika kulture i u njegovom neposrednom okruženju”, zaključuje Atanacković.

Stručnjaci o izmještanju zoološkog vrta

Potom se cijela priča o firmi Đokovića koja „mnogo ne mari za kulturološku, istorijsku i civilizacijsku vrijednost Kalemegdana“, pretvorila u priču o izmještanju zoološkog vrta, inače podgrijavanu s vremena na vrijeme proteklih decenija. S obzirom da bi samo za iseljavanje 1.500 porodica koje su na Adi podigli čitavo divlje naselje mogla potrajati i godinama, moguće je i da je opetovanje priče o izmještanju zoološkog vrta tek odvraćanje pažnje od svega onoga što su gradske, a samim tim i najviše vlasti obećale graditeljima stambenih, poslovnih, komercijalnih i drugih sadržaja baš u blizini zoološkog vrta odakle se, istina, naročito za vrelih ljetnih dana, širi nesnosni životinjski smrad.

Javnost se ponovo podijelila. Dok jedni smatraju da je predloženo dobro rješenje koje će životinje poštedjeti patnje u skučenom prostoru i pružiti im prirodniji ambijent, drugi su skeptični zbog toga što je Ada podložna plavljenju.

Marko Vujić iz Centra za ekološku politiku Fakulteta političkih nauka ocjenjuje da je izmještanje zoološkog vrta potez koji je trebalo povući još ranije jer, kako kaže, životinje na sadašnjoj lokaciji žive neuslovno.

„Bilo je krajnje vreme da se životinje premeste na mesto gde će imati dobre uslove. Kada je reč o Adi kao lokaciji, pozdravljam tu odluku. Prema statistici, Beo zoo vrt spada u jedan od pet u Evropi sa najlošijom proporcijom broja kvadratnih metara u odnosu na broj životinja koje u njemu borave“, izjavio je Vujić za list Danas, ističući da Kalemegdan, kao kulturno-historijski spomenik svakako nije prikladno mjesto ni za manji broj životinja.

S druge strane, novinar Vladimir Maričić nikako nije jedini koji podsjeća kako je Šapić izmještanje zoološkog vrta najavio svega nekoliko dana nakon što je BIRN objavio da beogradski gradonačelnik posjeduje vilu u Trstu koje nema u njegovoj prijavi nekretnina.

„Umesto odgovora na pitanja koja zaslužujemo, sad moramo da brinemo, i brinemo, i pričamo, i pričamo, o tome kako će Mujo (trenutno najstariji živi američki aligator na svijetu) koji na Kalemegdanu boravi još od pre Drugog svetskog rata, da pregura selidbu i kakvo li će tek zdanje u budućnosti da nikne na tom prostoru“, kaže Maričić u svom komentaru. Uz to i citira jednog Beograđanina koji živi u Ulici Rige od Fere, odnosno preko puta zoološkog vrta: „I o metrou se priča godinama, pa radovi još traju“.

Novak mora biti na strani fair-playa

U otvorenom pismu Novaku Đokoviću, Dejan Atanacković je podsjetio slavnog tenisera kako javni interes jednog grada i njegovih građana jest da gradom upravljaju zakon, stručnost i dobre namjere.

„Verujem da Vama kao sportisti, pa i sportisti posvećenom humanitarnom radu, niko ne mora držati moralne pridike, niti mi je to namera, jer su u samoj suštini sporta, a posebno kada su vrhunski sportisti u pitanju, sadržane mnoge životne vrednosti – poštovanja pravila igre, fer-pleja, pa i jednog svojevrsnog viteštva koje mnogi građani Srbije s Vama poistovećuju“.

Ovaj pisac, koji se posebno istakao u zahtjevima za uklanjanje spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu, ističe da Beograđani imaju i takav primjer da će jedan, nekada vrhunski sportista, sada čelnik grada, ostati zapamćen ne kao šampion u svom sportu „već kao šampion divlje gradnje, šampion legalizacija i zloupotrebe javnog novca“.

„Iskreno sam uveren da to neće i ne može da bude slučaj sa Vama i zato Vas molim da u interesu Beograda, naše istorije, kulture, u interesu naših lepih, iako prekomerno zagađenih reka, poslušate zaključke struke posvećene zaštiti, kao i molbe građana, te da doprinesete da se sačuva naše zajedničko kulturno nasleđe, pa i da se zauzmete za njegovo dodatno stručno valorizovanje, odlukom o odustajanju od projekta gradnje za koji Vam je vlast zaobilaznim i nezakonitim putem dala dozvolu. Jedan Novak Đoković nema nijedan razlog da prihvata nameštene mečeve. Usprotivite se tome“, poručio je Dejan Atanacković Đokoviću.