Seizmolog Vedran Lekić: Ljude ne ubijaju zemljotresi, nego zgrade

Najvažnije je dati preporuke kako graditi i kakve planove za spašavanje praviti kad se zemljotres eventualno dogodi, navodi seizmolog svjetskog glasa i profesor pri Univerzitetu Maryland.

Prije 20-ak godina procijenjeno je da bi zemljotres na dijelu rasjeda u Turskoj najvjerovatnije mogao biti jači od magnitude 7,3 - i to se i dogodilo (AP)

Seizmolozi ne mogu predvidjeti zemljotrese, ali kao što u vremenskim prognozama meteorolozi procjenjuju na primjer vjerovatnoću kiše sutradan, seizmolozi mogu procijeniti vjerovatnoću da će neki region pogoditi zemljotres određene minimalne jačine ne sutradan ili za sedam dana nego u periodu od nekoliko decenija, govori dr. Vedran Lekić, seizmolog svjetskog glasa i profesor pri Univerzitetu Maryland u College Parku. (Sjedinjene Američke Države).

Prema njegovim riječima, dugi vremenski periodi povezani s prognozama zemljotresa ne omogućavaju seizmolozima da vrše evakuacije, ali mogu informisati o tome kako graditi i kakve planove za spašavanje praviti kad se zemljotres eventualno dogodi.

Područje Turske i Sirije gdje su se dogodili razorni zemljotresi trusno područje te da će se popratni potresi nastaviti događati na tom prostoru, ukazuje seizmolog Lekić

„Postoje razne metode pomoću kojih seizmolozi izrađuju prognoze. Jedna metoda koja je bila primijenjena na ovaj region u Turskoj i Siriji uzme u obzir lokacije i jačine historijski zabilježenih zemljotresa, izračuna koliko su oni povećali ili smanjili pritisak na razne rasjede u regionu, i zatim identificira dijelove rasjeda na kojima je stres naročito visok. Godine 2002. vršena je takva analiza koja je zaključila da je baš ovaj dio rasjeda koji je pukao u zemljotresu 6. februara i procijenila je da bi zemljotres na tom dijelu rasjeda najvjerovatnije bio jači od magnitude 7,3“, kaže sagovornik.

Dodaje da je područje Turske i Sirije gdje su se dogodili razorni potresi trusno područje te da će se popratni potresi nastaviti događati na tom prostoru.

„Da li ga zovemo ‘popratni’ ili ne je stvar semantike, a ne seizmologije. Bilo kako bilo, taj popratni zemljotres je snažno poljuljao građevine koje su već bile oštećene prvim, jačim potresom. To je jedan od razloga za ogromna razaranja i tragičnom broju stradalih. Popratni potresi će se dešavati još mnogo dana, ali će se dešavati sve rjeđe. Stopa popratnih potresa će biti duplo manja za svako udvostručenje vremena, tako je barem uobičajeno.“

Atlantski okean se širi, a udaljene regije mogu se približiti

Konstatira da je seizmologija zrela nauka s dugom historijom koja datira od 19. vijeka i da jako napredovala u posljednjih 50 godina.

„Sada imamo mogućnost da precizno mjerimo kretanje tektonskih ploča, da iscrtamo preciznu distribuciju iznenadnih kretanja koja se dešavaju u rasjedima tokom zemljotresa, da izračunamo kako se pritisak unutar Zemlje promijeni nakon zemljotresa i da prikažemo unutrašnjost naše planete s neviđenim detaljima. Također možemo napraviti vrlo precizne simulacije širenja talasa koje nam omogućavaju da kvantifikujemo intenzitet potresa tla. Donedavno smo čak snimali, pomoću sonde InSight od američke svemirske agencije (NASA) potrese na Marsu i saznali nešto o unutrašnjosti te planete i njenim potresima“, objašnjava Lekić.

Napominje da seizmičke mreže bilježe vibracije tla širom svijeta već skoro 150 godina te da su seizmolozi prikupili informacije o stotinama hiljada potresa te da u ovoj oblasti može pomoći i vještačka inteligencija.

„Količina prikupljenih podataka je ogromna i njeno analiziranje je ogroman izazov. Ovo je oblast u kojoj vještačka inteligencija može biti korisna jer nam omogućava da identifikujemo trendove u bazama podataka koji možda nisu lako vidljivi“, priča sagovornik.

Poručuje da se kretanje tektonskih ploča kontinuirano odvija brzinom od nekoliko centimetara godišnje (slično brzini rasta noktiju).

„Iako ovo pomjeranje izgleda malo tokom miliona godina, ovo kretanje odgovara razdaljinama od stotina kilometara i tako mijenja izgled naše planete. Na primjer, planine postaju više, Atlantski okean se širi, a udaljene regije mogu se približiti. Zato možete čuti ili pročitati izjave poput ‘za 30 miliona godina San Francisko, koji je na sjevernoameričkoj ploči, i Los Angeles, koji je na pacifičkoj ploči, biće susjedi’. Mimoilaženje tih tektonskih ploča koje klize paralelno rasjedu San Andreas će, tokom miliona godina, približiti ova dva grada.“

Nadalje, kazuje da seizmolozi analiziraju vibracije tla koje proizvode potresi kako bi pokušali prikazati unutrašnjost planete, što je slično metodama pomoću kojih se ultrazvučni talasi koriste u medicinskom snimanju.

„Koristeći ove metode bili smo u mogućnosti da vidimo unutar naše planete, mapiramo gdje se ploče nalaze u Zemljinom plaštu, a također smo otkrili neke još neobjašnjene strukture, uključujući par džinovskih regiona u blizini osnove plašta ispod Tihog okeana i Afrike. U ovim regionima blizu jezgra naše planete, seizmički talasi putuju sporo, a stijene koji ih čine su neobično vruće. Neki naučnici spekulišu da su ovi regioni ostatak objekta koji se zove Thea, a misli se da je pogodio Zemlju prije četiri milijarde godina. Materijal koji je izbačen u orbitu tokom ovog udara je stvorio Mjesec“, navodi Lekić.

Južna obala Jadrana u skorijoj historiji bila seizmički najaktivnija

Tvrdi da je Balkansko poluostrvo seizmički aktivno i prilično složeno područje (ne samo u uobičajenom političkom smislu te riječi) i da je u Bosni i Hercegovini najveći instrumentalno zabilježen zemljotres bio razorni zemljotres magnitude 6,4 koji je pogodio Banju Luku 1969. godine (čemu je prethodio neuobičajeno jak zemljotres prethodnog dana).

„U Bosni i Hercegovini, dominantni tektonski proces je spora konvergencija između Jadranske mikroploče i Evroazijske ploče, koja je rezultat kretanja Afričke ploče prema sjeveru, to jeste, ka Evroazijskoj ploči. Kretanje ovih ploča jedna prema drugoj proizvodi pomicanje tektonskih blokova na rasjedima širom regije koji se protežu oko 300 kilometara od obale Jadrana. Banjalučki zemljotres se može shvatiti u ovom kontekstu jer je nastao naglim pomjeranjem blokova jednog prema drugom (kompresivnim nasrtanjem)“, precizira sagovornik.

Naglašava da se preko Bosne i Hercegovine protežu i drugi rasjedi, koji omogućavaju horizontalno klizanje blokova jednog pored drugog, te je zato česta pojava horizontalnih (transkurentnih) rasjeda.

„Općenito govoreći, upravo je južna obala Jadrana, od Dalmacije preko Dubrovačke regije do primorske Crne Gore, ta koja je, barem u skorijoj historiji bila seizmički najaktivnija. Najveći zemljotres u regionu bio je zemljotres magnitude 7 koji je pogodio južnu Crnu Goru 1979. godine, razorivši Budvu i praveći štete širom regiona, te se i u ovom slučaju objašnjava kompresivnim nasrtanjem Jadranske mikroploče.“

Razmotriti potrebe za strožim građevinskim standardima

Osvrćući se na važnost poštivanja standarda gradnje, priznaje da seizmolozi imaju izreku: “zemljotresi ne ubijaju ljude, zgrade ubijaju ljude”.

„Ako se nalazite na otvorenom polju, šanse da budete ozbiljno povrijeđeni u zemljotresu su minimalne. Naprotiv, urušavanje zgrada ili padanje objekata sa zgrada su glavni uzroci ozljeda i smrti u potresima. Građevinari znaju kako projektirati zgrade da izdrže i najjače podrhtavanje tla. Treba samo pogledati snimke nebodera koji se bezopasno njišu nakon zemljotresa magnitude 9 u Japanu 2011. godine (prefektura Tohoku) da bismo shvatili efikasnost strogih građevinskih standarda. Svi znamo da je konstruisanje seizmički otpornih zgrada skuplje nego standardno građenje“, jasan je Lekić.

Smatra da bi u područjima koja su gusto naseljena hiljadama godina, mnoge postojeće strukture morale biti naknadno opremljene da izdrže podrhtavanje tla, što je često skuplje od izgradnje novih seizmički otpornih zgrada.

„Naravno, moramo razmotriti potrebe za strožim građevinskim standardima i propisima o naknadnom opremanju u kontekstu drugih potreba, kao što su troškovi zdravstvene zaštite… Nije na naučnicima da donose ove teške odluke, ali seizmolozi mogu procijeniti seizmičku opasnost i o njoj informisati inženjere, javnost i zakonodavce da bi mogli donositi informirane odluke. Broj žrtava u Turskoj i Siriji premašuje 40.000. Svi možemo vidjeti zašto je važno donositi ove vrste odluka na razborit način“, riječi su sagovornika.

Zaključuje da pravilno ponašanje tokom potresa zavisi od okruženja i vrste građevine u kojoj se nalazimo.

„U većini potresa, ozljede nastaju kada ljudi pokušavaju trčati za vrijeme potresa jer ih kretanje tla može baciti s nogu ili ih mogu ozlijediti predmeti koji padaju. Dok se tlo trese, savjetujemo da se treba udaljiti od prozora, ne koristiti stepeništa i liftove, nego se skloniti ispod čvrstog predmeta kao što je sto. Požari često prate zemljotrese zbog puknutih plinskih cijevi. Najvažnije se osvrnuti na svakodnevno okruženje i prepoznati opasnosti da bismo ih mogli izbjeći, a to možemo ako izradimo na vrijeme planove. Na trusnim područjima bi trebalo vježbati šta uraditi u slučaju zemljotresa, kao što radimo u slučaju drugih nepogoda“.

Izvor: Al Jazeera