Bobić: Osim tragova ‘meke moći’, Rusija nema velikog utjecaja na Balkan

Rat u Ukrajini je samo jedan dio polarizacije koja nastaje u svijetu, a i samim time očekujem da će svjetska sigurnost biti sve više ugrožena, ukazuje Marinko Bobić, predavač međunarodnih odnosa i diplomatije na Leiden Univerzitetu u Holandiji.

Osim jake kulturne moći, posebno među Srbima, Marinko Bobić ne vidi neki veliki utjecaj Rusije na Balkanu (EPA)

„Ukrajina se pokazala kao sposobna vojna sila, mada trenutni ishod ne bi bio moguć bez podrške Zapada. Ruska vlast je toga svjesna, i igra na kartu da će vremenom ta podrška oslabiti, pa i sam moral ukrajinske vojske. Ali Rusija ipak pazi da se ne prikaže kao prijetnja Zapadnom stanovništvu, jer to bi moglo uticati na kontinuitet Zapadne podrške Ukrajini“, govori dr. Marinko Bobić, predavač međunarodnih odnosa i diplomatije na Leiden Univerzitetu u Holandiji koji je i stručnjak na temama geopolitike, Istočne i Jugoistočne Evrope, sukoba i njihovih rješavanja, te organizovanog kriminala.

Autor je brojnih publikacija, od kojih je najistaknutija knjiga, objavljena na engleskom i kineskom jeziku, Zašto male sile rizikuju ratove sa velikim silama: Komparativna studija posthladnoratovske ere. U razgovoru ističe da se Zapad boji previše ući u sukob u Ukrajini, ali će nastaviti podržavati ukrajinsku vojsku sve dok postoji mogućnost da Ukrajina izađe kao pobjednik, pa barem to značilo neki status quo.

„Na terenu, može se reći da ukrajinska vojska prednjači, očigledno ima jači moral. Zimski period je obično vrijeme kada se linije fronta stabilišu, međutim očekujem nove ofanzive uskoro kako se toplije vrijeme primiče, bilo od jedne ili druge strane“, kaže sagovornik.

Dodaje da je sukob u Ukrajini sam po sebi indirektni sukob Zapada i Rusije, ali i sukob dvije vizije upravljanja, odnosno vladanja u svijetu.

„Rusija, pa i Kina, već neko vrijeme izražavaju nezadovoljstvo međunarodnih institucija, pa samim time imamo recimo Azijsku banku za infrastrukturne investicije. Rat u Ukrajini je samo jedan dio polarizacije koja nastaje u svijetu, a i samim time očekujem da će svjetska sigurnost biti sve više ugrožena, posebno na trusnim područjima. Jer znate kako to ide, kada se svjetsko liderstvo suočava sa izazovima, ono će da reaguje, često će koristiti silu i kršiti sopstvene principe, a to će onda još više ohrabriti izazivače, bilo to Rusija, Kina, Iran ili nedržavni akteri kao što je to bila Al Kaida.“

Indija najbolje iskoristila trenutak

Prema njegovim riječima, ako gledamo svjetsku historiju i ciklus mijenjanja hegemonske sile, ili svjetskog lidera, ono što je upečatljivo je to da u ovakvim sukobima najbolje prolaze oni koji su na pobjedničkoj strani, ali uz minimalno žrtvovanje za rat.

„Tako dok se Velika Britanija iscrpila u Prvom i Drugom svjetskom ratu, SAD je dobio slobodan prolaz do pozicije svjetskog lidera. Za sada mislim da Sjedinjene Američke Države igraju uzdržanu politiku prema Ukrajini, ali mogu da profitiraju jer Rusija će se najvjerovatnije iscrpiti. Kina se takođe često spominje, ali Kina možda neće biti na pobjedničkoj strani, mada je i ona djelomično suzdržana. Indija je takođe bila iskoristila momenat i kupovala jeftinu rusku naftu. Indija mi je možda najinteresantniji slučaj jer kao ključni igrač u svijetu Indija nije pod pritiskom Zapada kao druge države. Zapad dobro zna da ne smije antagonizirati Indiju. Ako bih birao jednu svjetsku silu koja je najbolje iskoristila momenat, onda je to Indija“, navodi Bobić.

Nije iznenađen odgovorom Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije na rusku agresiju nad Ukrajinom, te napominje da je taj rat počeo već 2014. godine ruskim anektiranjem Krima i sukobima u Donbasu.

„Određeni političari na Zapadu, pa čak i za vrijeme Donalda Trumpa, su se angažovali da podrže Ukrajinu. Eskalacija sukoba 2022. godine je u stvari najviše trgnula one koji su se kolebali oko toga da li podržati Ukrajinu. Tu bih najviše istaknuo Francusku, i njene političare koji su uvijek težili da Evropska unija postane nezavisna od Sjevernoatlanskog saveza (NATO).

Međutim, i Njemačka je promijenila svoju politiku. Olaf Scholz, njemački kancelar, je najavio povećanje vojne potrošnje na više od dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), i snabdijevanje Ukrajine oružjem, što je prilično značajna promjena za zemlju koja je dugo gajila averziju prema militarizaciji svoje spoljne politike“, kaže sagovornik.

Odgovor Zapada bio čvrst, ali umjeren

Ukazuje i na to da postoje unutrašnji faktori posebno u Sjedinjenim Američkim Državama koje treba uzeti u obzir.

„Nisu svi republikanci zadovoljni velikoj posvećenosti Ukrajini, što može komplikovati buduću podršku, posebno pred izbore 2024. godine jer je Donald Trump jedan od kandidata, a njegove najveće pristalice spadaju u grupu tih nezadovoljnih republikanaca. Vjerujem da to Rusija pažljivo prati, a za sada može se reći da je odgovor Zapada bio čvrst, ali umjeren“.

Konstatira da je predvodnik svjetskog poretka obično jedna od velikih sila sa pobjedničke strane, koja je uspjela da izbjegne iscrpljenost od ratova, što je do sada bilo tako ako gledamo predvodništvo Portugalije, zatim Holandije, onda Velike Britanije i posljednjih 100 godina Sjedinjenih Američkih Država.

„Jedan od saveznika Sjedinjenih Američkih Država je Indija, koja je istovremeno dobro iskoristila moment rata u Ukrajini da dođe do jeftinih energenata. Indija trenutno ima odličan geopolitički položaj i druge faktore koje joj idu u korist. Međutim, kao što je bio slučaj sa Velikom Britanijom, stari predvodnik može da odgovori na izazov i da ostane na čelu svjetske vladavine još jedan ciklus.

Time se postavlja pitanje da li će se Sjedinjene Američke Države uplesti dublje u rat, kao što je to bilo u Vijetnamu, ili će odustati ako to postane previše skupo. Tu će ključnu ulogu odigrati unutrašnji faktori u Sjedinjenim Američkih Državama. Sve dok rat u Ukrajini previše ne košta Sjedinjene Američke Države, rano je pričati o novom predvodniku“, tvrdi Bobić.

Vučić i Dodik pod najvećim pritiskom

Komentirajući politička dešavanja u zemljama Zapadnog Balkana, uočava da je svjetska, posebno pažnja Zapada najviše usmjerena na dešavanja na Kosovu, kao i Bosni i Hercegovini zbog mogućnosti da neriješeni problemi odu van kontrole.

„Kao neriješene probleme prvenstveno mislim na legitimitet država, identiteti, vlasništvo, prava manjina. Loša ekonomska situacija može da pogorša te probleme. Međutim, u vladajućim strankama na Zapadnom Balkanu vidim neki nivo suzdržanosti, posebno kada se velike sile posvete rješavanju situacije. Samim time nisam baš mnogo zabrinut“, kazuje sagovornik.

Poručuje kako razna talasanja za određene lokalne poene nisu ništa novo, ali da bi ga neko jače suprotstavljanje međunarodnoj zajednici već više iznenadilo.

„Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik su možda pod najvećim pritiskom, ali djelomično ih taj pritisak drži pod kontrolom. Čuli smo skoro kritiku Vučića na račun ruske Wagner grupe i Dodikovu izjavu da podržava pristupanje Evropskoj uniji. To su samo neki od skorašnjih gestova da uvažavaju odnose sa Zapadom, ali naravno poznato je da uvažavaju i odnose sa Rusijom. Koliko će takav balans moći da se održi u podijeljenoj svjetskoj politici je već druga diskusija.“

Nadalje objašnjava da je etno-nacionalizam srušio Jugoslaviju, a onda su te iste struje morale da naprave legitimne, pravne države, što je iz nekog pogleda paradoks jer sa sličnim problemima sa kojima se tada suočavala Jugoslavija, sada se suočavaju i države Zapadnog Balkana.

„Uvijek postoji opasnost da se etno-nacionalističke tenzije koriste do mjere da opet odu van kontrole. Imamo plodno tlo za takve tenzije jer na nivou zajednice ne postoji povjerenje između naroda Zapadnog Balkana. A to mora da se mijenja u korijenu, na nivou svakodnevnog života. Nažalost, etno-nacionalni pristup problemima je i dalje dominantan u regionu. Pažnja treba da se posveti gradnji boljeg života svih građana, a ne ispravljanju nekih historijskih nepravdi“, jasan je Bobić.

Tragovi ruske ‘meke moći’ na Zapadnom Balkanu

Odgovarajući na pitanje koliko je sada moćan ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu, apostrofira da postoji jaka kulturna bliskost ruskog i srpskog naroda, kao što postoji bliskost bošnjačkog i turskog naroda, koja se podupire i na političkom nivou.

„Trn u oku su gestovi Milorada Dodika ili Aleksandra Vučića prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, poput dodjeljivanja ordena. Zapadne države se često raspituju o prirodi Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu. Postoje i mnogi drugi tragovi ruske ‘meke moći’ na Zapadnom Balkanu, recimo Radio Sputnjik.

Ipak, osim jake kulturne moći, posebno među Srbima, ne vidim neki veliki utjecaj Rusije. Postoje određene ekonomske veze, kao što je rafinerija u Bosanskom Brodu. Neftegazinkor kontroliše 30-ak posto bosanskohercegovačkog tržišta nafte. Međutim, ove veze su male u poređenju sa ekonomskim vezama Evropske unije, pa čak i Turske. Posebno sada, na primjer, Sberbanka je napustila Bosnu i Hercegovinu. Vojna saradnja je također opala. Rat u Ukrajini je takođe negativno utjecao na mogućnost Rusije da isporuči Srbiji naručeno naoružanje“, obrazlaže sagovornik.

Mišljenja je da bi Evropska unija trebala da primi sve države Zapadnog Balkana zajedno, što bi podstaklo saradnju, a samim tim riješilo i pitanje granica, barem djelomično.

„Ovim putem koji je sada preostao, stvara se dojam da kandidati moraju da ispune veće i teže kriterijume. A to je donekle i tačno. Svako širenje Evropske unije je imalo više kriterijuma. Zbog te istorije ne vidim perspektivu ubrzane integracije. Evropska unija je jako spora i složena u svojim odlukama, jer sve bitne odluke traže konsenzus. Mora da postoji baš jaka motivacija u svim državama članicama Evropske unije.

Njemački kancelar Scholz je istakao da se ta motivacija probudila poslije početka rata u Ukrajini, međutim, postoji skepticizam unutar Evropske unije prema prethodnim integracijama, posebno prema zemljama kao što su Mađarska i Poljska. Rukovodstvo te dvije zemlje je u već dužem sporu sa Briselom oko vladavine prava. Zbog toga mislim da ne postoji ubrzana integracija, a što više, bilo bi dobro da se uopšte i desi.“

Zaključuje da podjela globalne moći, posebno unutar Evrope (što uključuje i Rusiju) nikad nije bila dobra za narode Balkana.

„Za sada smo okruženi državama članicama Evropske unije i samim time dijelimo sudbinu Evropske unije. Ali na globalnom nivou nastaje novi svjetski poredak što može utjecati na budućnost Evropske unije i Rusije.

Okončanje sukoba u Ukrajini će definisati da li će Zapadni Balkan morati da traži neku novu globalnu ulogu ili da nastavi prema evropskih integracijama, koje same po sebi traže veliko žrtvovanje, posebno političke elite jer neke reforme mogu da ih koštaju mandata. Ono što drži moj optimizam je to što je globalna ekonomija toliko integrisana da će teško doći do ozbiljnije globalne polarizacije a da to ne utiče na kvalitet života“, završava Bobić.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada