Za mnoge Ukrajince Rusi su krivi koliko i Putin

Piše: Sasha Petrova

Ukrajinska novinarka Nika Melkozerova ponovno je dobila struju prije samo sat vremena.

“Struja nestaje nekoliko puta dnevno, kao i voda”, kazala je za Al Jazeeru u telefonskom razgovoru iz Kijeva. “Sada imamo boce vode po cijelom stanu.”

Melkozerova je donedavno bila urednica informativnog portala The New Voice of Ukraine na engleskom jeziku. Sada radi za Politico, portal u njemačkom vlasništvu, i bilježi i isporučuje ratne priče velikim tempom – što je posao koji zahtijeva redovito napajanje strujom. Međutim, snage ruskog predsjednika Vladimira Putina mjesecima granatiraju ukrajinsku energetsku infrastrukturu, često uzrokujući nestanak struje u glavnom gradu i širom zemlje. To razaranje je također ostavilo milione Ukrajinaca bez grijanja tokom žestoke zime kada su temperature pale ispod nule.

Uprkos tome što je Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu, i njom zapovijeda, Melkozerova smatra obične Ruse jednako odgovornima za rat.

“Nije istina da je Putin poput vanzemaljca koji je niotkuda poslan u Rusiju”, rekla je Melkozerova. “Ne, većina stanovništva podržavala je Putina. Oni koji nisu podržavali Putina živjeli su u dogovoru s njegovom vladom u smislu ‘još uvijek imamo plin i naftu, još uvijek imamo puno novca, stoga nas ne dirajte i mi se nećemo pobuniti'”. Referirala se time na nepisani društveni sporazum kojim su vlasti ruskim građanima obećale stabilnost u zamjenu za njihovu šutnju.

Kako se približava prva godišnjica rata, mnogi Ukrajinci dijele taj stav i postavljaju ključno pitanje: “Zašto Rusi ne čine više da zaustave rat?”

Anton Šehovstov, ukrajinski politolog na Univerzitetu u Beču koji istražuje ruski utjecaj u Evropi, rekao je za Al Jazeeru da je prešutni ruski sporazum postao očitiji posljednjih godina, kako su se protesti protiv Putinovog autoritarizma smanjivali uprkos njegovom jačanju vlasti.

Otkako je počeo rat, Ukrajinci, posebno oni s prijateljima i porodicama u Rusiji koji su poricali šta se događa u Ukrajini, bili su gorko razočarani, rekao je.

“Ljudi su, naravno, ljuti”, rekao je za Al Jazeeru. “Bilo je mnogo priča o tome da ruski rođaci ne bi vjerovali svojim ukrajinskim rođacima, na primjer, kada su Rusi bombardirali ukrajinske gradove. Mogli su čuti zvuk bombardiranja [preko telefona], a ruski rođaci im i dalje ne bi vjerovali”.

Šehovstov vjeruje da mnogi Rusi žive u skladu sa takozvanim psihološko-odbrambenim mehanizmom.

“Nije da nemaju pristup informacijama”, rekao je Šehovstov. “Postoji toliko mnogo načina da se vidi i sazna istina, ali oni jednostavno odbijaju to učiniti. Vrlo im je neugodno znati i shvatiti da su oni negativci”.

Neki racionaliziraju invaziju korištenjem narativa Kremlja “o borbi protiv NATO-a ili borbi protiv nacista”, dodao je Šehovstov, koji potiče s Krima, ukrajinskog poluotoka koji je Rusija nezakonito anektirala 2014.

Kao i njegovi sunarodnjaci, osjeća se razočarano.

“Imao sam bolje mišljenje o nekim svojim [ruskim] prijateljima koje sam imao”, rekao je.

Bijes Ukrajinaca

Milioni Ukrajinaca imaju prijatelje i porodice preko granice, a ruski je materinji jezik mnogima, uključujući predsjednika Volodimira Zelenskog. Neki bi se poistovjetili s pojmom “etnički Rus”.

Putin tvrdi da ih Ukrajina diskriminira, ali mnogi su iskazali podršku Kijevu prošle godine. Neki su čak počeli govoriti ukrajinski kao čin solidarnosti.

Većina Ukrajinaca uopće nije ljuta na “etničke Ruse”, dodao je Šehovstov, objasnivši da se velik broj njih bori rame uz rame s ukrajinskim vladinim snagama.

“Ovaj bijes se ne zasniva na etničkoj pripadnosti. Osnova je politička, a ne etnička”, rekao je Šehovstov.

Nekoliko sati nakon što je Putin najavio “specijalnu vojnu operaciju za denacificiranje i demilitarizaciju” Ukrajine, koja je počela 24. februara 2022. godine, u ruskim su gradovima izbili protesti protiv rata, a hiljade ljudi su uhapšeni u oštrom gušenju neslaganja.

U sedmicama i mjesecima koji su uslijedili, demonstracije su se ublažile jer su antiratni osjećaji postali sve opasniji – čak je i spominjanje sukoba kao “rata” nosilo kazne.

Nekoliko Rusa je na meti zbog svojih antiratnih stavova. Ovih dana je ruski novinar osuđen na šest godina zatvora u kaznenoj koloniji zbog “širenja lažnih informacija” o moskovskim trupama.

Ove kazne ipak nisu valjani izgovori, kažu Ukrajinci, koji su frustrirani što građani zemlje koja je počinila ono što neki nazivaju “genocidom” ne čine sve što mogu da to zaustave. Prema njima, zatvorska kazna lakši je teret od cijene koju plaća ukrajinski narod.

Melkozerova je 14. oktobra putem Twittera poručila svojim stotinama hiljada pratitelja da je “tako malo” dobrih Rusa.

“Dobri Rusi lažne kazne u Rusiji prihvataju kao znak časti ili šalju novac ukrajinskoj vojsci i volonterima”, napisala je.

Obraćajući se okupljenima na Strateškom forumu, održanom na slovenskom Bledu prošlog augusta, Zelenski je rekao da se ruska agresija protiv Ukrajine odnosi “ne samo na one koji su na najvišim nivoima ruske hijerarhije moći… Govorimo o hiljadama i hiljadama različitih ljudi koji imaju pasoš ruskog građanina”.

“Krivi su oni koji pucaju civilima u potiljak i pritišću dugmad za udare ruskih projektila na ukrajinske gradove”, rekao je Zelenski, “ali i oni koji šute kad sve to vide i ne rade ništa – ne protestiraju, ne bore se – čak ni kad su potpuno sigurni u evropskim zemljama”.

Alona Ševčenko, koja je pokrenula Ukraine DAO, organizaciju koja se bori protiv dezinformacija vezanih za rat i prikuplja novac za ukrajinsku vojsku, rekla je za Al Jazeeru da bi svaki Rus trebao osjećati odgovornost za “ubistva” počinjena pod zastavom njihove nacije.

“Riječi bez djela nemaju nikakvo značenje”, rekla je u telefonskom razgovoru iz Londona, gdje je emigrirala prije osam godina kao studentica. “Ako ste protiv rata, idite i uklonite Putina. Ako me neko ubija na ulici, a ti samo stojiš sa strane i gledaš to – saučesnik si”.

Na društvenim mrežama često kruže i kritike ruskih protesta. Neki Ukrajinci kažu da nema dovoljno akcije, dok drugi vjeruju da je antiratni pokret koji se organizira neadekvatan.

Dok su glasni ruski protuvladini skupovi utihnuli ubrzo nakon početka rata, ponovno je kratko zaiskrilo u septembru 2022, nakon što je Moskva naredila djelomičnu mobilizaciju kako bi popunila i ojačala svoje snage.

No te su demonstracije osudili Ukrajinci koji su doveli u pitanje motive demonstranta – skupovi su, kako su rekli, bili vezani za njihove vlastite strahove, a ne za zabrinutost zbog užasa u Ukrajini.

Otprilike u isto vrijeme, širom Irana izbili su veliki protesti zbog smrti Mahse Amini, 22-godišnjakinje koju je uhapsila državna policija za moral.

“Dok se Iranci bore za budućnost, Rusi samo promatraju i jedva protestiraju”, tvitao je Nikita Rjbakov, dizajner iz Kijeva.

While Iran people fighting for the future, Russians just observe and barely protest. Pathetic scene. No more comments needed. pic.twitter.com/ShZMK5rRHi

— Nikita Rybakov (@nrybakov_txt) September 21, 2022

“Zapravo se morate boriti”, rekla je Ševčenko za Al Jazeeru. “Da bi svrgnuli vladu, morat će upotrijebiti silu.”

Ukazala je na ukrajinsku “Revoluciju dostojanstva” na kijevskom trgu Majdan 2014, kada su se Ukrajinci koji su tražili bliže veze s Evropom borili za uklanjanje proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. U početku su se mirne demonstracije pretvorile u nasilne nerede jer je Janukovič naredio svojoj vojsci da puca na demonstrante, prema ukrajinskim vlastima uspostavljenim nakon što je svrgnut. Građani su uzvratili oružjem, a Janukovič je smijenjen s vlasti i pobjegao je iz zemlje u strahu za svoju sigurnost.

Melkozerova je rekla za Al Jazeeru da je nasilje, iako nesretno, bilo “nužan potez jer su Ukrajinci shvatili da tipovi poput Janukoviča, poput Putina, poput [bjeloruskog predsjednika Aleksandra] Lukašenka, neće sami otići sa svojih položaja”.

Nakon što je Moskva poslala trupe u Ukrajinu, zapadni svijet je gotovo jednoglasno djelovao protiv Rusije. Saveznici Kijeva sankcionirali su rusku ekonomiju, međunarodna sportska i kulturna tijela zabranila su Rusima sudjelovanje u događajima, a neke su zemlje odbile izdati vize ruskim državljanima. U međuvremenu, Evropom i Sjedinjenim Američkim Državama zavladao je val antiruskog raspoloženja.

U maju prošle godine, vlasnik ruskog restorana u Kaliforniji rekao je za japanski NHK da je primio uvredljive telefonske pozive, pri čemu je jedan pozivatelj vrištao da je “ruska svinja”. Još jedna vlasnica restorana – ovaj put u Poljskoj – rekla je da je njoj i osoblju rečeno da “odlaze iz Poljske”.

Ipak, neki Ukrajinci imaju malo vremena za Ruse koji kažu da su nepravedno “otkazani” (canceled).

“Čvrsto vjerujem, a to je mišljenje koje dijeli i puno Ukrajinaca, ako se neko danas osjeća diskriminiranim, kao Rus, dok Ukrajinci ekshumiraju masovne grobnice s djecom u njima, a mi otkrivamo djecu u komorama za mučenje. Ako se osjećaju diskriminirano, a sami se ne srame, to nije dobra osoba”, rekao je Ševčenko.

Melkozerova se složila s takvim stavom.

“Razočarana sam činjenicom da čak i kad su oni [Rusi] u Evropi, koriste sve svoje protestne kapacitete kako bi protestirali protiv Ukrajinaca zbog pokušaja ‘otkazivanja’ svih Rusa, a ne zbog protesta protiv rata”, rekla je.

Porodica Ševčenko živi u Nikopolju, gradu udaljenom 10-ak kilometara od nuklearne elektrane Zaporožje. Prošle godine Nikopolj je bio teško bombardiran. I dalje je redovno na meti ruskih napada.

Aplikacija na telefonu Ševčenkove upozorava je na sirene za zračnu uzbunu u tom gradu.

“Kada je vaša porodica podvrgnuta tome 24 sata dnevno, imate manje obzira prema Rusima”.

Na pitanje mogu li Ukrajinci ikada obnoviti odnose s Rusima preko granice, Ševčenko se nasmijala.

“Ne, to je vrlo smiješno”, rekla je. “Rusi? Mrzit ćemo ih. Praunuci mojih unuka će ih mrziti”.

Politolog Šehovstov rekao je da “kad bi rat sada prestao, bile bi potrebne godine i godine da se oporave barem neki odnosi koji su postojali prije eskalacije”.

Melkozerova uzdiše.

“Više ne osjećam ništa drugo prema Rusima osim što sam izuzetno umorna od njih”, rekla je. “Ne želim da moj život bude usredotočen na ono što Rusi žele i osjećaju. Samo želim da Rusija postane još jedna susjedna država.”