Opasan kraj za Moskvu: Karelija se nada sudbini Baltika, a ne Balkana

Sloboda se mora braniti i ovo je jedna od posljednjih, ako ne i posljednja šansa naroda Karelije za nezavisnu državu, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Vladislav Nobel-Oleinik, član Karelijskog nacionalnog pokreta zadužen za međunarodnu saradnju.

Dodaje kako se članovi pokreta nadaju da će nastojanja nacija i manjina u Ruskoj Federaciji da u skorije vrijeme izbore nezavisnost proći kao što su prošli Finska, baltičke države, Slovenija, a da će zaobići sudbinu krvoprolića Ruske imperije, Sovjetskog saveza ili ostatka bivše Jugoslavije.

Gotovo pola miliona stanovnika

Autonomna republika Karelija je jedna od 21 republike u okviru Ruske Federacije. Površinom je kao Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija zajedno (172.400 kvadratnih kilometara), ali na njenoj teritoriji po posljednjem popisu jedva da živi 500.000 ljudi.

Prostor Karelije je imao burnu prošlost. Tokom 13. vijeka ovaj prostor dolazi pod vlast Šveđana koji preuzimaju prostor Novgorodske republike. Narednih nekoliko vijekova upravo će ovaj prostor biti mjesto stalnog sukobljavanja Švedske, kao sile u opadanju, i Rusije kao sile u usponu. Prostor Karelije prvi put će postati dio Rusije sporazumom iz Ništata 1721. godine.

Tri godine nakon Oktobarske revolucije, odnosno 1920. godine je formirana Karelijska radna komuna, da bi 1923. godine formirana Karelijska autonomna socijalistička republika. Drugi svjetski rat je doveo dijelove današnje autonomne republike Karelije pod kontrolu Finske. Pri kraju rata 1944. Sovjetski savez je povratio kontrolu nad Karelijom, ali i okupirali značajan dio Finske koji je uključen u sastav autonomne Karelije.

„Finsko pitanje“ i danas opterećuje odnose dvije države, a tokom vladavine Borisa Jeljcina kružile su glasine o tome da je nudio da Finskoj ustupi Kareliju uz novčanu naknadu.

Kareli su starosjedioci i po njima republika nosi ime. Najsrodniji su Fincima i danas su manjina u okviru Karelije. Ova ruska republika posjeduje veliko bogatstvo u vidu šuma i vodnih snaga – najveća jezera Ruske Federacije nalaze se u Kareliji.

Otimanje nacionalnog identiteta

Nobel-Oleinik za Al Jazeeru kaže kako u posljednje vrijeme Karelija bilježi značajan pad broja stanovnika kao i teško otimanje nacionalnog identiteta domorodačkog stanovništva.

„Govorimo o regiji koja je historijski zaista jedinstvena. Uz autohtone narode (Karele, Pomore, Vepsijance), u Kareliji imamo mnogo potomaka antisovjetskih zatvorenika Gulaga, naročito Ukrajinaca koji su dovedeni sa zapada Ukrajine. Potom, tu su prognani Estonci, Latvijci, Ingrijanci, te Finci i Nijemci koji su došli nakon represije. Pokušaji Kremlja da ponovo osvoji Ukrajinu izazvali su jako negativne reakcije i odgovore karelijskog stanovništva“, ističe u razgovoru za naš portal.

Nakon prvog vala mobilizacije zbog invazije u Ukrajini, veliki broj ruskih nacionalnih manjina je bio na udaru prošlog septembra i oktobra. Prognoze da će se ponoviti mobilizacija i da će ponovo na udaru biti manjine alarmiraju sve zajednice.

„Karelijska inteligencija pokušava organizirati skupove, proteste protiv rata. Ljudi donose cvijeće na spomenike političkoj represiji iz staljinističkog perioda, sakupljaju novac za pomoć onima koji su osuđeni zbog protivratne retorike. Ono što je najvažnije ovdje istaći je činjenica da mladi muškarci, Karelijanci i Vepsijanci, bježe u šume kako bi izbjegli mobilizaciju“, navodi Nobel-Oleinik.

Opasna četvrt za Moskvu

Naš sagovornik kako je riječ o sistematskog „politici rusifikacije svih regija kvazi-federacije“.

„Uništavaju se republičke institucije, ograničava se obrazovanje na autohtonim jezicima, a sada se iskorištavaju nacionalne manjine za stvaranje jednog oblika postsovjetskog čovjeka“, smatra on.

Ističe kako se Karelija nalazi na granici sa „bratskom Finskom“ i kao je ovo „opasna četvrt za Moskvu“.

„Ljudi mogu vidjeti kako susjedni ugrofinski i skandinavski narodi žive i to dovodi do pokazatelja zadovoljstva. Također, u Kareliji je uvijek postojao protiv-sovjetski i protiv-moskovski sentiment zbog naše historije koju Putinov režim nikako ne voli.“

„Nakon pada Putinovog režima, sve arhive iz vremena Sovjeta i samog Putina bit će otvorene i počinitelji će odgovarati za sve što su počinili (proces lustracije).“

Navodi kako su još u vrijeme Ruske imperije postojale tendencije za nezavisnost Karelije, te kako je to bilo posebno istaknuto na Kongresu u Belomorskom Karelu 1906. godine.

„Tokom građanskog rata, sve do 1920. godine, postojala je Sjeverna karelijska republika, kao i Privremena administracija Oloneca. Čak i nakon masovnih represija na socijalnoj i etničkoj sceni, Karelijsko-finska savezna socijalistička republika (KFSSR) postojala je do 1956. godine. Tokom ‘Perestrojke’, u periodu 1985-1991, ali i do 1993. godine, nastajali su kongresi za secesiju od SSSR-a i Ruske Federacije i sada je status republike važan alat za legitimnu secesiju od Rusije.“

„Program za traženje nezavisnosti je razvio Karelijski nacionalni pokret, a vektor njegova razvoja je integracija u Sjevernu Evropu. Ovo je historijsko, geografsko i etnokulturalno mjesto Karelije na mapi svijeta“, ističe Nobel-Oleinik.

Pravo na samoodređenje

Područje koje je stoljećima bilo poprište pobuna, ustanaka i borbe za nezavisnost puno je lekcija za naučiti. To ističu iz Karelijskog nacionalnog pokreta koji navode da pridaju veliku važnost međunarodnom priznanju.

„Dajemo legitimnost programu kroz zvanične institucije i forume, nacionalne kongrese kako na međunarodnoj sceni, tako i unutar same Republike Karelije. Važan dio je poštivanja UN-ove Povelje o ljudskim pravima je pravo na samoodređenje. Upoznati smo i sa radovima Thomasa Hobbesa i razumijemo kako se sloboda mora braniti. Ova šansa je možda posljednja za narod Karelije“.

„Karelijski nacionalni pokret je savez domorodačkih naroda i etno-regionalista. Za razliku od onih koji podržavaju regionalizam i ‘dobrih ruskih liberala’, mi gradimo svoju vlastitu državu sa onima koji su iskusili slične egzistencijalnu tragediju u prošlosti. Stoga, u našim redovima imamo mnogo potomaka antisovjetske inteligencije, a tu smo za savremenu saradnju“, govori sagovornik Al Jazeere.

Karelija je inače jako bogata prirodnim resursima, poznata je po željezu, papiru, celulozi, a naročito po uzgoju pastrmke. Osnove ekonomske grane su šumarstvo, rudarstvo, turizam, poljoprivreda. Također treba ukazati kako je riječ o jednoj od vodećih regija Rusije kada se uzima u obzir količina izvoza po glavi stanovnika.

Ukrajina kao centar

„Dobro ste primijetili kako je Karelija zaista regija koja je jako bogata prirodnim resursima koje Moskva sada koristi da popuni potražnju sirovim materijalima. Svi naši resursi napuštaju Kareliju, novac dijelom ide Moskvi, a dijelom Putinovim oligarsima iz njegove lenjingradske pratnje koji su vlasnici glavnih dijelova mnogih karelijskih pogona“, rekao je Nobel-Oleinik.

„Stanovnici nemaju nikakve koristi od prirodnog bogatstva njihove republike i naš cilj je da finansijski profit od prodaje resursa ostaje u republici stvara proizvodne pogone za pravljenje proizvoda od naših resursa, te privući investitore iz Evrope, SAD-a i Azije za takav plan. Želimo pratiti ekonomsku stazu Koreje, Singapura i Tajvana kako bi postali novi centar privlačenja finansija.“

Na upit kako prognozira budućnost, kako Karelije, tako i Ukrajine i Ruske Federacije, naš sagovornik odgovara: „Karelijski nacionalni pokret je uvjeren kako će Ukrajina ponovo imati kontrolu nad teritorijom iz 1991. godine. Ona će postati centar u post-ruskom vremenu i prostoru, te važna ispostava za zaštitu Evrope od Moskve. Za Rusiju će poraz u ratu značiti prekretnicu, promjene i početak građanskog rata kao što se desilo u Ruskoj imperiji, SSSR-u, te bivšoj Jugoslaviji.“

„Mi gledamo na pozitivne historijske primjere, kao što su to Finska, baltičke države i Slovenija. Želimo minimizirati rizike od izbijanja građanskog rata. Već je u republici jako mali broj stanovnika i glavni je zadatak izvući se iz svih mogućih konflikata sa što manje gubitaka.“