Kako umjetna inteligencija utječe na prikaz rata u Gazi

Uz fotografije bombardovanih domova i opustošenih ulica i gradova širom opkoljene enklave, viralni su i foto i video sadržaji koje je generirala umjetna inteligencija (AI).

U izraelskim napadima od 7. oktobra u Gazi je ubijeno više od 21.000 ljudi (Reuters)

Od 7. oktobra – kada je Izrael, nakon napada Hamasa na njegov teritorij, započeo kontinuirano i nemilosrdno bombardovanje Pojasa Gaze – društvene mreže postale su preplavljene fotografijama i snimcima koji prikazuju bombardovane domove i opustošene ulice i gradove širom opkoljene enklave.

No, dok svjedočimo kako društvene mreže mogu igrati vitalnu ulogu u vremenima krize za komunikaciju, jasno je da one, s druge strane, predstavljaju opasnost zbog pojačanog širenja neprovjerenih informacija i lažnih vijesti.

Situaciju dodatno usložnjava umjetna inteligencija (AI) čiji sadržaj, u rukama prosječnog korisnika društvenih mreža koji (vjerovatno nesvjesno) sudjeluje u začaranom krugu širenja dezinformacija, dodatno manipulira javnim mnijenjem, povećava mogućnost zloupotreba i u konačnici generira narativ o ratu u Gazi.

“Sve brži razvitak umjetne inteligencije i širenje njezine uporabe nameće brojne prijepore, od sumnje u njezinu korisnost do upozorenja na opasnost po ljudski rod. Kao i svaku drugu tehnologiju, moguće ju je koristiti i etično i neetično”, napominje Đorđe Obradović, doktor komunikacijskih nauka i profesor na Sveučilištu u Dubrovniku.

‘Hibridno ratovanje’

Napominje da manipuliranje fotografijama postoji od pojave same fotografije, pojašnjavajući kako iza svega stoje ljudi koji fotografije stavljaju u željeni kontekst kako bi im služila za potvrdu njihovih stavova.

“Prosječni korisnici sadržaje u medijima i na društvenim mrežama ne analiziraju, nego ih prihvaćaju zato što najčešće prate samo medije s čijim su stavovima suglasni i što su na društvenim mrežama povezani s istomišljenicima kojima vjeruju upravo zato što slično ili jednako gledaju na događaje, pojave i ljude. Zato često dijele umjetnom inteligencijom generirane sadržaje koji su i uobličeni da bi se lakše širile dezinformacije”, kaže Obradović.

Podsjeća da umjetna inteligencija pomaže i lakšoj manipulaciji s videoprilozima ili nasnimljenim glasom u njima koji djeluje kao da ga je osoba na snimci zaista izgovorila.

“Sve se to koristi u promotivne aktivnosti, a kad su u pitanju ratovi, onda i kao dio hibridnog ratovanja za pridobivanje određene javnosti za podršku nekoj od sukobljenih strana”, kaže.

“Budući da najviše ljudi kojima ratovi izravno ne prijete na njih gledaju navijački, lako se uključe u širenje dezinformacija”, pojašnjava Obradović. “To pospješuju i masovni mediji koji objavljuju ankete s pitanjima korisnicima jesu li za jednu ili drugu stranu, na što korisnici mogu odgovoriti samo klikom za jednu od njih. Korisnici gledaju koliki je broj ili postotak klikova u anketama o ratu kao i u anketama o političkim strankama, političarima, automobilima, jelima, navikama i malo pomalo ratove i njihove strahote počnu prihvaćati kao još jedan od zabavnih sadržaja kojima su svakodnevno izloženi.”

Umjetna inteligencija kao vrsta oružja

Na opasnosti koje vrebaju iza dijeljenja ratnih fotografija koje su kreirane uz pomoć umjetne inteligencije upozorila je i fotografkinja Aida Redžepagić, više puta apelujući na korisnike društvenih mreža da ne dijele takav sadržaj.

“Kao fotografkinja, osjećam određenu odgovornost da skrenem pažnju na širenje lažnih vizualnih informacija koje se podmeću kao dokumentarne fotografije”, pojašnjava Redžepagić. “Navikli smo vjerovati onome što vidimo na fotografijama i videu jer je to prijenos onoga što se dešava na lokaciji, sada uz AI, to povjerenje je poljuljano i svaki put kada vidimo neku novu vijest, pa čak i intervju počinjemo sumnjati da li je AI generisana ili je stvarna situacija.”

Upravo zbog toga je, ističe, važno skrenuti pažnju na to koliko foto i video sadržaj kreiran umjetnom inteligencijom unosi pometnju.

“Glavni argument Izraela u vlastitoj odbrani genocida kojeg vrše je upravo to: da je sve što vidimo iz Gaze laž i da su (svi) snimci i fotografije kreirani uz pomoć vještačke inteligencije te nas ubjeđuju da ne vjerujemo sadržaju koji gledamo”, ističe Redžepagić.

Podsjeća da u Gazi svoje živote rizikuju mnogi mladi reporteri i reporterke koji stavljaju sve na kocku kako bi prenijeli istinite priče sa terena te i sami putem društvenih mreža upozoravaju i apeluju da se ne dijeli sadržaj koji izaziva pometnju i koji ne dolazi iz provjerenih izvora.

“Naravno, AI nije u potpunosti loš, sve inovacije imaju i dobru stranu i svrhu, ali u slučaju dokumentarnog izvještavanja su poput izmišljenih tragičnih priča koje se podmeću kao stvarne. Na svakome od nas je etička i moralna odgovornost da provjerimo izvor informacije prije nego ga podijelimo”, poručuje Redžepagić.

‘Katastrofa nad katastrofama’

O utjecaju foto i video sadržaja kreiranog ili generiranog umjetnom inteligencijom (AI) na narativ o ratu u Gazi govorio je i profesor Obradović.

“Utječe užasno, kao što je i svaki rat sam po sebi užasan, a rat u Gazi je još gori zato što mnogim stranama odgovara što više mrtvih i ranjenih Palestinaca za ostvarenje njihovih geopolitičkih ciljeva”, kaže.

Dodaje da to više nije katastrofa poput one ostale u sjećanjima Palestinaca iz 1948. (među njima poznate kao Al Nakba), nego je, ističe, “katastrofa nad katastrofama”.

“Palestinci su tad morali napustiti domove i pobjeći pred jačom silom, ali sad nemaju gdje pobjeći. Preostaje im samo umrijeti od granata, gladi, žeđi ili bolesti. Bijeg im ne dopuštaju ni arapske zemlje, a prvenstveno Egipat koji bi nesretnim ljudima mogao otvoriti granicu i pružiti utočište, kao što je ove godine Armenija prihvatila izbjeglice iz Azerbajdžana. Naravno da to ne bi bilo pravedno, ali bi pomoglo Palestincima da prežive”, smatra.

“Izraelu odgovaraju mrtvi Palestinci da pokažu kako su uspješni u odvraćanju budućih napada na Izrael, poput Hamasovog početog 7. listopada ove godine; Hamasu odgovaraju zato da mogu opravdati vlastiti napad i doktrinu po kojoj Izrael ne smije postojati; arapskim državama da pokažu svijetu brojem mrtvih Palestinaca kako je Izrael zločinačka država; Sjedinjenim Američkim Državama da objasne kako Hamas nije briga za Palestince; europskim državama da opravdaju povećana financijska izdvajanja za oružje i pomoć koju šalju jednima i(li) drugima”, pojašnjava Obradović.

Dodaje da “nedovoljna osjetljivost evropskih država za patnje Palestinaca proizlazi i iz činjenice što evropski građani izdvajaju veliki novac za prihvat izbjeglica iz ratnih zona, a arapske zemlje ne žele primiti Palestince koji govore istim jezikom i pripadaju istoj kulturi”.

“Postavlja se pitanje isplati li se žrtvovati dva milijuna ljudi kako bi se spasio omanji teritorij za buduće geopolitičke utjecaje ili je bolje od dva zla izabrati manje”, pita Obradović. “Palestinci su prepušteni na milost i nemilost pa umiru u katastrofi nad katastrofama, sami i nemoćni, dok brojači mrtvih te tragične brojeve stavljaju u željeni kontekst o ratu u Gazi, ovisno o tome kakav tko narativ zastupa”.

Izvor: Al Jazeera