Svijet u 2023: Sumrak civilizacije i recesija demokratije

Ukoliko smo mislili da je 2022. godina zbog ruske invazije na Ukrajinu i mnogobrojnih navoda o ratnim zločinima strmoglavila civilizaciju, humanizam, čovječnost i ljudskih prava, onda nas je 2023. zakovala na samo dno.

Svijet je u 2023. godinu ušao s jednim ratom, a iz nje izlazi sa dva, nakon što je Hamasov iznenadni napad na Izrael 7. oktobra izazvao rat u Gazi i dosad neviđenu odmazdu izraelskih snaga nad civilnim palestinskim stanovništvom, ubijajući kompletne porodice.

Počelo je iznenadnim napadom Hamasa na jug Izraela 7. oktobra, a nastavljeno žestokom artiljerijskom odmazdom nad Pojasom Gaze. Samo u prvoj sedmici neumoljivog napada, Izrael je na Pojas bacio više od 6.000 bombi, gotovo kao američke snage na Afganistan za čitavu jednu godinu.

Uslijedila je i kopnena invazija izraelskih snaga na Gazu i sukobi sa palestinskim oružanim grupama, uz masovna ubistva i raseljavanje civila ka jugu zemlje, iako niti on nije pošteđen nemilosrdnih udara. Ispregovarana pauza u borbama donijela je oslobađanje 100-ak talaca, ali nakon toga, Izrael je nastavio po starom, uprkos po svijetu raširenim optužbama za „ratne zločine“.

Pred očima „slobodnog“ i „demokratskog“ svijeta, oaze ljudskih prava i stuba prosperitetnog čovječanstva, izraelska vojska je brutalno razorila osiromašenu i blokiranu enklavu, pritom ubijajući žene, djecu i uništavajući sve što im se nađe na putu, uključujući bolnice, sklonište i objekte Ujedinjenih naroda.

‘Slučaj genocida iz udžbenika’

Osim razorenih domova i vitalnih objekata, Izraelci su u Gazi ubili više od 21.000 ljudi, dok je represija prema Palestincima porasla i na okupiranoj Zapadnoj obali, slobodno se može reći, uz prešutnu saglasnost Zapada, koji je, kako kažu mnogi, podrškom Izraelu pregazio sopstvena načela.

Zvaničnici međunarodnih organizacija, grupa za ljudska prava i mnogih stručnjaka, izraelski rat u Gazi nazvali su „genocidom“ i „ratnim zločinom“, jer ima sva njegova obilježja – masovno ubijanje civila, razaranje civilnih ciljeva, među kojima su škole, skloništa i bolnice, blokadu Gaze, prisilno raseljavanje stanovništva, blokadu dopreme vode, hrane, lijekova…

Rez Segal, direktor Programa studija genocida na Univerzitetu Stockton, tvrdi za američki magazin Time da su događaji u Gazi „slučaj genocida iz udžbenika“, te navodi da izraelske snage provode tri genocidna čina, uključujući „ubistva, nanošenje ozbiljnih povreda i mjere koje se provode sa ciljem uništavanja grupe“.

Uz to, izraelske snage demoniziraju Palestince kroz sopstveni narativ, nazivajući in „teroristima“, „antisemitima“, pa čak i „nacistima“, predstavljajući se žrtvom sukoba, a u prilog tome im ide i često spominjani zapadni narativ o „pravu Izraela na samoodbranu“.

Da svijet svjedoči „genocidu“u realnom vremenu, u potpunom sumraku civilizacije, potvrđuje i Muhannad Ayyash, profesor sociologije na Univerzitetu Mount Roya u Calgaryju, koji podvlači i jednu historijsku paralelu.

„Nisam siguran da smo ikada vidjeli da je slučaj genocida podržan od ovoliko aktera, otvoreno i aktivno. Većina institucija u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Evropi i drugdje ili aktivno sudjeluje u njemu, ili potpuno šuti, te su samim tim sukrivci“, napisao je Ayyash za Al Jazeeru.

„Isti imperijalni projekt koji je brutalizirao milione tamnoputih Afrikanaca, počinio genocid nad milionima domorodačkih naroda širom Amerike, u Australiji, Novom Zelandu i drugdje, kolonizirao Aziju i Afriku kroz brutalnost i silu, uništio bezbrojna društva puna sloge i ljepote, masakrirao civile u svojim imperijalnim ratovima na mjestima kao što su Vijetnam i Irak, bacio atomske bombe na japanske civile, stvorio neokolonijalnu ekonomsku infrastrukturu koja neprestano pljačka većinu svjetskog stanovništva naslijepo… Mogu nabrajati unedogled, ali ovaj projekt je u toku i nigdje to nije vidljivije nego u Palestini“, dodao je Ayyash.

I dok je u martu 2023. godine izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog prisilne deportacije djece sa okupirane ukrajinske teritorije u Rusiju, Međunarodni krivični sud je u slučaju Palestine pokazao sasvim drugačije lice, ograničavajući se na povremene odmjerene objave.

Vezane ruke Ujedinjenih naroda

Uprkos silnim navodima o „ratnim zločinima“ i „genocidu“, ICC nije preduzeo niti jedan konkretan korak ka utvrđivanju odgovornosti za zločine u Izraelu i palestinskim teritorijama, počev od Hamasovog upada u Izrael, u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, te za zarobljenike uzeto oko 240 osoba, pa do masovne izraelske odmazde na civilnom stanovništu Gaze i okupirane Zapadne obale i korištenja zabranjenih oružja, poput fosfornih bombi.

“Vjerujem da se događaji od 7. oktobra kvalificiraju kao genocidni masakr Izraelaca. Također mislim da izraelski odgovor i zapravo dugogodišnja izraelska politika prema stanovništvu Gaze, pokazuje elemente genocidnog razmišljanja i sve više prakse”, rekao je Adam Jones, profesor sa kanadskog Univerziteta Britanska Kolumbija.

“Kada vidimo fenomene kao što su masovno uništavanje infrastrukture, prijetnje snabdijevanju čistom vodom i rastuća prijetnja epidemija bolesti – što se nameće uz punu svijest o mogućim posljedicama od strane izraelskog vodstva – mislim da se moraju uključiti alarmi za uzbunu”, izjavio je Jones za kanadske medije.

Sa druge strane, javna i „bezuslovna“ američka podrška Izraelu onemogućila je konkretniju reakciju UN-a, koji je, uprkos većinskoj podršci prekidu neprijateljstava u Generalnoj skupštini, bio nemoćan da se izbori sa američkim vetom u Vijeću sigurnosti.

Užasne scene iz Gaze u sjenu su bacile ono na šta se svijet fokusirao do oktobra, rat u Ukrajini, koji će se produžiti i na 2024. godinu.

Ukrajina u sjeni

Nakon mjeseci špekulacija i zime tokom koje je Rusija pokušavala uništiti ukrajinski energetski sektor, Ukrajina je u junu, na krilima milijardi dolara zapadne vojne, diplomatske i finansijske pomoći, optimistično pokrenula veliku kontraofanzivu, sa nadom da će vratiti dio teritorije na istoku zemlje, a možda i Krim.

Uprkos tome što je, kako su tvrdile zapadne obavještajne službe, nanijela velike gubitke ruskim snagama, aIi i pretrpjela vlastite, Ukrajina jedva da je pomjerila liniju fronta, čiju su odbranu ruske snage pripremale tokom zimskog stišavanja operacija.

Jedan ukrajinski general je u novembru borbe opisao kao “pat-poziciju”, te je dodao da je tokom godine Rusija osvojila više teritorije nego što ju je Ukrajina oslobodila.

Rat iscrpljivanja, kako tumači Zapad, ide u prilog Rusiji, tim prije što je američka pažnja umnogome sa Ukrajine skrenula ka Izraelu, dok je dodatna pomoć Ukrajini pod znakom pitanja, što bi Kijev moglo ostaviti usamljenim u borbi sa Rusijom.

Ukrajina ‘dosadila’ Zapadu

Kakva će biti 2024. godina, ostaje da se vidi, no činjenica da kontraofanziva nije polučila željene rezultate, zamor Zapada ratom i podatak da Rusija u Ukrajini ima dvosturko više vojnika nego na početku invazije, te da bi u SAD-u u novembru mogao pobijediti Donald Trump, koji bi mogao dići američke ruke od Ukrajine, ne bude nimalo optimizma u Kijevu.

„Razvikana ukrajinska ofanziva je zaustavljena. Obećani proboj ostaje tvrdoglavo nedostižan – ako je uopće moguć. Smrtonosne razmjene milo za drago postale su nažalost rutina. Stoicizam je zamijenio bijes. Kako god se može definirati, pobjeda je daleko izvan strateškog ili čak zamislivog dosega. Čini se kako je svijet umoran od Ukrajine. Još gore, dosadno mu je. Ukrajina više nije u hitnim, suosjećajnim ‘vijestima'“, konstatovao je kolumnist Al Jazeere Andrew Mitrovica.

Svi su se ovi događaji savršeno uklopili u godinu u kojoj je, kako tvrde mnogi stručnjaci, zabilježena globalna demokratska recesija, uz, kako je naveo Freedom House, nastavak trenda iz 2022, u kojoj je, 17. godinu zaredom, opala globalna sloboda i demokratija.

U Africi, nastavljena je epidemija vojnih i državnih udara. U Nigeru, vojska je svrgnula demokratski izabranog predsjednika, a vojska Gabona je preuzela vlast u zemlji.

U Sudanu, umjesto da 2023. bude godina demokratije, ta afrička država je zakoračila u građanski rat, čiji su korijeni krenuli bujati još 2019, kada je vojska zbacila dugogodišnjeg predsjednika Omara al-Bashira. Bilans poginulih u sukobu milicije RSF i Sudanskih oružanih snaga je krajem 2023. dostigao 10.000 dok je gotovo 15 posto sudanske populacije, dakle 5,6 miliona ljudi – raseljeno.

Tajland je održao izbore, ali vlast nije preuzeo njihov pobjednik, već vojna vlada. Pad demokratije bilježen je i u Indiji.

No, još je zabrinjavajući trend u Evropi, u kojoj su desničarske stranke ojačale na krilima antimigrantske, a nerijetko i antimuslimanske i homofobne retorike, oživljavajući sjećanja na kolaps evropskih demokratija prije jednog stoljeća.

Ekstremni desničari najveća su stranka u vladajućoj švedskoj koaliciji, poznati nizozemski islamofob i populist Geert Wilders, kojeg nazivaju i evropskim Trumpom pobijedio je na izborima u Nizozemskoj, dok su desničari zabilježili dobre rezultate i u Slovačkoj, a desničarki AfD, prema anketama, nikada nije bila popularniji u Njemačkoj, uprkos tome što je u određenim dijelovima njegova aktivnost zabranjena.

Rast popularnosti Trumpa

Sličnom trendu vraća se i SAD. Ako se obistine najsvježije prognoze, Joe Biden bi uskoro mogao iseliti iz Bijele kuće i ustupiti mjesto po mnogima najopasnijem desničaru svijeta, Donaldu Trumpu. Ekonomska slika SAD-a u kombinaciji sa „neefikasnom politikom na Bliskom istoku“, uz previranja oko nastavka pomoći Ukrajini, Bidenu nije donijela mnogo dobrog, što pokazuju i ankete u kojima Trump ima prednost.

Njegova popularnost porasla je uprkos sudskim procesima koji se vode protiv njega, od navoda o seksualnom zlostavljanju, preko optužbi za učešće u neredima na Capitolu, pa do suđenja za zloupotrebu povjerljiih dokumenata, te činjenici da je postao prvi bivši predsjednik koji je fotografiran po predaji u zatvor, nakon optužbe da je pokušao uticati na izbore 2020. godine.

Tenzije širom planete

Nakon rata za Nagorno-Karabah iz 2020. godine, kada su azerbejdžanske snage porazile Armeniju i stekle kontrolu nad većim dijelom te regije, snage vlade iz Bakua u 2023. su završile posao na preuzimanju svoje međunarodno priznate teritorije, čime je završen višedecenijski status quo u Nagorno-Karabahu.

U septembru 2023, azerbejdžanska vojska izvela je novu operaciju i preuzela ono što nije uspjela tri godine ranije, što je izazvalo egzodus armenskog stanovništva iz Nagorho-Karabaha. Za jednu sedmicu, oko 85 posto populacije te regije iselilo je u Armeniju.

Tenzije su rasle i na drugom kraju planete, Indopacifiku. Iako se počekom godine, nakon novembarskog sastanka američkog predsjednika Joea Bidena i kineskog lidera Xi Jinpinga činilo da napetost oko Tajvana opada, u SAD-u se pojavio kineski špijunski balon, koji su američke zračne snage oborile iznad obale Južne Karoline.

Taj incident ponovo je potpalio strasti i prekinuo kontakte između dvije sile. SAD je odgovorio novim sankcijama Kini, kako bi je natjerao da omekša politiku prema svojim saveznicima Tajvanu i Filipinima. No, Peking je nastavio slati avione i brodove prema, kako kaže, svom otoku Tajvanu, kao i u filipinske vode, dok nisu bili rijetki niti slučajevi bliskih kineskih susreta sa američkim brodovima i avionima. Mada ga je sukob na Bliskom istoku bacio u sjenu, problem između SAD-a i Kine prema svemu sudeći će nastaviti tinjati i u 2024.

NATO je u 2023. godini postao bogatiji za još jednu, 31. članicu, Finsku, koja je zbog ruske prijetnje odustala od tradicionalne neutralnosti. Aplikaciju je podnijela i Švedska no, zasad je blokiraju Mađarska i Turska.

Godina koja je iza nas bit će upamćena po još nečemu – Indija je po broju stanovnika premašila Kinu, koja je već stoljeće, a možda i više, bila najmnogoljudnija. Indija sada, prema procjenama, ima 1,43 milijarde stanovnika, a s obzirom na opadanje i starenje stanovništva Kine, decenijama će ostati najbrojnija na planeti.

Od katastrofa koje su pogodile svijet, najteža se desila na jugoistoku Turske, koji je u februaru potresao najrazorniji zemljotres u proteklom stoljeću. U nesreći je poginulo najmanje 56.000 ljudi, od kojih oko 6.000 u Siriji.

Sedam mjeseci poslije, Maroko je doživio najteži zemljotres u svojoj historiji, u kojem je živote izgubilo gotovo 3.000 ljudi.