Napad na kamp Maghazi: Stanovnici golim rukama izvlače dijelove tijela ubijenih

Prošla su četiri dana otkako je najmanji izbjeglički kamp u Gazi pogođen u još jednoj seriji izraelskih zračnih napada, ali tamošnji Palestinci i dalje iskopavaju tijela svojih najmilijih ispod ruševina.

U napadu na Maghazi u centru Gaze, kasno u nedjelju, ubijeno je najmanje 90 ljudi, uključujući djecu i mnoge koji su interno raseljeni.

U jednom od najsmrtonosnijih napada na pojas Gaze, otkako je Izrael pokrenuo rat na enklavu 7. oktobra, stanovnici, uključujući Ashrafa al-Haj Ahmeda, rekli su da se napad dogodio “iznenada” i bez prethodnog upozorenja.

“Te noći oko 23:30 bili smo svjedoci serije velikih eksplozija koje su potresle cijeli kamp”, rekao je al-Haj Ahmed za Al Jazeeru.

Kuća njegovog rođaka bila je među onima koje su sravnjene sa zemljom. Al-Haj Ahmed se prisjeća da je potrčao prema njima čim ga je bombardovanje probudilo, samo nekoliko blokova niže.

Na mjestu napada zatekao je srušenu četverospratnicu “na onima koji su u njoj živjeli”.

“Tu mora da je bilo oko 40 ljudi, među njima su i vlasnici kuće, kao i raseljene porodice koje su bile tu”, rekao je.

Najmanje tri kuće u prenaseljenom kampu pogođene su izraelskim zračnim napadima. Zvaničnici u Gazi rekli su da je među žrtvama sedam porodica.

Dok zvanični broj ubijenih iznosi 90, u stvarnosti je brojka mnogo veća, jer su cijeli stambeni blokovi zbrisani, kažu stanovnici kampa u blizini Deir el-Balaha,

“U svakoj kući ima najmanje 50 ljudi”, rekao je jedan od stanovnika Maghazija za Al Jazeeru. “Mnogi od njih su raseljeni Palestinci iz drugih dijelova Gaze, koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove.”

U kampu inače boravi 30.000 ljudi, prema UN-ovoj agenciji za palestinske izbjeglice (UNRWA). Ali s raseljavanjem Palestinaca, koji bježe od izraelskog nemilosrdnog bombardovanja u drugim dijelovima enklave, procjenjuje sa da je broj ljudi tamo porastao na 100.000.

“Izvukli smo toliko dijelova tijela da još ne možemo procijeniti ukupan broj mrtvih”, rekao je drugi mještanin.

“Svi su u komadima, a mi ih izvlačimo golim rukama”, dodao je. “Do sada smo sakupili najmanje dvije gomile dijelova tijela.”

‘Tamna i bolna noć’

Izraelski napadi nisu poštedili domove i skloništa u koja su ljudi pobjegli.

Uprkos tome što se nalazi na južnoj strani Pojasa, u oblasti koju su izraelske snage proglasile “sigurnom” i naredile civilima sa sjevera da pobjegnu prije njihove kopnene ofanzive, Maghazi je izložen intenzivnim artiljerijskim i zračnim napadima.

Napadnut je i prošlog mjeseca kada je ubijeno najmanje 50 Palestinaca. Okolina kampa je također bila izložena intenzivnom izraelskom granatiranju tokom protekle sedmice.

Abu Rami Abu al-Ais je među onima koji se kriju u Maghaziju, otkako je napustio svoj dom u naselju al-Zahra. Rekao je da napad u nedjelju nije bio prvi, i da su on i članovi njegove porodice pogođeni.

“Imali smo kuću u al-Zahri, koja je bila napadnuta. Po dolasku ovdje, kuća u kojoj smo boravili ponovo je bombardovana”, rekao je Al-Ais, čija je kćerka teško povrijeđena.

On je ponovio iskustvo al-Haj Ahmeda i rekao da prije napada nije bilo “nikakvih upozorenja”.

Al-Ais je rekao da su u prethodnim napadima na enklavu izraelske snage ponekad upozoravale stanovnike zgrada da se evakuiraju nekoliko minuta prije napada, bilo bacanjem letaka ili preko zvučnika. Ali tokom ove ofanzive nije bilo takvih upozorenja.

“Rakete padaju na glave nevinih ljudi, koji spavaju u svojim domovima”, rekao je. “Oni (Izrael) žele počiniti potpuni genocid.”

Al-Ais je kazao da ljudi još uvijek golim rukama sakupljaju ostatke svojih prijatelja, susjeda i rodbine.

“Pronašli smo ostatke žena i djece koji su razneseni. Dijelovi njihovih tijela razbacani su u rasponu od oko tri bloka,” zbog intenziteta udara, rekao je al-Ais.

“Bila je to vrlo tamna i bolna noć za Maghazi”, prisjetio se. “Veličina razaranja je neopisiva.”

Infrastruktura, poput puteva koji vode do kampa, je također uništena

Al-Ais je rekao da nema bagera koji mogu pomoći da se ubrza proces izvlačenja ljudi ispod betonskih blokova.

Nedostatak prijeko potrebnog goriva za rad buldožera i vozila znači da, kao i timovi civilne zaštite u Gazi, stanovnici kopaju samo golim rukama kako bi pokušali izvući što više žrtava ispod ruševina.

Izrael je blokirao ulaz goriva otkako je na početku rata uveo potpunu opsadu već blokiranog Pojasa i dopušta da uđe samo mala količina pomoći preko graničnog prijelaza Rafah.

“Ne treba nam hrana, ne treba nam voda, ne trebaju nam lijesovi”, rekao je al-Ais. “Ono što nam treba je prekid vatre i da ovaj rat završi.”

“Sramota za arapski svijet. Ne trebamo samo pomoć, trebamo vas lično ovdje. Dođite i stanite uz svoju braću”, rekao je al-Haj Ahmed.

Napadi na izbjegličke kampove i civilnu infrastrukturu postali su uobičajeni od 7. oktobra. Izbjeglički kamp Jabalia u sjevernom dijelu Gaze bio je nekoliko puta meta napada, što je rezultiralo smrću stotina Palestinaca.

Civilna infrastruktura, uključujući škole, bolnice, vozila hitne pomoći i bogomolje, također je bila na meti bombardovanja.

Više od 21.000 Palestinaca je ubijeno od 7. oktobra, dok je skoro 1,9 miliona – više od 80 posto od 2,3 miliona ljudi koji žive u Gazi – raseljeno.