Ko su izraelski ‘neposlušnici’ koji biraju zatvor umjesto rata u Gazi?
Tinejdžer iz Tel Aviva Tal Mitnick posljednji je Izraelac koji je odbio boriti se protiv Palestinaca i spreman je za to platiti cijenu.
On je 18-godišnjak dječjeg lica sa srcem punim idealizma. Kada se tinejdžer Tal Mitnick iz Tel Aviva odbio prijaviti u izraelsku vojsku, počelo mu je suđenje – u utorak je odveden u vojni zatvor na odsluženje kazne od 30 dana.
Stajati sam u državi koja je na ratnoj nozi mučna je odluka. No, govoreći u Tel Hashomeru, bazi blizu ograde Gaze u centralnom dijelu Izraela, Mitnick je čvrsto branio svoju odluku.
“Vjerujem da se pokoljem ne može riješiti pokolj”, rekao je.
“Zločinački napad na Gazu neće riješiti zvjerski pokolj koji je Hamas izvršio. Nasilje neće riješiti nasilje. I zato odbijam.”
Tal Mitnick, an activist in the Mesarvot network showed up today at Tel Hashomer base and was sentenced to 30 days in military prison. Listen to what he had to say before he walked in.
Support him and other refusniks: https://t.co/drRtLjk4U3 pic.twitter.com/zu1XZJqmhG
— Mesarvot מסרבות (@Mesarvot_) December 26, 2023
Izjava je objavljena na X računu Mesarvota, mreže koja povezuje one koji odbijaju kampanju izraelske okupacije na palestinskim teritorijama. U ranijem intervjuu Mitnick je iznio svoj stav o sukobu.
Rješenje, rekao je, neće doći od korumpiranih političara u Izraelu ili od Hamasa.
“Doći će od nas, sinova i kćeri dva naroda”, rekao je.
Mitnicku su podršku izrazili prijatelji, držeći plakate sa frazama poput: “Ne možete izgraditi raj krvlju”, “Oko za oko i svi ćemo oslijepiti”, ili “Nema vojnog rješenja”.
Vojna služba obavezna je za većinu Izraelaca, a na nju se gleda kao na obred. U visoko militariziranom društvu, takozvani „neposlušnici“ riskiraju da budu označeni kao izdajice.
Da li je odbijanje služenja vojske uobičajeno?
Ne. Općenito govoreći, oni koji odbijaju ići vojsku mogu završiti u zatvoru, ali nakon što odsluže kazne ponovo im se naređuje da dođu u centre za regrutaciju. Neki završe mjesecima iza rešetaka prije nego što konačno budu otpušteni.
Izraelska vojska ima Odbor za prigovore savjesti, ali izuzeća se obično odobravaju samo na vjerskim osnovama – ultraortodoksni Jevreji Haredi, naprimjer, zakonski su izuzeti [od služenja u vojsci]. Odbijanje služenja zbog političkih stavova ne smatra se valjanim prigovorom.
Ranije ove godine, Amnesty International objavio je izvještaj o Yuvalu Dagu, 20-godišnjaku koji je jasno iznio svoje političke primjedbe prije nego što je pozvan u vojsku. Vojska je njegovo odbijanje okvalificirala kao neposluh i osudila ga na 20 dana u vojnom zatvoru Neve Tzedek u Tel Avivu.
Grupa za ljudska prava imenovala je još četiri osobe – Einat Gerlitz, Nave Shabtay Levin, Evyatar Moshe Rubin i Shahar Schwartz – koji su više puta pritvarani 2022.
Prigovarači savjesti obično služe pet mjeseci ili više u zatvoru, što je visoka cijena za mlade ljude koji rade ono za šta misle da je ispravno.
Mnogi protivnici služenja u vojsci takve odluke donose često nakon sudjelovanja u drugim protestnim pokretima, bilo da se radi o protestima za LGBTQ prava, klimatskim protestima ili protestima protiv izraelske okupacije, nasilja i diskriminacije nad Palestincima – sistema kojeg su mnoge grupe za ljudska prava uporedile s apartheidom.
Postoje li poznate osobe koje su odbile ići u vojsku?
Godine 2003. grupa pilota izraelskih zračnih snaga izazvala je bijes nacije kada je odbila sudjelovati u operacijama na Zapadnoj obali i u Gazi. U dopisu medijima napade na te teritorije označili su kao “ilegalne i nemoralne”.
Slučaj je bio vrijedan pažnje, a uključivao je pripadnike elitne vojske poput brigadnog generala Yiftaha Spectora, koji se smatrao legendom u snagama zbog njegovog napada na irački nuklearni reaktor 1982.
Iste godine, elitni komandosi također su se oglušili o naredbe za izvođenje napada na okupirana područja. Iznoseći svoje stavove u pismu, 15 rezervista iz jedinice Sayeret Matkal, često upoređivane sa SAS-om britanske vojske, reklo je: “Više nećemo kvariti pečat ljudskosti u nama provođenjem misija okupacijske vojske. U prošlosti smo se borili za opravdanu stvar (ali danas), došli smo do granice ugnjetavanja drugog naroda.”
Godine 2007. čuvena manekenka Bar Refaeli udala se za prijateljicu kako bi izbjegla služenje vojnog roka, a kasnije je izjavila novinarima da “slavne osobe imaju druge potrebe”. Kasnije je, kako bi izbjegla štetu kompanijama za koje je radila, pristala sudjelovati u vojnoj kampanji. Slučaj je potaknuo raspravu o tome koliko je lako izbjeći služenje vojnog roka.
Čekajte, nije li ove godine bilo nesuglasica u vojsci?
Da, ali to nije bilo vezano uz okupaciju. Početkom marta, oko 700 vojnika rezervnih snaga – uključujući i neke s vrha – dalo je masovne ostavke tokom rasprostranjenih protesta zbog reforme pravosuđa premijera Benjamina Netanyahua. Kritičari su ga optužili da je smanjio ovlasti Vrhovnog suda kako bi se zaštitio od optužbi za korupciju.
Obrazlažući svoje odbijanje služenja vojnog roka, Dag je rekao da su rezervisti dali otkaz jer su se plašili života u diktaturi. Ali, istaknuo je, “trebamo zapamtiti da na okupiranim područjima nikada nije bilo demokratije. A antidemokratska institucija koja tamo vlada je vojska.”
Odgovarajući na pobunu u redovima, Netanyahu je rekao: “Nema mjesta za odbijanje”. Vojna služba bila je, rekao je, “prvi i najvažniji temelj našeg postojanja u našoj zemlji… Odbijanja ugrožavaju temelj našeg postojanja“.
Netanyahuov stav nije neobičan. Širom političkog spektra, s izuzetkom nekih ljevičarskih i arapskih grupa, stranke osuđuju odbijanje služenja iz više razloga. Ljevičari su zabrinuti zbog polarizacije […] Desničari vjeruju da odbijanje pomaže neprijateljima Izraela.
Šta kaže zakon?
Pravo na prigovor savjesti na vojnu službu zaštićeno je međunarodnim pravom, sadržanim u članu 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR). Komisija UN-a za ljudska prava izjavila je da se države moraju “suzdržati od zatvaranja prigovarača savjesti i ponovnog kažnjavanja za neobavljanje vojne službe”.
Međutim, u Izraelu je uobičajena praksa, ne samo da se prigovarači zatvaraju, već se kazne ponavljaju nekoliko puta. Godine 2003. radna grupa Ujedinjenih naroda za proizvoljno pritvaranje rekla je da međunarodno pravo zabranjuje dvostruko kažnjavanje.
Godine 2002. izraelski Visoki sud pravde presudio je da bi dopuštanje vojnicima da ne služe na okupiranim područjima “olabavilo veze koje nas drže zajedno kao narod”.