Hrvatska je samo formalno bila spremna za članstvo u EU

Hrvatska prvih deset godina članstva u Evropskoj uniji nije iskoristila na najbolji način, te se nalazi na začelju Unije, kažu analitičari.

Hrvatska je 1. jula 2013. postala 28. punopravna članica Evropske unije (EPA)

Kada se prisjećaju prošlosti od prije ratova 90-ih godina na prostoru bivše Jugoslavije, stariji građani se sjećaju brojnih tvornica koje su proizvodile sve i svašta. SFRJ je bila dio komunističkog svijeta ali opet daleko ispred Mađarske, Češke, Poljske, Rumunjske, Bugarske…

U proteklih 30-ak godina dogodile su se velike promjene koje su donijele niz promjena u cijeloj Europi. Tako se bivša Jugoslavija početkom 90-ih godina raspala te su nekadašnje republike postale neovisne države. Međutim, dogodili su se i ratovi koji su doveli do velikih žrtva i razaranja.

U isto vrijeme dio komunističkih država počeo se pripremati za pristupanje Europskoj uniji što se i dogodilo 2004. godine kada je zabilježeno najveće proširenje EU.

Porazni podaci

Hrvatska je poslije rata dio EU postala 1. srpnja 2013. godine. Interesantno je kako su sve te europske komunističke države, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Poljska i nekadašnja Čehoslovačka, bile po svemu daleko ispod standarda života u Hrvatskoj, odnosno u Jugoslaviji. Međutim, one su svoj ulazak u EU iskoristile na najbolji način te su sve, osim Bugarske, danas ispred Hrvatske po svim ekonomskim pokazateljima.

U prilog tome idu i službeni podaci EU prema kojima je Hrvatska danas druga najsiromašnija država EU. Od Hrvatske lošije rezultate u EU ima samo Bugarska dok su je ostale, nekada komunističke države Europe, prestigle po svemu. U Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Rumunjskoj su plaće veće, gospodarstvo jače i razvijenije, njihovi građani za svoje plaće mogu kupiti više proizvoda… O razvoju tih država govori i činjenica da su zabilježile brojna ulaganja inozemnih ulagača koji zapošljavaju na desetine tisuća građana.

Hrvatska je deset godina punopravna članica Europske unije ali za razliku od spomenutih država činjenica je da nije na najbolji način iskoristila to članstvo. I sami podaci EU to dokazuju. Napredak se vidi na svakom koraku ali je isto tako i činjenica da je Hrvatska daleko iza prosjeka EU kao i da je druga najsiromašnija država Unije.

Ekonomski analitičar i fakultetski profesor Damir Novotny kaže kako postoje vidljivi i nevidljivi rezultati članstva u EU.

Niz problema

“U vidljive rezultate spadaju statistički pokazatelji koji pokazuju kako je ekonomski rast u Hrvatskoj sporiji od ekonomskog rasta u državama koje su punopravne članice EU postale 2004. godine. One su privukle velike ulagače te su svoju ekonomiju u cijelosti prilagodili zakonima EU ali i zahtjevima poslodavaca i ulagača”, kaže Novotny.

Dodaje kako je Hrvatska sada već više od deset godina punopravna članica EU i europske monetarne unije ali i da su i dalje otpori tome prilagođavanju veliki i sputavaju razvoj države. Pojašnjava kako Hrvatska nije prilagodila svoj ekonomski sustav zahtjevima EU kao i da nije dovršila tranzicijski prostor.

“O tome dovoljno govori da je Vlada RH, odnosno država Hrvatska, vlasnik 1.400 poduzeća u Hrvatskoj dok se, primjera radi, Slovenija u koju bi se trebali ugledati riješila svih tih poduzeća. Neke od njih su kupili investitori iz Hrvatske. Vlada RH voli politički mikro upravljanje i baviti se državnim poduzećima što je pogrešno, dovodi do konfuzije na terenu ali i odbija ozbiljne strane ulagače”, kaže Novotny.

Govoreći na ovu temu kaže i kako su Češka i Slovenija završile tranziciju kao i da se u isto vrijeme politika nije miješala te su pustili ekonomke aktere da se sami snalaze na tržištu. Sve to Hrvatska nije napravila tako da izostaju ozbiljna inozemna ulaganja osim u bankarski sektor, telekome i nekretnine. Međutim, zato u ovih deset godina članstva u EU nema značajnijih inozemnih ulaganja u prerađivačku industriju.

Gospodarska giljotina

Novotny ukazuje na utjecaj administracije koji otežava i usporava puno toga kao i činjenicu da investitorima nije jasna uloga FINA-e, Zavoda za zapošljavanje i sličnih hrvatskih institucija. Smatra kako je se Hrvatska po mnogo toga trebala ugledati na Sloveniju koja je napravila svojevrsnu “gospodarsku giljotinu”, odnosno puno toga su presjekli te svoj sustav prilagodili onome u Njemačkoj i Austriji. Pri tome su zadržali u vlasništvu pet državnih poduzeća ali su i isto tako zabranili da u njihove uprave i nadzorne odbore ulaze političari. Drugim riječima gospodarstvenicima su prepustili gospodarstvo što očigledno daje rezultata dok se u Hrvatskoj politika pita za sve i odlučuje o svemu.

“U Hrvatskoj je bilo previše politike u ovih 30 godina neovisnosti RH, a isto se nastavilo i tijekom deset godina članstva u EU. Treba svakako priznati i da Hrvatska nije bila u cijelosti spremna za ulazak u EU što i pokazuju svi ovi rezultati. Ipak, mislim da se i u Hrvatskoj to ozračje mijenja, odnosno da su naše političke elite postale svjesne svih propusta te se pokušava promijeniti stanje. Vidljivi su tragovi članstva u EU u smislu jačanja institucija tako da danas niti jednom ministru financija ne bi palo na pamet da napravi neke stvari koje su napravljene kao odgovor na ekonomsku krizu 2009. godine. To jačanje institucija sužava i manevarski prostor neodgovornim političarima”, rekao je Novotny.

Na istu temu razgovarali smo i s bivšim ministrom gospodarstva u Vladi RH, a danas sveučilišnim profesorom, Ljubom Jurčićem koji je mišljenja kako je Hrvatska deset godina članstva u EU morala iskoristiti bolje kada je riječ o ekonomskim pokazateljima. Prema njegovim riječima članstvo u EU je dobro ali ono nije dovoljno za razvoj gospodarstva i snažniji ekonomski razvoj jedne države. Tu je, kako ističe, neophodna i ekonomska politika koja nije u nadležnosti EU nego države, a tu je RH zakazala. Kazao je kako je Slovenija imala tu politiku i da zato bilježi ekonomski napredak i dalji rast. Prema njegovim riječima politika uvjeravanja naroda da će sam ulazak u EU i otvaranje fondova EU razviti zemlju je bilo pogrešno.

Nismo bili spremni

“Hrvatska nije bila pripremljena za sve što nudi i donosi EU, odnosno mi smo samo formalno ispunjavali tražene uvjete. Tako je i s uvođenjem eura što se sada vidi. Nažalost, Hrvatska i dalje ide onako kako je nosi matica, a najgore je što smo sve te politike proglasili uspješnima tako da je stvorena atmosfera da se ništa niti neće mijenjati što nije dobro. Ova Vlada, kao i prethodne, tvrde da je sve dobro i ne vide problem dok oporba kritizira ali nema nikakvih sustavnih analiza. Zbog svega toga mogu reći da ne vidim neku skoru svijetlu ekonomsku budućnost Hrvatske”, kaže Jurčić.

Da postoji problem, o kojima nadležni ne govore, Jurčić pojašnjava i podacima prema kojima i Srbija i BiH, koje nisu članice EU, bilježe brži ekonomski rast od Hrvatske koja je deset godina punopravna članica EU i ima na raspolaganju sve fondove EU.

“Niti dugoročno ne vidim da će doći do nekog napretka. Atmosfera je takva kakva jeste, nema reformi niti promjena zakona. Uz to bilježimo i velike demografske probleme pa nam odlaze mladi i školovani ljudi dok nam dolazi raditi nisko kvalificirana radna snaga. Sve to zadržava Hrvatsku na samome dnu EU po ekonomskim pokazateljima. Nemamo ekonomsku politiku, ne stvaramo radna mjesta, nemamo ulaganja… Uz to gubimo ljudi i osnovnu proizvodnu snagu dok gradimo kapacitete za kuhare i konobare. Na taj način uništavamo svoju razvojnu bazu i vrtimo se u spirali prema dolje”, pojašnjava Jurčić.

Zanimljiva su i zapažanja običnih građana preko čijih leđa se sve ovo događa i koji u svakodnevnom životu sve ovo osjećaju. Kada govore o građanima Mađarske, Poljske i nekadašnje Čehoslovačke stariji građani i danas se sjećaju s kakvim starim i trošnim automobilima su građani tih država dolazili na Jadransko more na ljetovanje. Bilo je uobičajeno da zadnjeg dana prije povratka kući prodaju svoje šatore, vreće za spavanje i druge stvari koje su donosili na ljetovanje. Isto tako bilo je uobičajeno da građani iz bivše SFRJ idu u kupovinu u Mađarsku ili tadašnju Čehoslovačku.

“Oni su nekada bili 20 godina iza nas, a sada su 20 godina ispred nas. Dovoljno je videti s kakvim sada automobilima dolaze na more, koliko troše, kakvu industriju imaju, koje su sve tvornice tamo otvorile svoje pogone… A, gde je Hrvatska u svemu tome? Nekada smo odlazili u Mađarsku i Čehoslovačku u kupovinu. Sa sto njemačkih maraka mogao si kupiti celu trgovinu, a sada oni mogu kupiti nas. Svi smo očekivali puno više od članstva u EU ali se to nije dogodilo kod nas. Zašto? Na to pitanje bi trebali odgovoriti hrvatski političari, a ne običan narod”, riječi su Stevana Ristića iz Vukovara.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada