‘Svijet na katastrofu izbjeglica odgovara višim zidovima’

Suočavamo se sa katastrofom ljudskih prava kada se govori o izbjeglicama, a svijet, naročito globalni sjever, na to odgovara višim zidovima, preprekama, kršenjima osnovnih prava, nametanjem viza, ističe Charlotte Slente, generalna tajnica Danskog izbjegličkog vijeća (DRC), u razgovoru za Al Jazeeru.

Ova organizacija jedna je od najvećih boraca za pomoć izbjeglicama i migrantima širom svijeta. Ove sedmice su učestvovali na Globalnom samitu koji je organizirala UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR. Na samitu su učestvovali predstavnici svjetskih država, organizacija, donatori, nevladine organizacije, kao i same izbjeglice.

Riječ je o drugom izdanju samita. Na prvom su bili uspostavljeni globalni principi unaprjeđenja uvjeta života za izbjeglice širom svijeta, a bilo je više od 1.600 najava i preuzetih obaveza, no sve je od tada otišlo u pogrešnom smjeru, kako navode iz DRC-a.

„Više od 100 miliona izbjeglica i raseljenih lica je širom svijeta. Većinom je riječ o raseljenima u vlastitim državama. Ovo su užasavajuće brojke i uprkos njima – sve je manje volje da im se pomogne u potrebi“, navodi čelnica DRC-a.

„Umjesto poštene raspodjele odgovornosti sa državama koje primaju izbjeglice, primjetan je trend izgradnje sve viših zidova, tako da se izrazim, kako bi se ljudi zadržali dalje od sigurne destinacije. Izbjeglice se silom vraćaju preko granica, krše im sve sva ljudska prava, a sve je veći jaz između dostupnih fondova i potreba tih ljudi.“

Raspodjela sjever – jug

Sagovornica dodaje kako treba podijeliti odgovornost, umjesto da se ona izbjegava i tako će se promijeniti aktuelni trend.

„Najvažnije je sjetiti se i imati u vidu da niko iz svog doma, odnosno države ne bježi bez razloga, te kako je traženje sigurnosti osnovno ljudsko pravo.“

Iz DRC-a navode kako su učesnici nekoliko inicijativa, mnoge su njihovo djelo, kako bi se pružile bolje šanse izbjeglicama i raseljenima, ali i ukazalo na bolje razumijevanje razloga zašto ljudi bježe i zašto su prinuđeni ostati raseljene osobe mnoge godine. Trude se poboljšati pristup pravnoj pomoći izbjeglicama i raseljenima u vrijeme humanitarnih kriza, promovirati ekonomsku inkluziju i zdravstvenu pomoć u državama domaćinima.

Slente za Al Jazeeru govori kako generalno postoji globalni sistem pomoći izbjeglicama koji je dobro radio, ali posljednjih godina nailazi na sve veće izazove kao što je porast broja prognanih i manjak političke volje.

Na upit da li se može govoriti o jasnoj podjeli svijeta na sjever i jug kada je riječ o pomoći izbjeglica, ona kaže: „Na sjeveru ovu problematiku ‘rješavamo’ grubo – izgradnjom viših zidova, većih prepreka. Nije riječ samo o manjku solidarnosti, već i o kratkovidosti. Globalni jug je već dom većini svjetskih izbjeglica, a na sjeveru dočekujemo izbjeglice sa vizama, visokotehnološkim nadzorom na granicama i Ruanda modelima. S pravom se na jugu mogu pitati zašto oni trebaju biti najodgovorniji, dok se sjever pokušava riješiti ovog problema.“

Stanje na Balkanu

Veliki broj izbjeglica krajem prošlog stoljeća došao je sa prostora Balkana koji je sada postao velika ruta za prolazak izbjeglica i migranata. Nerijetko se prijavljuju slučajevi kršenja ljudskih prava izbjeglica i migranata na području Balkana – od uskraćivanja prava na azil, otimanja i pljačkanja imovine, do fizičkog i svakog drugog maltretiranja i prisilnog vraćanja preko granica (push-back).

Iz DRC-a se pozivaju na UNHCR koji je objavio kako je migraciona dinamika na zapadu Balkana prošla ogromne promjene. Države u regiji se i dalje bore sa posljedicama ogromnog raseljavanja tokom sukoba 1990-ih, ističu, kao i činjenicu da socijalni i ekonomski izazovi i dalje izazivaju odlazak ljudi sa Balkana. No, nastavljaju, postepena politička stabilizacija je pretvorila Zapadni Balkan u tranzitnu regiju, a u posljednje vrijeme i krajnju destinaciju za mnoge izbjeglice i migrante izvan regije.

Slente poziva na bolju raspodjelu odgovornosti u cijelom sistemu.

„Viši zidovi nisu rješenje, kao što nije ni zadatak držati izbjeglice izvan naših država, već pružiti im sigurnost. Moramo svi prihvatiti naš dio odgovornosti. To znači, na primjer, primanje više izbjeglica i pružanje pristupa azilu, kao i bolju finansijsku i tehničku podršku državama domaćinima.

To jeste teško, ali možemo to postići. Države Evropske unije su brzo i efikasno djelovale kada je riječ o raseljenima iz Ukrajine zbog rata. Izašli su iz sukoba, prihvaćeni su, dobili dozvole za boravište i prilike da rade i da se obrazuju – i to brzinom koja se rijetko vidi u EU. Tada je dobra volja vodila napore. Moramo u sebi naći tu volju kada je riječ i o drugim izbjeglicama na svijetu.“

Klimatske promjene

Potom je generalna tajnica DRC-a ukazala kako je cijeli svjetski poredak, zasnovan na pravima i pravilima, u opasnosti.

„Rat u Ukrajini i humanitarna tragedija u Gazi jasno su pokazali kako se suočavamo sa katastrofom kada je riječ o ljudskim pravima, a civili, na žalost, plaćaju veliku cijenu zbog toga. Zbog toga molim međunarodnu zajednicu da, iznad svega, poštuje i brani njihova prava, bez obzira da li su iz Ukrajine, Sudana, Afganistana, Gaze ili bilo kojeg drugog dijela svijeta. Ako to ne uradimo, cijeli svjetski poredak zasnovan na pravima je ugrožen.“

Uz oružane sukobe, ekonomske prilike, na rast broja izbjeglica utječu i klimatske promjene, kao i na pomoć koju dobijaju.

„Klimatske promjene disproporcionalno utječu na države u razvoju, a koje su primile 80 posto svjetskih izbjeglica i raseljenih lica. Istovremeno, one dobijaju znatno manje pomoći za klimatske prilagodbe u odnosu na države sa manje izbjeglica. To je daleko gore u državama koje su pogođene i sukobima jer su fondovi često povučeni, primjeri toga su Jemen, Sirija i Libija.

To znači kako su države i zajednice koje su najviše pogođene ujedno i najslabije opremljene da se nose sa tim problemom. Ako se to ne promijeni, vidjet ćemo još ljudi koji bježe. Rješenje je fleksibilnije finansiranje i daleko veći fokus na jačanje otpornosti kako klimatski izazvane katastrofe ne bi tjerale ljude iz domova. Bez brze akcije, očekujemo ogroman porast raseljavanja jer je sve manje resursa, a sve više klimatskih promjena“, objašnjava Sletne.

Patnje i traume djece

Veliki dio svjetskih izbjeglica su djeca, dio ih bježi sa roditeljima, a drugi su bez pratnje i sami. Iz DRC-a govore kako su oni tu da pomognu djeci izbjeglicama širom planete, te ukazuju kako su posebno ranjiva djeca koja bježe od rata i katastrofa.

„Na žalost, oni ne doživljavaju ono što bi mnogi od nas povezali s normalnim djetinjstvom. Neki su u pokretu s roditeljima, drugi su sasvim sami, ali ono što im je svima zajedničko je potreba za sigurnošću. Trebaju zaštitu, sklonište, vodu, hranu i lijekove. I njihov razvoj često zastaje, a mnogi ostaju sa teškim ožiljcima na tijelu i duši. Mnoga djeca i mladi u pokretu također imaju specifične probleme koji ih čine još ranjivijima i zbog toga je još važnije da zajedno radimo na pomoći djeci i mladima koji bježe iz svojih domova, bilo da su pobjegli u stranu zemlju ili su raseljeni u svojoj.“

Šta djeci treba najviše? U prvom redu zaštita od zlostavljanja i iskorištavanja, ističu iz DRC-a, potom trebaju pomoć da stupe u kontakt sa roditeljima ili drugim članovima porodice.

„Mnogi nisu upoznati sa svojim pravima i zato im treba vodstvo u ovim teškim situacijama. Na kraju, neka djeca su iskusila nasilne i traumatične događaje tokom života i tokom bijega i treba im pomoć da se izbore sa time.“