‘Nedostajala mi je porodica’: Suze i smijeh tajlandskih zarobljenika po povratku kući

Piše: Vijitra Duangdee

Tri riječi izgovorene na engleskom su tajlandskom radniku migrantu Khomkritu Chombui bile prvi znak u 50 dana da će ga otmičari u Gazi pustiti: “Ideš na Tajland”.

Khomkrit je bio među 17 tajlandskih zarobljenika koji su u četvrtak stigli u Bangkok, umorni i vidno mršavi, ali po svemu sudeći dobro raspoloženi.

Njih su na aerodromu dočekali uplakani rođaci, koji su osjetili vidno olakšanje nakon što su se njihovi najmiliji, koji su otišli od kuće kako bi zaradili novac za svoje porodice, vratili živi nakon što ih je zatekao tuđi rat.

Dvadesetosmogodišnjeg Khomkrita Chombuu, sramežljivog čovjeka iz provincije Surin u blizini granice s Kambodžom koji je stigao na aerodrom Suvarnabhumi odjeven u majicu s tajlandskom i izraelskom zastavom, zagrljajem su dočekala trojica rođaka .

“Bio sam veoma sretan”, rekao je Al Jazeeri, prisjećajući se trenutka u kojem su mu otmičari rekli da će biti oslobođen.

“Nedostajala mi je porodica, brinuo sam se za njih… nisam bio siguran da ću se izvući.”

Poput drugih oslobođenih zarobljenika, Khomkrit je zahvalio svima koji su sudjelovali u njegovom spašavanju, ali je odbio govoriti o uvjetima zatočeništva.

Tajland je među zemljama koje su najviše pogođene ratom Izraela i Hamasa. Najmanje 39 Tajlanđana, siromašnih radnika migranata koji su radili na izraelskim farmama u blizini Gaze, ubijeno je tokom Hamasovih napada na Izrael 7. oktobra, dok ih je 32 zarobljeno.

Devet tajlandskih državljana i dalje je zatočeno u Pojasu Gaze, prema Ministarstvu vanjskih poslova Tajlanda, koje je obećalo da će uraditi sve što je potrebno da ih vrati. Šest oslobođenih zarobljenika nalazi se u Izraelu i čeka povratak kući.

“Misija spašavanja naših tajlandskih radnika… još uvijek nije završena”, rekao je ministar vanjskih poslova Parnpree Bahiddha-Nukara na aerodromu Suvarnabhumi, pojšnjavajući kako se osjećao kada je, nakon sedmica diplomatskih napora, vidio svoje oslobođene sugrađane.

“Dat ćemo sve od sebe da i devet Tajlanđana koji su i dalje u zatočeništvu budu oslobođeni, naći ćemo put da ih vratimo kući”, dodao je.

Khomkrit je radio u Izraelu duže od četiri godine, nekih godinu dana manje od maksimalnog razdoblja koje tajlandski radnici migranti mogu provesti u Izraelu bez obnove vize.

Kao i većina od otprilike 30.000 Tajlanđana koji rade u Izraelu, bio je zaposlen u poljoprivredi, oslanjajući se na vještine i iskustvo rada na otvorenom stečenim u regiji Isan, gdje se nalazi pokrajina Surin, odakle je rodom.

Prema ugovoru o radu između Izraela i Tajlanda tajlandskim radnicima migrantima zagarantovana je minimalna plata od 5.300 šekela mjesečno (2.000 dolara), nekoliko puta više nego što većina može zaraditi kod kuće uzgajajući rižu ili šećer.

Ugovor podrazumijeva i pojačanu kontrolu procesa zapošljavanja, a izraelski dužnosnici rekli su da će brokerske naknade od 10.000 dolara koje plaćaju tajlandski radnici smanjiti do 80 posto.

Mnogi Tajlanđani, čija je prosječna dnevna plata oko 300 bahta (oko 10 dolara), rad u Izraelu vide kao prečicu do kupovine kuće ili zemljišta.

Khomkrit, čiji je boravak brutalno prekinut, rekao je da je i dalje zahvalan na prilici da radi u inozemstvu i izgradi porodični dom.

“Radio sam kao dostavljač u Tesco Lotusu u Bangkoku prije nego što sam otišao u Izrael. Živio sam prilično bezbrižno, decenija štednje ne bi bilo dovoljne za ovo”, rekao je govoreći o svojim težnjama da kupi kuću.

Svjetska banka je ove sedmice objavila da Tajland ostaje zemlja u istočnoj Aziji i na Pacifiku s najvećom “nejednakošću u dohotku”, pri čemu najbogatijih 10 posto zarađuje gotovo 50 posto ukupnog prihoda.

Za većinu mladih ljudi u poljoprivrednim zajednicama, poput Khomkrita, preseljenje u grad ili rad u inozemstvu jedina su opcija, čak i ako to znači prihvatanje rizika za vlastitu sigurnost.

“Uvijek je riječ o novcu, zar ne”, rekla je Khomkritova 27-godišnji rodica Piyanus Phujuttu Al Jazeeri.

“Na Tajlandu se s minimalnom plaćom možete jedva prehraniti”, dodala je.

Prizor radosti od četvrtka, realnost života najsiromašnijih Tajlanđana gurala je u drugi plan.

Čekajući svog supruga Wichiana Temthonga na aerodromu Suvarnabhumi, Malai Is-sara je rekla da je zatočen nedugo nakon što je počeo raditi.

“Otišao je tamo, slijedeći svoje snove: izgraditi kuću svojim roditeljima, školovati naše sinove”, rekla je Al Jazeeri.

“I dalje mislim da će se vratiti kako bi ostvario svoje snove.”