Može li Ukrajina odolijevati Rusiji ako zbog Gaze ostane bez vojne pomoći Zapada?

Ukrajina je od početka ruske invazije, 24. februara prošle godine, bila u fokusu geopolitičkih dešavanja, a Zapad je bio gotovo potpuno ujedinjen u svojoj podršci Kijevu i osudi Moskve. Otkako je Hamas izveo munjeviti napad na Izrael 7. oktobra ove godine, nakon čega su pokrenuti zastrašujući izraelski udari na opkoljeni Pojas Gaze, pažnja i svjetske javnosti i velikih političkih igrača usmjerila se ka Bliskom istoku. Nakon gotovo dvije godine, dešavanja u Ukrajini nisu više centralna vijest, zbog čega u toj zemlji vlada sve veća zabrinutost da bi mogli ostati, prije svega, bez vojne pomoći Zapada, koja je do sada omogućavala Ukrajincima da ih ne pregazi moćna ruska mašinerija.

Rat u Gazi je, na prvom mjestu, prisilio Sjedinjene Američke Države, najvećeg zagovornika podrške Kijevu, da odvrati pažnju i resurse koje je posvećivao Ukrajini, a u nekim slučajevima vlada direktna konkurencija za municiju između mete invazije Rusije i Izraela, kojem je Washington tradicionalno godinama slao milijarde dolara vrijednu vojnu pomoć i koji je obećao da će mu isporučiti nove količine oružja i municije.

S druge strane, već duže vrijeme je primjetna slaba sposobnost ostatka Zapada da okupi globalnu vojnu podršku za Ukrajinu, što je Kijev više puta kritizirao, naglašavajući da ne dobija dovoljno municije i modernog oružja koje traži, a problem potrošenih vojnih rezervi zemalja u Evropi dodatno komplicira situaciju za Ukrajinu.

Razorena Ukrajina i dalje uveliko ovisi o Zapadu u pogledu naoružanja i finansijske podrške, ali nedovoljno povećanje proizvodnje oružja i municije na Zapadu kako bi se suprotstavili ruskoj vojnoj mašineriji te problemi za odobravanje izdvajanja novca u američkom Kongresu izaziva sve glasnija pitanja hoće li Kijev zbog situacije na Bliskom istoku i izraelskih napada na Gazu ostati bez vojne pomoći i šta bi takav razvoj situacije značio za tu evropsku zemlju.

‘Nova faza’

Nedugo nakon Hamasovog napada na Izrael i početka novih žestokih izraelskih napada na Pojas Gaze, bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin je rekao: “Sada smo u novoj fazi”.

“Cijelo geopolitičko okruženje postalo je raznolikije, neurednije”, dodao je, što je jasno ukazivalo koliko se zakomplicirala situacija za Ukrajinu, kada je međunarodna podrška u pitanju.

Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i sigurnosni stručnjak, navodi da su, prije svega, zapadne zemlje uključujući i SAD, i dalje čvrste u obećanjima nastavka pomoći Ukrajini u naoružanju i vojnoj tehnici, iako se sve više čuju i razni disonantni tonovi.

“Konkretnije, vide se određeni prijepori na američkoj političkoj sceni po tom pitanju, a kod europskih zemalja članica NATO-a samo je Slovačka rezolutno najavila da više neće isporučivati vojnu pomoć Ukrajini, već samo humanitarnu.”

Sigurnosni stručnjak ističe da Ukrajina sve više ima problema s popunom ljudstva u svojim borbenim jedinicama, a polako se javlja i sindrom koji se kolokvijalno naziva “ratni ili borbeni zamor”, koji se ne javlja samo kod ratnika u borbenim jedinicama, već i u širokim slojevima civilnog stanovništva.

Što se tiče zabrinutosti da bi Kijev mogao ostati bez podrške zbog Gaze, Ogorec ističe da bi veći gubitak zapadne pomoći za ratni potencijal Ukrajine bio potpuna katastrofa, jer se u vrlo kratkom razdoblju ukrajinske oružane snage više ne bi mogle suprotstavljati ruskim jedinicama.

Zbog toga nije ni čudno što je jedno od glavnih pitanja u toj zemlji, ali i šire, prije svega u njenom susjedstvu, koliko je izgledno da Zapad i SAD zaborave Ukrajinu, odnosno da ukinu ili značajno smanje dotok vojne pomoći Kijevu?

Promjena paradigme

Ogorec navodi da su uvijek moguće sve opcije, ali ističe da za Zapad nikako ne bi bilo upitno da “zaboravi” i zanemari Ukrajinu, jer bi se time u potpunosti promijenila cijela paradigma međunarodnih odnosa i arhitektura međunarodne zajednice.

“Na taj način dalo bi se na znanje potencijalnim moćnim agresorima kako mogu raditi što žele u ostvarivanju svojih nacionalnih ciljeva, uključujući i ratnu opciju koja je prvi puta u povijesti zabranjena kao sredstvo ostvarivanja vanjskopolitičkih ciljeva tek Poveljom UN-a. Ne samo da bi time ostalo nekažnjeno postupanje Rusije, već bi se vrlo brzo otvorila nova žarišta – prije svega [sukob] Kine i Tajvana, a nije sigurno niti da bi odnos dviju Koreja ostao u sadašnjem statusu quo“.

Naravno, dodaje, to bi moglo značiti novo nasilno preslagivanje na području Bliskog istoka, koje je već i počelo na svojevrsni način, prostora jugoistoka Evrope, te rastućim tenzijama u većini zapadnoevropskih država. O tome bi čelnici zapadnih zemalja trebali itekako dobro razmišljati prije nego što svijet potone u nove vjetrove rata, smatra Ogorec.

S druge strane, određeni “ratni zamor” koji pogađa Ukrajinu u određenoj mjeri osjeća se i u pojedinim zapadnim zemljama, pogotovo onim koje znatno pogađaju ekonomske restrikcije uzrokovane sankcijama Rusiji i onima koje su već ispraznile svoje vojne arsenale u zabrinjavajućoj mjeri i ne mogu pružiti nikakvu vojnu pomoć dok ponovo ne napune svoje vojne rezerve.

“U današnje vrijeme visoko sofisticirane tehnike i sustava naoružanja, to je vrlo skupa misija koja će dodatno zahtijevati gospodarska i financijska naprezanja većeg broja europskih država”, ukazuje Ogorec.

S druge strane, Kremlj je uspio izbjeći kolaps ruske ekonomije.

“Rusija je koristila sveobuhvatne poticaje ulaganja, kredita i budžeta – od pristupačnih hipoteka do vojno-industrijskog kompleksa”, rekao je kijevski analitičar Aleksej Kušč za Al Jazeeru. “Moskovska strategija pristupačnih kredita i ‘zamjene uvoza’, kao odgovor na zapadne sankcije, pokrenula je bujanje domaćih poduzeća kao gljiva”.

Posljedice rata u Gazi

Ono što ne ide u prilog Kijevu jeste to što Zapad mnogi prozivaju za dvostruke standarde, pri osudama ruskih napada na Ukrajinu, dok su takve osude izostale u slučaju izraelskih napada na Gazu.

Kakav utjecaj će rat u Gazi imati na Ukrajinu zavisi od njegovog trajanja i hoće li i koliko će se proširiti, ocijenio je Simon Schlegel, viši analitičar za Ukrajinu pri Međunarodnoj kriznoj grupi, nezavisnoj, neprofitnoj, nevladinoj organizaciji posvećenoj sprečavanju i rješavanju smrtonosnih sukoba.

Ako se on pretvori u dugi, regionalni sukob, ograničenje resursa za Ukrajinu bi mogla s vremenom porasti, a ako ostane lokaliziran na Pojas Gaze, njegovi učinci će biti ograničeni, dodao je.

Prema njegovom mišljenju, Washington ima dovoljno resursa da podrži i Izrael i Ukrajinu u kraćem periodu.

“Mnogo toga će ovisiti o tome koliko dugo će trajati rat između Izraela i Hamasa i hoće li se proširiti na širu regiju”, rekao je Schlegel.

Joseph Dresen, viši saradnik na Institutu Kennan Centra Woodrow Wilson, rekao je da je najvjerovatniji utjecaj rata u Gazi na rusko-ukrajinski rat “izbacivanje rata u Ukrajini s naslovnica, barem na neko vrijeme.”

Dresen je kazao da će ova situacija s vremenom ići u korist Moskve jer će odvratiti globalnu pažnju.

Naravno, sada kada je pažnja javnosti usmjerena na Gazu i okruženje na Bliskom istoku, pitanje je može li se očekivati pojačani napad Rusije na ukrajinske položaje i korištenje taktika koje su držane u rezervi, uvjetno govoreći, zbog potencijalnih još žešćih osuda Zapada.

Profesor Ogorec navodi da već svjedočimo snažnoj ruskoj ofanzivi na području Avdiivke, koja je po procjenama obje strane ključna za ovladavanje i kontrolu većeg dijela Donbasa. Osim toga, vode se intenzivne borbe na svim drugim dijelovima ukrajinskog ratišta, bez obzira što više nisu u medijskom fokusu međunarodne javnosti, dodaje.

Obje strane koriste taktike i načine borbenih djelovanja koji daju najefikasnije rezultate, zbog čega praktično nema većih pomaka na terenu, ali su gubici i ljudstva i vojne tehnike izuzetno veliki na obje strane.

Što se tiče međunarodnih osuda Zapada, ruskom čelništvu već odavno nije stalo do njih, kaže stručnjak za vojnu sigurnost.

Vojni kapaciteti

Nakon prilično neuspjele kontraofanzive Kijeva ovog ljeta, Ukrajina se s dolaskom zime suočava s novim izazovom.

Iako se na prvi pogled čini da bi Ukrajincima išlo u prilog što ide zima, tradicionalno loš period za vođenje ratova na tom području, dok je Gaza u fokusu javnosti, Ogorec smatra da bi hladni period prije svega mogao biti veća prednost za Rusiju.

Jačanjem lošeg vremena i takozvanom “rasputicom” nužno će doći do smanjivanja intenziteta borbenih djelovanja u Ukrajini, koje će se vjerovatno ponovo svesti na međusobno uništavanje urbane infrastrukture, pojašnjava stručnjak za vojnu sigurnost.

U takvoj situaciji ruske snage su u prednosti jer raspolažu s većom količinom municije i ratnih sredstava kojima mogu uništavati ukrajinsku infrastrukturu.

Dalje, zatišje borbenih operacija omogućilo bi Rusiji novu popunu svojih oružanih snaga ljudstvom i borbenim sistemima, te revitalizaciju logističkih pravaca i komunikacija.

“Popuna ljudstvom i ratnim materijalom mogao bi biti znatno veći izazov za ukrajinske oružane snage, pogotovo ako bi došlo do smanjivanja isporuka iz zapadnih zemalja”, smatra Ogorec.